Neznanje je naš najveći neprijatelj

Možda nam ipak krene

“Tko ne zna, a ne zna da ne zna opsan je,

izbjegavajte ga…”

(Konfucije)

Svakodnevno se u svim sferama svojeg života susrećeno s raznim i različitim oblicima i vrstama neznanja, što se nerijetko predstavljaju javnosti kao znanja, pogotovo kad dolaze od istaknutih osoba, na javnoj i političkoj sceni. Bez obzira na njihovo formalno i neformalno obrazovanje, svjetonazor, filozofiju, stranačko opredjeljenje i funkciju koju obnašaju njihovo eksplicitno ili implicitno neznanje dovodi u mnoge  sumnje, velike zablude, loša činjenja, osobnu nelagodu i osjećaj srama, pred samim sobom, jer si za to djelomično kriv davanjem povjerenja takvoj osobi na izborima i sramote pred drugima, u državi, Europi i svijetu.

Ništa se danas nikome, nigdje ne može sakriti. Suvremena tehnologija i tehnika, način komunikacije, dostupnost medijima, širenje informacija, njihov odjek u svijetu, komentari na to, ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim, pogotovo kad je podloga svega bilo neznanje, egoizam, nedovoljna samosvijest i golema samouvjerenost, utemeljena na  trenutačnoj visokoj funkciji, štreberskom obrazovanju, bez razvijene sposobnosti kritičkog mišljenja, na mišljenjima i stavovima nekih autoriteta i na izvršavanju obveznih zadaća svojih podupiratelja i nalogodavaca.

Veliki je paradoks i apsurd, zapravo oportunizam, propovijedati i zalagati se za bilo kakvu slobodu šireći svjesno ili nesvjesno krive informacije, odnosno neznanje. Još davne 1816. treći američki predsjednik, glavni autor Deklaracije o nezavisnosti, Thomas Jefferson je tvrdio kako slobodnog  neobrazovanog čovjeka “nikada nije bilo i nikada ne će biti”. Napredak čovječanstva se temelji na slobodi i znanju. Prema metafori i činjenici “Znanje je moć”, neznanje bi trebala biti nemoć, međutim to nije uvijek tako. Jer zbog neznanja manjine većina je često srljala u propast, naročito kad je to neznanje bilo samosvjesno oružje, za osobni probitak, uspon  i moć  “neznalica”.

Danas je bitno savladati nove oblike komunikacije i tehnologije i razviti sposobnost da se naučeno primijeni u životu, na običnim svakodnevnim primjerima iz života, poznavanjem i usvajanjem know how oblika. To nije nimalo lako i jednostavno. U informatičkoj entropiji bez kritičkog odabiranja informacija se čovjek izgubi, jer nije naučio prepoznavati, odabirati, vrjednovati i korisno upotrijebiti informacije. Mnoštvo različitih i raznih informacija guši, stvara šumove, otežava razumijevanje i čini više štete nego koristi. Od malih nogu bi svako dijete trebalo naučiti kako doći do pravih informacija i kako se njima pravilno služiti. Bilo bi dobro znati imoći “kvantitetu informacija pretvoriti u njihovu kvalitetu”. To je u nas još uvijek neizvedivo, jer je informatika  izborni nastavni predmet, od 5. razreda osnovne škole. Ovo vrijeme zahtijeva da informatika postane oavezan, redovan nastavni predmet od prvog razreda osnovne škole. Znam, da za to nema novaca. Treba ih biti. To je ispred svega ostaloga. Nikakva cesta, most, park, fontana, razni eventi, obilježavanja, putovanja, seminari… nisu važniji od uvođenja informatike kao nastavnog predmeta u osnovnu školu.

