Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Bošnjaci su protiv »male muslimanije«

I kad spavaju, Bošnjaci sanjaju Turke pod Bečom

 
 
Radije neka Bosna i Hercegovina i propadne samo neka ne bude onakva kakva bi trebala, i morala biti, demokratska, slobodna, decentralizirana, deunitarizirana, deislamizirana i federalizirana, bošnjačka je politika prema zemlji Hrvata, Srba, Bošnjaka i drugih. I zbog toga i propada, nestaje u teškim smrtnim bolovima mržnje, nestabilnosti, netolerancije, islamizma, secesionizma, osmanizma i vjerskog islamskog terorizma povratnika oko šest tisuća džihadista sa sirijsko-iračkog ratišta. Što je zemlja punija tih vjerskih islamskih fanatika tim manje Bosne i Hercegovine, manje suživota, manje stabilnosti, manje europejstva i slobode za nebošnjake. Na takvu bošnjačku politiku ne dijaloga i isključivosti, zločina prema Bosni i Hercegovini i onima koji zemlju vide drugačijom od njih, prestrašeno šuti i svjetska zajednica kao jamac njene mirne i slobodne budućnosti. To govori kako je i umarširani svjetski policajac u osobi Visokog predstavnika suubojica Bosne i Hercegovine, nebošnjaka i sudionik  njenog islamiziranja, koje je svakim danom sve brutalnije i raširenije. Strah je to svjetske zajednice pred tolikim brojem isilovskih povratnika koncentriranih u svojim entitetima diljem Bosne i Hercegovine.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/12/depo.ba_media_pictures_2011_07_14_c6eeed2617ef228db9b4f925f49755d6.jpg
Sve je to snaga bošnjačkih argumenata, koji su zapravo neargumenti protiv federaliziranja već pola federalizirane Bosne i Hercegovine. No, da ti neargumenti, koje podupire i svjetska šutnja na bošnjački proces islamiziranja Bosne i Hercegovine, čime postaje velika opasnost ne samo za susjedstvo već i šire za Europu, nisu opasni za zemlju i nebošnjake bili bi smiješni, kao što i jesu. Toliko smiješni koliko i opasni, a kada se smiješno udruži s opasnošću tada dolazi do ratova, etničkih čišćenja, genocida. I sve se to pokazalo, gotovo kao pravilo i potvrdilo u samoj nesretnoj Bosni i Hercegovini, kada su ondašnji Muslimani, a današnji Bošnjaci, srpsku agresiju na hrvatsko selo Ravno, što je bila sodomsko-gomorska opasnost za beha zajednicu, smiješno nazvali: „to je njihov rat“. Bila je to prva i gotovo najdublja trajna muslimanska dioba Bosne i Hercegovine na mi i oni, mi Muslimani i oni nemuslimani. Da je za tu genocidnu diobu odgovarao i bio kažnjen njezin tvorac, Alija Izetbegović, danas bi Bosna i Hercegovina bila daleko jedinstvenija, složnija, mirnija i sigurnija. Ta Izetbegovićeva genocidna dioba zemlje bila je i ostala bolnija i trajnija negoli bilo kakvo federaliziranje, konfederaliziranje, kantoniziranje, regionaliziranje ili savez beha sastavnica, od današnje mješavine entiteta i federacije koje zagovara i na koju ima pravo hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
 
Od te smiješne u konačnici opasne izjave koja ima elemente veleizdaje Alije Izetbegovića, kojom je poručio da Muslimani ne mogu i ne žele ni s jednim drugim beha narodom, da su svi oni tamo neki svoji, „njihovi“, čime je udario bosanski zid diobe zemlje po najcrnjim diobama vjerskim i da su Muslimani spremni protiv svih i kojom je i Srbima i Hrvatima kazao vi nas ne interesirate neka svaki od vas brani svoj dio Bosne i Hercegovine, hrvatsko selo Ravno doživjelo je sudbinu Hirošime i Nagasakija. Bio je to bošnjački pristanak na federaliziranje Bosne i Hercegovine onakvo kakvo su dogovorili tajnim pregovorima sa Srbima u Beogradu. No ispalo je sasvim drugačije, puno opasnije za Bosnu i Hercegovinu, budući da se ta federacija dogovarala i dogovorila bez Hrvata, zbog čega imamo jedan beha dio stvoren na genocidu, a drugi je na putu da postane isti  takav. Gotovo na oba beha dijela danas nema Hrvata, a onaj mali broj što je preživio srpski genocid i muslimansku agresiju etničkog čišćenja, danas s pravom i po svim neđunarodnim kovencijama o ljudskim slobodama i nacionalnim pravima na samoodređenje i samoopredjeljenje legalno i legitimno traži novi preustroj Bosne i Hercegovine. Federaliziranje zemlje.
 
O težini hrvatskog položaja u neuređeno uređenoj Bosni i Hercegovini govori i srpsko i bošnjačko protivljenje federaliziranju Bosne i Hercegovine. Začuđuje da su ondašnji Muslimani, danas Bošnjaci, najveći protivnici federalizacije Bosne i Hercegovine, iako je 51 posto zemlje ipak federaliziran, dok je njezin ostatak od 49 posto danas ni u Bosni i Hercegovini ni izvan njezinih granica. Sam svoj, na neki način država u državi, poput vehabijskih entiteta koji svakim danom rastu kako sve više nestaje Bosne i Hercegovine.
 
