Ustav je temeljni i najviši pravni akt države. On ima najveću, nadzakonsku pravnu snagu i zbog toga s njime moraju biti usklađeni svi pravni propisi u okviru pravnog sustava, kao i postupci svih državnih tijela i tijela koja obavljaju javne ovlasti. Primat propisa Europske unije u određenim područjima utemeljen je na odredbama Ustava o udruživanju, prijenosom suverenih ovlasti u okviru granica utvrđenih Ugovorom o pristupanju. Obveze iz članstva u obrambenom savezu NATO utvrđene su Ustavom Republike Hrvatske. Ustava se imaju pridržavati državni dužnosnici u svojim odnosima s građanima, kao i u međunarodnim odnosima. Ustava se imaju pridržavati i građani u svojim međusobnim odnosima, posebno kada oko prava pojedinaca ili pravnih osoba nastanu sporovi.
Ustav je istodobno najvažniji strateški politički akt, koji utvrđuje načela razvitka političkog, gospodarskog i pravnog sustava. Premda teži stabilnosti, moderni ustav ima funkciju usmjeravanja dinamike održivog razvoja društva i zato previđa način za svoju izmjenu i prilagodbu zahtjevima koje donosi razvoj. Usprkos promjenama, međutim, funkcije ustava i njihova svrha ostaju stabilne i nepromijenjene:
– ograničavanje vlasti;
– promicanje i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda,
– te izgradnja i jačanje demokratskih ustavnopravnih institucija,
– ostvarenje ustavnog načela (i ideala) vladavine prava.
Ustav kao pravni akt i politički dokument ima cijeli niz temeljnih funkcija i značajki, od kojih za ustavnost europske Republike Hrvatske najvažnijim držimo slijedeće:
1) Ustav utvrđuje osnove odnosa građana s tijelima državne vlasti i svima onima koji obavljaju javne ovlasti; u tu svrhu ustav jamči ljudska prava i temeljne slobode i predviđa pravna sredstva njihove zaštite. Ustav zabranjuje određena postupanja državnih tijela (negativna prava) , ali im istodobno i nalaže određena postupanja (socijalna, kulturna i druga prava). Ustav jamči posebnu zaštitu pripadnicima različitih manjina, te nizu kategorija pravnih subjekata kojima je takva zaštita potrebna zbog određenih svojstva koja ih stavljaju u slabiji položaj od ostalih pojedinaca.
2) Ustav ima za svrhu ‘ustrojiti’ (konstituirati) državu i njezin pravni sustav i ‘ustavljati’ sve pokušaje onih koji bi državne institucije željeli podvrći svojim interesima. Na prvom mjestu, ustav smjera ograničavanju i uzajamnom nazoru nositelja javnih ovlasti. Kroz sustav ustrojstva vlasti, Ustav primjenom načela diobe vlasti, omogućava uzajamni nadzor najviših nositelja vlasti. Kroz jamstva neovisnosti sudbene vlasti osigurava se provedba načela vladavine prava. U raznim zemljama nalazimo različite inačice primjene pojedinih modela primjene ovih temeljnih načela, što je itekako opravdano ako znači prilagođavanje tradiciji i drugim nacionalnim posebnostima.
3) kao strateški politički akt države i naroda kao nositelja suvereniteta, Ustav utvrđuje temeljna načela političke zajednice kao demokracije utemeljene na poštivanju ljudskih prava i sloboda i vladavini prava. Nabrajanjem temeljnih vrednota ustavnog poretka postavljena je ustavnopravna osnova za interpretaciju Ustava, a posebno za svako moguće uređivanje i ograničenje zajamčenih sloboda i prava.