Nacionalna je sramota da se ravnatelji i učitelji mnogih škola na razne načine dovijaju i nastoje svojim učenicima, danas u drugom desetljeću XXI. stoljeća, nabaviti otpisane kompjutore za osnove učenja  informatike. Za to vrijeme neki naši visoki državni dužnosnici u posjeti stranoj zemlji, javno hvale visok stupanj njihova razvoja IT sektora, pri tom se onako uz put nesvjesni svojeg elementarnog (osnovnoškolskog) neznanja, htijući ispastidobro  informirani i svestrano obrazovani,  nemalo sramote, izjavljujući kako je to bio dobarput i  način napretka zemlje koja nema dovoljno prirodnih resursa. Sapienti sat! 

U našim  školama još uvijek, unatoč nastojanju i čistom entuzijazmu mnogih učitelja i profesora  prevladava zastarjeli i neproduktivni način prihvaćanja i  stjecanja  gotovih znanja, bez imalo sumnje i kritičkog mišljenja. Tako stečeno znanje je besciljno. To je zapravo neznanje, što dovodi do određenog  oblika filozofiranja, stvara mnoge predrasude, podržava lakoću samouvjernosti, neutemeljeno samopouzdanje i stvara platformu s koje se pod egidom znanja (istine) plasiraju neznanja, nebuloze, samosvjesne gluposti i asertivno nametanje svojih ideja,često  potaknuto egoizmom i narcizmom.

“Onome tko ne zna u koju luku treba uploviti, nijedan vjetar neće biti povoljan” (Seneka). Znalci kažu da “znanje pogađa pripremljeni um”.  Što znači pripremljeni um?  Um može biti pripremljen za mnogo toga, ne nužno za ona znanja koja su potrebna za upravljanje državom, stvaranje pozitivnog okruženja i dobrobiti za svakog pojedinca, narod i državu. To sigurno nije štreberijom nakupljeno brdo raznih informacija, čak ni onda kada su to činjenice. Treba znati napravit, a ne verbalizirati što bi trebalo napraviti, onako poput ispisane liste lijepih želja, što narod želi čuti. Izborna predkampanja i kampanja kako god se oduljile, kratko traju. Njihov prestankom počinje stvarni život s konkretnim potrebama, problemima i zahtjevima. Za to je potrebna volja,praktično znanje i radna etika, timski  osmišljavamo, stvarano i realizirano. Neznanje, negativna osobnost, neutaživa želja za isticanje, žeđ za vladanjem, umišljenost, hibridna autohtonost, netolerancija, lažno domoljublje i veliko hrvatstvo ubijaju svaki timski rad.

“Ja, pa, ja,…japajakanje nas obmanjuje, unazađuje, usporava, marginalizira i dovodi u zabludu. Lažno znanje je gore od neznanja. Vrijeme je da se konačno probudimo i postanemo svjesni svoje situacije, unutar sebe, unutar Europe i svijeta. Nismo mi ništa posebno za druge, osim za sebe. Naš geostrateški i geopolitički položaj daje nam posebni značaj, koji umjesto da pozitivno iskoristimo, svojim svađama, mržnjom, podjelama, međusobnim prepucavanjima, osobnim natjecanjima, uglavnom u neznanju, stvorili smo i još uvijek stvaramo, negativno okruženje, što se nadvilo nad cijelom zemljom. Upravo zato mnogi mladi obrazovani, sposobni, stručni, kompetentni i pametni mladi ljudi bježe, ne toliko zbog neimanja posla, već zbog svega ostalog što ne daju nikakvu nadu za drugačiji, bolji i sretniji život, jer su interesi mnogih pojedinaca, koji vladaju i donose odluke, ispred nacionalnih interesa.

Jedna lasta ne čini proljeće, ali ga nagoviješta. Možda nam ipak konačno krene i spirala uspjeha smjeni spiralu neuspjeha. Ne će to biti uskoro. Ne će to biti lako. Anglomeracija je duboko ukorjenjena u riječima i djelima mnogih “stručnjaka” s višom i visokom spremom iz doline Neretve, koji  bi vladali državom, rabeći pri tom aglomeraciju.

Ankica Benček