Hrvati se moraju oslanjati na Hrvatsku

U Travniku se otima crkvena imovina

 

 

Dani adventa i dolazak velikog kršćanskog blagdana Božića prilika su da se u razgovoru s nadbiskupom vrhbosanskim, metropolitom Vinkom Puljićem, sumiraju utisci iz 2016. godine, uputi lijepa riječ vjernicima, ali i izrazi nada da će nam svima naredna godina biti bolja i uspješnija.

• Slažete li se u ocjenama brojnih Bosanaca i Hercegovaca o tome da je još jedna zemaljska godina koju ostavljamo iza sebe bila posebno tegobna?

– Ovo je naše vrijeme, kako radimo i što uradimo, takva nam je godina. U protekloj godini bilo je mnogo očekivanja, a nije se mnogo ostvarilo. Bolno je na svjetskoj razini da se miris baruta širi, ljudska se krv prolijeva, ljudi se progone, milijuni djece pate zbog odraslih koji ratuju. Strašno je slušati te vijesti. Ono što dođe od prirodnih nepogoda svijet lakše podnese, jer je nemoćan pred Božjom silom, ali bolno je ono što ljudi zbog prljave politike nanose. Kod nas je tužno što mnogo obećavamo, a premalo činimo. Nema iskrene dobre volje da svakog čovjeka i svaki narod prihvatimo s istim pravima i tako otvorimo mogućnosti da se ova zemlja razvija.

 

• Što je, ipak, vrijedno zapamtiti iz 2016.? Izdvojite neki događaj, pojavu, možda neku osobu, vijest koja ga je obradovala.

– Kada gledam iz društveno-političke perspektive, onda je otvaranje Europske unije prema Bosni i Hercegovini sigurno jedna od pozitivnih stvarnosti. A kao čovjek Crkve i vjere, onda moram reći da su mi važni bili događaji ostvarenja Godine Božjeg milosrđa. Naša su svetišta posebno bila posjećena ovog ljeta gdje su ljudi molili i pomirivali se s Bogom, s ljudima i sa samim sobom. Ispunjenje mi je u srcu što sam zaredio nove svećenike, koji su mi snaga u vođenju ove nadbiskupije.

 

• Nedavno ste govorili i o dvoličnosti nekih pripadnika Crkve. Iako se ovaj intervju vodi u ozračju nadolazećeg blagdana Božića, molimo Vas da čitateljima Oslobođenja pojasnite na što ste konkretno mislili?

– Nitko ne zamjera stranačkoj stezi ako se ne poštuju pravila stranke. To smatraju normalnim. Kada Crkva traži od svojih članova da se poštuju Božji i crkveni zakon, tada se dignu liberali i brane “ugrožene”. Ono što zamjeram pojedinim svećenicima ne želim preko medija govoriti, nego ću to osobno. Zahvaljujem revnim svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su nesebični i ne ravnaju se po meni nego po stavovima Crkve i Isusa Krista. Evanđelje je i za mene i za njih putokaz.

 

• U našoj se zemlji toliko govori o međureligijskom dijalogu, eto, postoji i Međureligijsko vijeće, ali ne svodi li se ta priča često samo na lijepe riječi koje odzvanjaju prazninom, pitali smo kardinala.

– I za međureligijski dijalog važi priznavanje i poštivanje naše različitosti. Dijalogom tražiti što možemo, zajednički poraditi na izgradnji mira i zajedničkog dobra. Ne možemo svoja vjerska tumačenja oslanjati na napadanje drugih. Jer nedostaje iskrenosti i hrabrosti i zato često tapkamo na mjestu.

 

• Kako da se tzv. mali čovjek spasi ovog beznađa, duhovnog siromaštva, kako da prizove svjetlost u svoj dan?

– Čovjek mora biti svjestan svoje ovisnosti o Bogu i Božjem zakonu. Nadalje, mora posebno stati i Bogu zahvaljivati na onome što ima i to prepoznati i u tome se radovati. Ljudi su često frustrirani jer pate za onim što je prošlo ili stalno žele više, ono što ne mogu posjedovati. Oduprimo se tom agresivnom liberalizmu, potrošačkom mentalitetu, te uzmimo u svoje ruke svaki dan plemenitim radom i poštenim življenjem. Čini mi se da se mirnije živi kada se ne gleda TV, jer je prepuna crnoga i beznađa. U posljednje vrijeme sve manje gledam televiziju, jer mi treba mir u duši, te se manje trujem.

 

Četiri godine ne mogu dobiti dozvolu za gradnju crkve u Goraždu

 

• Kraj ove kalendarske godine, pa i dolazak velikog katoličkog blagdana Božića, obilježen je unakrsnom paljbom riječima između bh. i hrvatskih političara. Kako ste Vi doživjeli ove silne reakcije, izjave, demantije, a što je pokrenula poznata izjava predsjednice susjedne zemlje?

– Nedostaje iskrene politike i dobre volje. Ne treba se bojati istine, nego se treba hrabro suočiti i rješavati. Ne ulazim u politička poručivanja preko medija, ali moram reći da ljudi ne žele vidjeti realnost. Da je sve u redu, ne bih ja tako prošao u Travniku, gdje se ostvaruje diskriminacija kod otimanja crkvene imovine, zatim da nakon četiri godine ne mogu dobiti dozvolu za gradnju crkve u Goraždu, a na crkvenoj imovini je sagrađena kantonalna zgrada. Također sam tužan kada vidim pojedine općinske presude, gdje su pristrani prema drugima na račun katolika i u Sarajevu, a i u drugim mjestima. Dalo bi se još tih primjera navoditi, ali nije to cilj, nego kako stvoriti društvo gdje smo ravnopravni svi pred zakonom.

