Profitabilna industrija pasa i mačaka

Maštovitost proizvođača hrane za pse je izvanserijska

 

 

Nastavljam s Dnevnikom jednog prpošitelja. Ovih dana dobio sam pismo iz Kanade od Amy. „Studentica sam novinarstva na Sveučilištu u Ottawi i pišem rad o korištenju jednokratnih plastičnih vrećica u Kanadi. Njihovom utjecaju na okoliš i potencijalnim alternativama. Pročitala sam članak o Vama i bila sam impresionirana Vašim istraživanjem kako zabrana plastike ne mora biti od koristi. Pomislila sam kako bi Vas bilo dobro kontaktirati“. Kad ne će naši, hoće oni iz Kanade. Odgovorio sam na postavljena pitanja. No, to nije sve. S tim pismom upoznao sam bivšeg studenta Svena koji već tridesetak godina radi u Kanadi. Radi u vrlo poznatom poduzeću za pravljenje plastičnih dijelova potrebnih automobilskoj industriji u Torontu.

U kojoj sam 1998. održao seminar od 4 nastavna sata. Sven je izrazio želju da i on sudjeluje u anketi. U ovom DJP-a iskoristit ću neke Svenove odgovore. No, najprije na glavnu temu ovog Dnevnika. O utjecaju 1,5 milijardi bića na neke od mogući bilanci koje povezuju okoliš i stvaranje te gospodarenje otpadom.

 

Jesenski odmor

 

Putujem na jesenski odmor. Na putu posjećujem jednu divnu obitelj. Iznenade me prijedlogom. To ti je usput. Mogli bismo sutra zajedno posjetiti Zemaljski raj za predstavnike 1,5 milijarde bića. Poznajući tebe, sigurni smo da ćeš dobiti neku ideju. I dobih je.

Relativno nedavno uvedena je nova podjela ljudi. Oni su, po novo hrvatskom „on-line“ (na vezi) ili „off-line“ (nepovezani). Misli se na povezanost s računalom. I sine mi prva ideja. Kada nisi na računalnoj vezi i produljeno šećeš, „upali se ono tvoje računalo“. I počneš u glavi „pisati“ tekstove. Poput ovog.

 

Milijarda i pol bića

 

Tko čini tih 1,5 milijardi bića? To su, oko 900 milijuna psi, a oko 600 milijuna mačke. Oko njih 10 do 15 posto žive u stanovima s obiteljima kao njihovi kućni ljubimci. To je oko 200 milijuna potencijalnih kupaca hrane u svijetu koja dolazi zapakirana u ambalažu. Kakvu, bit će riječi u nastavku.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Računa se da ima oko 400 tisuća pasa. Što se mačaka tiče, nema zakonske obveze cijepljenja, pa je nemoguća procjena.

Gdje se nalazi „Zemaljski raj za kućne ljubimce“. Radi se o svjetski poznatoj destinaciji koja već dugi niz godina prima u kamp i hotel kućne ljubimce. Često je u kampu više gostiju sa psima nego onih bez njih.

 

Brza analiza

 

Analizirano je što se zbiva na toj lokaciji. Neki parovi vode jednog psa, jedna njih troje. Viđen je jedan pas mase 60 kg. Nije najteži. Nedavno sam u Novom Zagrebu vidio psa od 70 kg koji dnevno pojede oko kilogram hrane. No nisu svi tako teški. Ono što je povijesna novost je činjenica da u pravilu psi, ali i ostali ljubimci, troše kupovnu, tzv. PET-hranu.

Ne preporučuje im se da jedu ono što su „oduvijek“ jeli. Ostatke ljudske hrane. No, reklo mi je nekoliko osoba. Kada psi imaju probavne teškoće da im skuhaju hranu koja je uobičajena u prehrani obitelji.

Maštovitost proizvođača hrane za pse je izvanserijska. Pročitajte na tražilici što sve sadrži hrana za pse. I kakvi su oblici. No to sve treba i odgovarajuće pakovanje, ambalažu. Zna se da je sada proširena plastika, ona na osnovi fosilnih izvora, postala „najogavnijim materijalom“. Zato vrlo svjesni vlasnici kućnih ljubimaca žele znati da ambalaža ne će završiti u oceanima, već traže ambalažu koja se uklapa u nove trendove. Koju je moguće reciklirati i koja je kompostirajuća. Stoga se sada promiče bioplastiku na osnovi biljaka: šećerne trske ili kukuruza, kao „budućnost“ za PET-pakovanja (Bioplastics News. 13. listopada 2019.). To reklamiranje povezano je s nedavno održanim sajmom plastike i gume u Düsseldorfu. Gdje je bioplastika bila u središtu pozornosti. Ne prvi puta. Premda je ima svega oko 2 posto u ukupnoj plastici. S tim izborom postoje dva problema. Rijetko koja ambalaža je certificirana za uporabu kao pakovanje za kućne ljubimce. Drugo, Europska direktiva o plastičnim proizvodima (ne materijalima) iz lipnja 2019. izrazito naglašava da se pod nazivom plastika razumijeva fosilna plastika i bioplastika. U čemu je zapravo razlika između fosilne plastike i bioplastike. U ulazu u proces njihove proizvodnje. Sve je ostalo u načelu isto.

