U BiH nikad mira

"Bosno moja, zemlja šargije, kola i sevdaha, u njoj je uvijek bilo mjesta za Isusa Krista i Allaha"

 

 

Unatoč porazu na bojnom polju, Srbi su se uz pomoć Orjune i međunarodne zajednice uspjeli od gubitnika preobraziti u pobjednike. Potvrda su nebrojene umjetnine iznesene iz RH za pljačkaških pohoda koje su im ostale u trajnom vlasništvu, dio obale uz Dunav, pravo po kom mogu uhićivati hrvatske branitelje, četnički spomenici na tlu RH na kojima primjerice stoji i natpis; 'Srpska zastava na Srpskoj zemlji' te glavom i bradom sami četnici kao punopravni članovi Hrvatske vlade. I naravno, Republike srpske iz koje su protjerali 200.000 Hrvata i koju im je 'benevolentno' poklonila ta ista međunarodna zajednica.

Usprkos agresiji i zvjerstvima koje su počinili na tlu Hrvatske, Srbijanci su i nadalje 'žrtva'. Teza o 'srpskoj ugroženosti' se putem televizijskih kuća uredno podgrijava držeći u pripravnosti onaj četnički, militantni dio srbskog stanovništva u Hrvatskoj. Ako je vjerovati SOA-i, srbski šovinizam u punom je zamahu. Postati četnik, jest postulat. Srbsko-ruske vojne vježbe uz granicu RH dokazuju i to da je Rusija osigurala zaleđinu i jednoj i drugoj Republici srpskoj. Ako će mo pak vjerovati i hrvatskim četnicima, dakle onima koji žive u Hrvatskoj, pripojenje 'Srpskih zemalja' Velikoj Srbiji, samo je pitanje dana.

 

ALIJINA PODJELA BiH

 

Odmah nakon što je Alija Izetbegović priznao genocidnu Republiku srpsku, bilo je jasno da je BiH podijeljena na srbsku i bošnjačku. Tim je priznanjem predsjednik BiH glatko prešao preko činjenice da je katastarski 70 posto teritorija BiH bilo u vlasništvu Hrvata, da su tu najstariji narod, narod koji je do turske/osmanske okupacije činio većinu. Jednako glatko Alija Izetbegović 'državu BiH' poklanja' Turčinu Reçepu Tayyipu Erdoğanu, a imenovanjem svojega sina Bakira za nasljednika, osigurao je i provedbu tog i takvog testamenta. Hrvatima ostavlja mogućnost da se pak radi mira u Bosni, isele mirnim putem.

 

ALIJINA AVLIJA

 

O razmjerima zločinstava koje je Izetbegovićeva Armija BiH počinila nad Hrvatima, manje više je sve poznato (150.000 Hrvata je ABiH protjerala iz Središnje Bosne). Brojna su sela i gradovi koja su ostala zavijena u crno. Kraljeva Sutjeska, Travnik, Visoko, Kakanj, Bugojno, Kiseljak, Trusina, Križančevo Selo, Dusina, Miletići… Zlodjela od strane Izetbegovićevih 'svetih ratnika' rađena su i vršena po istom ili sličnom obrascu kao u Doljanima.

 

DOLJANI 28. srpnja 1993.

 

Prema popisu stanovništva iz 1981. Doljani su imali 1049 stanovnika: 731 Hrvata, Muslimana/Bošnjaka 316, jednog Srbina i jednog u rubrici „ostali“. Udaljeni 12 km od Jablanice, sjedište župe Sv Ilije, koja je pripadala Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Jutrom su Doljane opkolili pripadnici 44. brdske brigade 4. korpusa ABiH, pripadnici MUP-a općine Jablanica i skupina Bošnjaka iz sela Jelačića. U selu su bile nejake snage HVO-a koju su činile mještani koji nisu bili profesionalni vojnici, već domobrani koji su branili svoje živote, obitelj i Domovinu. U tom je selu toga dana ubijeno i masakrirano 10 civila i 33 pripadnika HVO-a, točnije Domobrana. U logor Muzej odvedeno je 185 mještana među kojima je bilo 37 djece i 10 trudnica. Ratni predsjednik Općine Konjic, Jablanica i Rama/Prozor dr. Safet Ćibo je zajedno sa zapovjednikom 44. Brdske brigade ABiH Enesom Kovačevićem istu tu večer (28. 7. 1993.) u dnevniku lokalne CVT Jablanica, čestitao sudionicima akcije 'oslobađanje Doljana'.

 

UZDOL 14. rujna 1993.