 

• Mnogi su bh. visoki dužnosnici rekli, vraćam se na odnose između BiH i Hrvatske, da se tu radi o miješanju u suverenost BiH i da je sve to potpuno oprečno tvrdnjama službene Hrvatske o bh. suverenosti. Nitko iz Katoličke Crkve ovih se dana nije oglašavao? Javnost želi čuti i Vaš stav.

– Nismo mi pozvani o svakoj izjavi davati svoj sud. Kada damo izjavu, onda uzimaju samo oni kojima odgovara ta izjava, a drugi ignoriraju. Malo me čudi takav stav prigovaranja: vidimo kako se Srbi itekako oslanjaju na Srbiju i njezinu vlast, a BiH pobožno šuti. Vidimo da se Bošnjaci itekako oslanjaju na Tursku i tu se ne smije prigovoriti, a kad se Hrvati oslone na Hrvatsku, onda nastaju prozivke. Nisu ista mjerila u javnosti. Treba uzeti ista mjerila ili poštivati taj pristup.

 

Bošnjački pristup prema Hrvatima u Orašju ne smatram pravednim

 

• Postoje i javno izrečene tvrdnje da je to “odgovor Republike Hrvatske” na uhićenje deset pripadnika HVO-a u Orašju, osumnjičenih za ratne zločine?

– Ja sam svoje rekao o uhićenju branitelja u Orašju, da je to selektivni pristup. Prvo se optužuje one koji su se jedva obranili, a oni koji su palili, ubijali, pljačkali i progonili, o njima se ne govori. Takav pristup ne smatram pravednim. Nijedan zločin ne treba braniti. Svaki zločin treba individualizirati. Ne ulazim u dnevno politiziranje, nego stvarima pristupam kako sam osobno živio i preživio ta teška vremena. Previše znam o tim igrama.

 

• Da, Vi ste upozorili na to da je uhićenje izvedeno u vrijeme blagdana Svih svetih, dakle, u vrijeme posebne osjetljivosti, i religijske i nacionalne. Jeste li o tome razgovarali s nekim od dužnosnika?

– Javno sam rekao da je vrlo teško protumačiti da nije smišljeno, hvatati ljude iz bosanske Posavine onoga trenutka kada najviše ljudi dođe na grobove svojih pokojnika. Poruka je to: ne vraćajte se u svoj kraj. Toga se ne mogu osloboditi. Proces ispitivanja tih ljudi trajao je  duže vrijeme prije toga, a onda u tom “pogodnom trenutku” hvatanje. Ne želim više komentirati, jer neke pozadine znam, pa ne želim javnost trovati.

 

• Katolička Crkva, ali i Vi sami nerijetko ste zastupali stav da bi za normalno funkcioniranje BiH bilo dobro uvesti regije? Ne govorite više o tome? Je li treći entitet način da se dođe do funkcionalnije Bosne i Hercegovine?

– Čemu sada o tome govoriti kada smo vrlo studiozno stvar predložili i bili ignorirani. Ta ravnodušnost ubija. Ne želim više komentirati jer to ne će služiti rješenju stvari, nego će biti materijal da se ima čime nabacivati, a ne rješavati. Ta ravnodušnost (ignoriranje) prema prijedlozima najveća je uvrjeda i sa strane domaćih i međunarodnih čimbenika. Svi znaju kako će BiH funkcionirati, ali izgleda da mnogima odgovara da ovakvo mutno stanje ostane, jer se u mutnom lovi.

 

• Bili ste jasni u nedavnom intervjuu kada ste rekli da je Hrvatska stavljanjem potpisa na Daytonski mirovni sporazum napravila grješku. Ima li nade da će se ona uskoro ispraviti?

– Ona je dužna na tome raditi. Što će napraviti, to ne ovisi samo o Hrvatskoj, nego o brojnim čimbenicima i domaćim i svjetskim. Ali, ovakva država ne može funkcionirati. Treba je učiniti normalnom državom u kojoj su jednaka prava za svakog građanina, svaki narod i svaku crkvu i vjersku zajednicu. Potrebno je stvoriti vladavinu zakona za sve jednako.

 

• Kako gledate na događanja u Posavini općenito, Posavini za koju svi znamo na koji je način u ratu puštena na milost i nemilost, a tako je do danas?

– Nije samo u ratu prepuštena na milost i nemilost, nego je to bilo i za vrijeme nemilih poplava. Toliko puta smo razgovarali da se imaju jednaka pravila za svaki kraj. Međutim, vlast se brine samo za one krajeve gdje će dobiti glasove, a domaća vlast izričito zna pokazati: vi niste naši.

 

Ne može se braniti nasilje u Stocu

 

• Možete li nam reći Vaš stav o događajima u Stocu?

– Ne uvlačite me u područje gdje je toliko ispolitizirano i svjesno stvarana klima nereda. Ne mogu se nasilje i nered braniti. Ako je bilo nekih nezakonitih stvari, onda se zakonski rješava, a ne nasiljem. Ne razumijem da se nasilje može braniti. Ako je to način rješavanja stanja u BiH, onda nam predstoji novi rat.

 

• Upravo dok pišem ova pitanja, stižu vijesti o tome da su bihaćkom Katoličkom školskom centru “Ivan Pavao II.” konačno uplaćena sredstva zbog kojih škola nije radila skoro dva tjedna?

– Nemam što kazati nego da ne vlada jednakopravnost, nego selektivna politička igra. Sam slučaj nije mi sasvim poznat, osim onoga što su mediji prenijeli, a to nije cjelovito. Kakva je to država i vlast koja ne voli svoje građane?

 

Edina Kamenica, Oslobođenje, Sarajevo