Sada se dolazi do još jedne i vrlo važne pojedinosti. Kao i ljudska bića i životinje jedu hranu zbog proizvodnje potrebne energije. Kao za ljude tako i za kućne ljubimce vrijedi, proizvodnja energije rezultira izmetom. Postoje odredbe kako zbrinuti taj izmet. Potrebna su dva plastična proizvoda. Rukavice i vrećica. Ali i mjesto gdje se to odlaže. Nejasno je tko bi trebao biti organizator ekološkoga, sakupljenog izmeta. Logično, onaj koji sakuplja i ostali lokalni otpad. Ako to nije riješeno, od sakupljanja nikakve koristi. Ako se pokupi izmet i zatim baci vrećicu u prirodu nastalo je nepotrebno opterećenje okoliša. Bolje rješenje bilo bi da ga se ukloni u prirodu bez vrećice.

 

Visoko profitabilna industrija

 

Zbog pasa i mačaka stvorena je visoko profitabilna industrija. Od koje su izdvojeni samo neki elementi. Svima koji se odluče da primaju pse i mačke kao goste u Zemaljskim rajevima, treba poželjeti puno uspjeha. No, svi u tom mjestu moraju preuzeti odgovornost za svoj dio.

Što treba naglasiti? Ako se za humana bića rade razne analize materijala od čega su načinjeni neki proizvodi, poput vrećica ili slamki, potrebne su i odgovarajuće analize za animalna bića. Kao što se radi s fosilnom plastikom potrebne su analize LCA (Live-cycle assesment – životni vijek od „kolijevke pa do groba“). Odjednom bi se otkrilo da takve bilance zaslužuju veliku pozornost. Za Hrvatsku mogla bi biti zanimljiva bilanca uvoza i izvoza te hrane. Prema podacima „Poslovnog tjednika“ iz siječnja 2018., uvoz hrane za životinje bio je 57, 5 milijuna eura, uz pokrivenost od 39 posto.

 

Kako Kanađanin vidi problem vrećica?

 

Na pitanje je li plastične vrećice za jednokratnu upotrebu ugrožavaju okoliš, odgovor glasi. Vrećice s ručkama debljine od 15 do 35, odnosno 50 mikrometara, načinjene pretežno od polietilena (PE) mogu se reciklirati. Zato je moj odgovor NE. Okoliš onečišćuju ljudi svojim neodgovornim bacanjem vrećica.

Mislite li da bi zabrana spornih plastičnih vrećice u Kanadi koristila okolišu ili bi ih ljudi trebali nastaviti koristiti? Nisam sklon zabranama, iako vrećice privremeno djeluje na okoliš. Treba ukloniti uzrok a to je neodgovorno ponašanje ljudi. Naš obrazovni sustav (o. p. svejedno kanadski ili hrvatski)  mora obratiti pozornost na razvijanje opće svijesti kod ljudi o rukovanju s otpadom što bi automatski spriječilo zagađivanje okoliša. I pridodao je Sven. Odlaganje PE vrećica na odlagališta te u rijeke i mora doprinosi onečišćenju okoliša u vrlo malom postotku. U usporedbi s drugim znatno većim onečišćivača okoliša, poput mnogih industrija i motora koji koriste fosilna goriva (npr. oprema za proizvodnju električne energije, automobili itd.). I postavlja Sven pitanje. Jeste li ikada čuli da je netko pokušao zabraniti upotrebu automobila i drugih korisnika fosilnih goriva? Osobno nisam.

 

Zašto ponovno tekst o otpadu? To je postao svjetski problem kojeg nije moguće riješiti bez obrazovanja cjelokupnog pučanstva. Posebno zato što ga se putem faktoidnih, dakle tek djelomično istinitih reklama usmjeruje pogrešno.

 

Professor emeritus Igor Čatić