4) Kao akt legitimiranja demokratske države pred međunarodnom zajednicom i prema cijelom građanstvu, Ustav objavljuje urbi et orbi (gradu i svijetu) temeljne vrijednosti i ciljeve društvenog razvoja, izražava volju i namjeru poštivanja dostignuća moderne pravne civilizacije, te na taj način uspostavlja okvir za demokratsko usklađivanje i izražavanje interesa putem zakonodavstva. Ustav istovremeno utvrđuje granice ustavnog identiteta države, gdje ne može biti prijenosa ovlasti na međunarodna tijela.
5) Ustav je, dakle, instrument narodne volje, kojim se želi nadzirati i usmjeriti nositelje državne moći, kako bi sredstva državne vlasti, koja im je narod dao na raspolaganje, koristili u interesu naroda. Kao akt samog suverena (naroda, kao zajednice ravnopravnih državljana), ustav demokratske države ograničava i same nositelje vlasti u državi. Prema samoj biti ideje demokratske ustavnosti, nastale u liberalnoj političkoj misli 18. stoljeća, ustav donosi narod i uslijed toga on ima jaču pravnu snagu nego zakoni koje donose predstavnička tijela. Zbog toga su se ustava dužni pridržavati svi, pa i najviši dužnosnici državne vlasti. Zbog toga se najvažnije odluke ustavnog značaja, kao što je to odluka o udruživanju i razdruživanju trebaju donositi glasovima većine državljana referendumu.
6) Ustav je najviši pravni akt koji se izravno primjenjuje i svatko se ima pravo pozivati na ustavno zajamčene slobode i prava i koristiti zajamčena sredstva i putove zaštite tih prava. Svatko ima pravo upozoravati i pozivati na red one, posebno državne i javne službenike i dužnosnike, koji se ne drže ustavnih odredbi. Ustav je sredstvo mnogobrojnih građana protiv samovolje malobrojnih i moćnih nositelja ne samo državne vlasti, nego i društvene moći općenito.
7) Kao temeljni pravni akt države članice Europske unije Ustav je, svojim odredbama o prijenosu dijela suvereniteta na tijela Europske Unije, istodobno odredio granice te delegacije ovlasti, odnos hrvatskih i međunarodnih pravih izvora, kao i sredstva nadzora nad ostvarivanjem pridržanih ovlasti. Ustav je odredio obvezu svih državnih tijela da izravno primjenjuju pravne propise Europske unije kao i način sudjelovanja hrvatskih građana i državnih tijela u donošenju odluka na razini Europske unije. Implicite, Ustav je odredio granicu tog prijenosa ovlasti, koja se danas označava pojmom „ustavni identitet“, o čemu opširnije kasnije. Dakako, ta obveza stupa u potpunosti na snagu tek punopravnim članstvom Republike Hrvatske u Uniji, za što je predvidivo utvrđen datum: 1. srpnja 2013. godine.
Vidimo kako se ustav kao pravni akt razlikuje od svih ostalih pravnih akata, ne samo po pravnoj snazi, nego i sadržajno, jer određeni odnosi u državi moraju biti uređeni aktom nad-zakonske snage. Ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravila državnog ustrojstva, obvezuju i samog zakonodavca (materia constitutionis) o čemu opširnije pišemo kasnije u tekstu. Ustav je nastao kao povelja demokratskog građanstva i njegovog prosvijetljenog vodstva, koja ima služiti interesima većine i to je temeljno načelo ustavnog tumačenja.
Zbog toga bi zaista svatko, svaki građanin i građanka, pa i djeca trebali poznavati odredbe svoga ustava, i razumjeti ih kao najbolje jamstvo njegovih ili njezinih interesa. Kako je vidljivo iz niza odredbi hrvatskog Ustava, ustavne odredbe imaju za cilj (i) obrazovati građane i dužnosnike za demokratsko odlučivanje i rješavanje interesnih sukoba. Osnove koncepta ustavnosti, kao temelja života u demokratskom društvu, trebala bi upoznavati i djeca u vrtićima, a posebno učenici u osnovnom i srednjem obrazovanju, pripremajući se za preuzimanje uloge aktivnih i odgovornih građana u demokratskom društvu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više