Za taj manji beha entitet, srpski, kao i za one vehabijske entitete se ne zna jesu li oni također federalne jedinice većeg federalnog beha dijela, ili svi zajedno u nekoj federalnoj zajednici ili su zasebne države u državi. Ne zna se je li Bosna i Hercegovine federalna ili savezna država srpskog, vehabijskog i federalnog entiteta. Takva Bosna i Hercegovina, nedefinirana, neuređena i ispregrađivana, ne smeta Bošnjacima, ali im stoga smeta hrvatska opravdana i legitimna težnja federaliziranja zemlje, čime bi Bosna i Hercegovina postala stabilna, održiva i sigurna svakom svom narodu.
 
Bošnjaci svoje protiv federalizacije opravdavaju izgovorom kako oni „nemaju druge države osim Bosne i Hercegovine“. Federalizacija zemlje nije nikakav način progona Bošnjaka, nitko im time ne oduzima njihov dio Bosne i Hercegovine, to je samo mirno rješenje nemirnog beha problema, nakon kojeg bi svaki narod živio na svom teritoriju i svi jedni pored drugih u beha federalnoj zajednici. Politika u BiH je djelatnost bez srama i odgovornosti, laži i nevjerodostojnosti, što potvrđuju i ovi bošnjački sramni, lažni, neodogovorni i nevjerodostojni argumenti protiv federalizacije zemlje. Naime, ako i jedan beha narod ima drugu domovinu i toliko vezan za nju, čak više negoli za BiH, onda su to upravo Bošnjaci. Ni jedan beha narod ne pjeva tako emotivne pjesme drugoj, zapravo prvoj svojoj domovini kao što to pjevaju Bošnjaci Turskoj. Predsjedniku te u stoljetnoj prošlosti agresorsko-genocidne zemlje u Bosni i Hercegovini Bošnjaci pjevaju pjesme „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati“, Erdoğana zovu otcem, turske se zastave više vijore u Bosni i Hercegovini negoli bosanskohercegovačka. U športskim natjecanjima Bošnjaci više navijaju za Tursku negoli za beha reprezentaciju, zemlju ostavljaju Turskoj u „amanet“ i pridružuju je kao 81. pokrajinu turskom genocidnom carstvu.
 
Samo na temelju toga malog dijela bošnjačke ljubavi prema Turskoj može se tvrditi da je Bosna i Hercegovina Bošnjacima druga, a Turska prva domovina. Pa čak i jedina. Znači taj bošnjački argument protiv federalizacije je zapravo neargument. Pitanje je stoga tko u ime Bošnjaka odlučuje o budućnosti uređenja Bosne i Hercegovine, turski predsjednik Erdoğan ili bošnjački član tronacionalnog beha Predsjedništva Bakir Izetbegović.
 
No, drugi bošnjački argument protiv federacije je zapravo smokvin list ispod kojeg kriju ono što već rade i prave od Bosne i Hercegovine, sve od pisanja Islamske deklaracije, dolaskom islamskih vjerskih ubojica u muslimansku Armiju Bosne i Hercegovine, stvaranjem i priznavanjem vehabijskih entiteta, ostavljanja zemlje Turskoj u amanet, saudijsko-arabijsko kuvajtska, iransko-turska gradnja džamija, gradnja džamahirije. Izgradnja „zelene transverzale“ koja će obuhvaćati Alabaniju-Kosovo-Sandžak-Bosnu i Hercegovinu, te u nekoj daljoj budućnosti povezana s Bečom, današnjim islamskim centrom u Europi.
 
Naime, u vremenu kada gotovo cijelo bošnjačko društvo Bosnu i Hercegovinu isilovski izvlači iz Europe, pa i na način protivljenja federaliziranje zemlje i europskih vrijednosti, praveći od nje zaista džamahiriju a čija je gradnja gotovo pri kraju, što bi bio neki oblik isilovske države u Europi, federalizacija Bosne i Hercegovine je za Bošnjake stvaranje muslimanije. Opet smiješno i prozirno da se mora pitati je li bošnjačko političko i vjersko vodstvo toliko daleko otišlo u gradnji muslimanije da se ne moraju obazirati ni na kakva upozorenja, ni na kakva prava drugih beha naroda ili su sami za sebe uvidjeli opasnost od muslimanije pa se počeli braniti od nje. Moglo bi se vjerovati da ih je strah od muslimanije da muslimaniju ne grade i gotovo je izgradili ne dijelovima Bosne i Hercegovine koji su pod njihovom kontrolom. Bošnjaci se zapravo boje samo male muslimanije, na onom svom federalnom dijelu, a nikako se ne boje velike na cijelom beha teritoriju. Muslimanija na cijelom beha teritoriju je cilj ne samo Bošnjaka, već i Turske koja ih podupire u tom opasnom naumu, koja tim projektom nastoji vratiti staru slavu Osmanlija i ponovni dolazak pod Beč.
 
Upravo ti zidovi i sadržaj izgrađene muslimanije kojom nastoje okupirati cijelu Bosnu i Hercegovinu i jest razlog straha Hrvata i drugi nebošnjaka od tog islamskog fundamentalizma i opravdano legalna potreba federaliziranja Bosne i Hercegovine prije negoli cijela ne bude muslimanija. Začudo, Bošnjaci se ne boje muslimanije na cijelom beha teritoriju iako im je to cilj. To je glavni bošnjački razlog zbog kojeg su protiv federalizacije Bosne i Hercegovine. Muslimanija na cijelom beha teritoriju nikakva federacija ili europeizacija Bosne i Hercegovine bošnjački je cilj.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Demagogija Harisa Silajdžića

HF

Evo ti 100 maraka za šest glasova!

HF

Islamofobija je muslimansko sredstvo pokoravanja i ušutkavanja kršćana

HF

Život Hafiza Abdulaha Budimlije

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...