 

Stanovništvo je zatečeno na spavanju. Ubijen je 41 mještanin. Mrtva tijela djece i staraca su masakrirana. Pripreme za napad vodio je general Sefer Halilović, a neposredno na čelu akcije bio je Enver Buza, zapovjednik Prozorskog bataljuna ABiH. Dr. Safet Ćibo je bio liječnik, ortoped. Preko radija je poručio: "U Bosni živi samo jedan narod, a to su Bosanci i to Bosanci Islamske, Katoličke i Pravoslavne vjere". (Zločine u Trusini je opravdavao riječima 'da se opamete ekstremisti HVO-a'.)

 

TRUSINA 16. travnja 1993.

 

Selo je branilo 7 pripadnika HVO-a, koji su se predali i bivaju pogubljeni. Nakon toga je ubijeno 15 civila. Zločin su počinile postrojbe Zulfikara Ališpage-Zuke, Nezima ef. Halilovića zvanog Muderis, koji je bio glavni konjički imam i svi njegovi vojnici su morali biti vjernici. Muderis u listu Ljiljan 3. studenoga 1993. piše: "Da, jesmo fundamentalisti i pravimo Islamsku državu i mi smo za Šerijat"! Povodom 5. godišnjice osnutka Muslimanske armije, Izetbegović mu uručuje 'Orden zlatnog grba s mačevima'.

 

TWRA

 

"Bosna na kraju mora biti Muslimanska, jer, ukoliko se to ne dogodi, cijeli rat nema smisla i bio bi vođen nizašto", konstatirao je prema pisanju Muslimanskog lista 'Slobodna Bosna' od 30. ožujka 2000. El Fatih Ali Hasanejn, rukovoditelj organizacije Third World Relief Agenci (TWRA). Ta TWRA je bila glavna ekspozitura u Europi, u Beču, koja je u ime islamskih krugova, logistički i ideološki pokrivala Bosnu uoči rata, tijekom i nakon rata.

                                               

POZIV 

 

Tuzlanski muftija Husein efendija Kavazović i muslimanski vjerski poglavar u Gračanici, Lukovcu, Srebreniku i ostalim gradovima Tuzlanskog okruga, kako su već prenijele agencije, pozvao je 15. lipnja, 1995. 'muslimane svijeta u sveti rat protiv hrišćana'. Militantnim izjavama ispred svih, prednjačio je reis Mustafa efendija Cerić koji je putem muslimanskog radija u Tuzli, poručio 'Muslimanima cijelog svijeta, da je Džihad Božja naredba za sve Muslimane ma gdje oni bili'. Livno, Mostar, Stolac, Neum, Kraljeva Sutjeska… gradovi s većinskim hrvatskim stanovništvom na koje su Bakirovi bošnjački unitaristi bacili oko. Mostar je grad u kom se već osam godina ne može izabrati gradonačelnik, pa onda ni gradsko vijeće.

 

POZIV NA DŽIHAD

 

Dana 10. prosinca 2016. muftija Kavazović kaže: "Naša domovina još je u poteškoćama i pod okrutnim jarmom agresivnih ideologija i nasrtaja njezinih susjeda koji ne odustaju od stalnih provokacija i prijetnji. Naša je obveza da im se suprostavljamo i branimo zemlju. Naše zajedništvo u Islamskoj zajednici, jedan je od važnih stubova za očuvanje naše domovine."! Stvorena umjetnim putem i Republika srpska kao i bošnjačka BiH, imaju svoju zaštitnike. I jedni i drugi imaju svoje mentore. Za prve je to Putin, za druge Erdoğan, dočim Hrvati po starom obrascu, ostadoše na cjedilu. Sveudilj čeznutljiv pogled Hrvata iz BiH i ove 2016. uperen je prema Zagrebu, koji baš kao omamljen blještavilom adventskog svijetla i nadalje stremi put 'europizirane Europe' koja se poput lake žene nudi ama baš svakom putniku namjerniku, ma bio on Afganistanac ili Pakistanac. Hrvati u BiH su neželjeno čedo kojega se Hrvatska vlada mora žurno riješiti.

 

Selimovićevog Derviša, onog duhovnjaka koji obazrivo važe, osluškuje i svijet preispituje srcem, u BiH se okom više ne može nazrijeti. Pa tako onda i plemenitaši Kulenovići ostadoše samo mit o kom ćemo sa sjetom tek moći pričati svojoj djeci. Ako se kad i ikad, vrate na stara ognjišta. 'Bosno moja, zemlja šargije, kola i sevdaha, u njoj je uvijek bilo mjesta za Isusa Krista i Allaha'.

 

Zdenka Bilobrk