EK sluša retoriku, ne vidi strategiju

Gruevski: Ne vjerujem da ovako ravnopravno može izgledati jačanje neovisnog građanskog sektora

Problem nije u retorici, nego u strategiji. Trebamo li podsjetiti Europsku komisiju na skandalozno “pismo Nikole Gruevskog” iz 2009., u kojem poziva članstvo na posljednju borbu s istomišljenicima? Ako se postavi pogrješna dijagnoza, bolest se ne može liječiti. Pretpostavljam da i u Europskoj komisiji znaju ovu činjenicu. Upravo zato, potpuno začuđuje njihova posljednja izjava koja pokazuje opasnu indiferentnost prema zabrinjavajućoj situaciji u zemlji. Tim više što se Europskoj komisiji ne događa prvi put da joj “gori teatar” u Makedoniji.

Upravo je EU godinama zatvarala oči pred jasnim simptomima koji su točno ukazivali na makedonske boljke, ali ona je u izvještajima o napretku  zemlje tom bolnom organizmu rutinski i frazeološki preporučivala vitamin C, čaj i više kretanja. Čak i nakon događaja u Sobranju 24. prosinca 2012., koji pokazao da je izvršna vlast u potpunosti  suspendirala i uzurpirala funkcije parlamenta, EK je prešutjela činjenicu da je međustranački dogovorenu terapiju  VMRO-DMPNE momentalno proglasio “toaletnim papirom”.

Četiri godine kasnije, nakon svih “bombi”, nakon mučno trasiranog političkog Dogovora za izlaz iz krize, i nakon Proglasa VMRO-DPMNE koji najavljuje poništenje svih pozitivnih pomaka proizašlih iz „Pržina“, EK izlazi sa stavom da “su vrlo zabrinuti zbog tenzija tijekom posljednjih dana te jačanjem negativne retorike”. Ovo je ponovno zatvaranje očiju pred realnošću. Problem nije u retorici nego u strategiji. Retorika je samo posljedica, eho, odraz dugogodišnje strategije VMRO-DPMNE za obračun sa svima što se ne slažu s njima, sa svima koji ih kritiziraju i demaskiraju njihove državne, a zapravo lukrativne projekte stranačke vrhuške preko kojih se uništava svaka mogućnost da Makedonija postane pravna, demokratska i europska država.

Problem nije od jučer, niti od prekjučer, niti od obraćanja Gruevskog pred sjedištem DIK-a. Križevi za opozicijskog lidera, pogrebni vijenci za novinare i nekrolozi za veleposlanike nisu postizborni “afekt”. Oni su rezultat strategije koju je Gruevski službeno najavio još prije sedam godina, a bez ikakvih prepreka ostvaruje se i do danas. Trebamo li podsjećati EK na skandalozno “pismo Nikole Gruevskog” iz 2009. u kojem poziva “braću i sestre, prijatelje i članove stranke” da se uključe u posljednju bitku i obračun s neistomišljenicima.  Pismo je šokiralo domaću i međunarodnu javnost, ali od EK nije proizašla ni poruka s kojom lideru VMRO-DPMNE daje do znanja da demokracija podrazumijeva dijalog, razgovor s argumentima, a ne obračun sa svima koji imaju suprotan stav od njegovog.

Gledano s današnjeg aspekta, puno odgovornije od EK reagira Richard Quest, voditelj tv emisije “Quest means business” na CNN-u, koji je 2009.g. pitao Gruevskog dijeli li i Makedonija  vrijednosti zemalja članica EU – slobodno tržište, pravna država, demokracija,… na što je Gruevski odgovorio: “Naravno da dijelimo iste vrijednosti”.

“Zaista?” upitao je ironično Quest, nakon što je na stol stavio skandalozno pismo i zatražio objašnjenje poruka koje je Gruevski u njemu naveo. “To je pismo koje sam uputio članovima stranke. Obično to radim jednom godišnje(…) to je svojevrsna mobilizacija ljudi da se priključe progresivnim snagama u zemlji”, rekao je Gruevski.

Zatvoreni mediji u godinama koje su slijedile, otpušteni (i zatvoreni) novinari, zgažena sloboda medija, vojska nepravedno lustriranih javnih osoba i montiranih sudskih procesa koje je EK, doduše, notirala, rezultat su upravo te uspješno provedene strategije VMRO-DPMNE. Ništa se ne događa preko noći. Zato, kada EK danas govori o retorici, svjesno ili nesvjesno amnestira Gruevskog od kreiranja i provođenja smišljenog scenarija za udar na temeljne vrijednosti demokracije. To je isti onaj Gruevski koji veleposlaniku EU-a, Samuelu Žbogaru, odgovara da se “ne može predvidjeti što će se dogoditi (s protestima pred DIK-om) budući da tamo ima velik broj revoltiranih građana čije je postupke nemoguće predvidjeti i u potpunosti kontrolirati ako institucije ne budu radile u skladu sa zakonom“. Isti Gruevski samo dan kasnije u proglasu se obraća tim istim građanima porukom koja dodatno diže tenzije. I na kraju, iste te građane koje on „ne može kontrolirati“, njegova stranka putem sms-naloga poziva, stavlja u autobuse i razvozi tamo gdje postoje stranačke potrebe.

On je premijer koji je u zemlju uveo kulturu duboke podjele i totalne polarizacije društva po raznim osnovama. Za to mu na raspolaganju stoji cijela institucionalna mašinerija, koja je, umjesto da radi u interesu i za potrebe građana, podređena njemu, te funkcionira kao njegova stranačko-propagandna jedinica za svakodnevne i brze intervencije za zaštitu Potemkinove države.

Na žalost, dio uputa iz Proglasa već je u završnoj fazi, iako je namjera Gruevskog bila da pokaže navodno „okretanje nove stranice“. Isto se odnosi i na najavu za „desorosoizaciju“. Dio građanskog sektora već je godinama meta orkestriranih pritisaka od strane vlasti, a tjedan dana pred izbore kontrola Uprave za javne prihode (UJP) ušla je u više od 20 nevladinih organizacija. Ne kažem da UJP ne treba raditi svoj posao. Naprotiv, treba, ali u redovnom postupku koji nije politički diktiran i koji ne će pobuđivati sumnju u izbor „trenutka“. I dok „sporne“ građanske organizacije javno objavljuju izvještaje o izborima i financiranju te načinu na koji je potrošen novac, nema informacija je li kontrola ušla i u Udruženje za duhovno ujedinjenje Setinci-Popadnici i Krušoradi*, koje je dobilo vozilo marke Audi A4, radni prostor u centru Skopja na trajno korištenje bez naknade, kao i veliki broj grantova od vlade da bi donirao izgradnju spomenika u Skopju.

Ne vjerujem da ovako „ravnopravno“ može izgledati „jačanje neovisnog građanskog sektora“ kako kaže Gruevski , sektora „koji ne će biti ni pod čijom kontrolom“. Osim možda pod njegovom.

* Udruženje za duhovno ujedinjenje Setinaca, Popadinaca i Krušoada iz Lerina (današnja Florina u Grčkoj), anonimne udruge koja od aktivnosti do sada ima jedino promociju monografije prije pet godina, te redovito sudjeluje u organizaciji Svjetskog makedonskog kongresa. Udruga koja po financijskim bilancama ima ukupni prihod od 45 000 eura odjednom donira novac za spomenike vrijedne nekoliko stotina tisuća eura.

Katerina Blaževska, Deutsche Welle