U Galeriji Fotokluba Split otvorena izložba fotografija Hrvatski svjetionici
U Galeriji Fotokluba Split otvorena je izložba „Hrvatski svjetionici“. Izložbu su s ciljem podizanja svijesti o potrebi očuvanja kulturno-povijesne baštine i njegovanja hrvatske pomorske tradicije organizirali Plovput d.o.o. Split i Fotoklub Split. Na natječaj je pristiglo više od 300 fotografija, a žiri u sastavu: Feđa Klarić i Igor Jakšić (predstavnici Fotokluba Split) i Željko Višić (predstavnik Plovputa) je za izložbu odabrao 27 fotografija. Prvu nagradu za najbolji rad dobio je Boris Bašić iz Dubrovnika za fotografiju svjetionika „Otočić Grebeni u olujnom jugu“, dok je drugu nagradu dobila Maja Gijevski za fotografiju svjetionika na splitskom lukobranu.
Prvi svjetionik u povijesti plovidbe bio je arhitektonsko čudo antike, jedno od sedam svjetskih čuda staroga svijeta, a sagrađen je u četrdeset dvije godine u trećem stoljeću prije Krista na otoku Faru (Pharos), pred Aleksandrijom, gradom koji je sebi u slavu podigao makedonski vojskovođa Aleksandar Veliki. Sa svojih 117 metara visine ostao je najviši svjetionik u povijesti te ni u današnjem vremenu nije visinom nadmašen, a trajao je tisuću i pol godina, dok nije godine 1303. srušen u strašnom potresu, koji ga je sravnio sa zemljom. Svjetlo vatre od drva i smole koja je danonoćno gorjela, bilo je vidljivo sa 300 milja udaljenosti, a danju je konkavnim zrcalom s vrha tornja, na kojemu je bila golema statua boga mora Posejdona, reflektirao sunčevo svjetlo koje se, prema legendi, koristilo za detektiranje i spaljivanje neprijateljskih brodova.
Jadran je sve do dolaska Austrije noću bio osvijetljen jedino nebeskim svjetlima: mjesecom i zvijezdama. Stari moreplovci orijentirali su se po zvijezdama, a dugotrajno iskustvo, baštinjeno generacijama, omogućavalo im je da izbjegnu opasne podmorske grebene i pličine. Kad je izum parnoga stroja označio kraj jedrenjaka i kad se s dolaskom parobroda plovidba Jadranom intenzivirala, bilo je potrebno izgraditi mrežu svjetionika. Nastaju tako monumentalna zdanja na opasnim rtovima obale i otoka, na nenastanjenim pučinskim otocima i grebenima. Surova kamena pustoš oko njih i beskrajna modrina mora i neba naglašavaju monumentalnost i ljepotu tih građevina, graditeljsko umijeće starih majstora koji su svoja zdanja gradili za vječnost.
Velika obitelj od pedesetak jadranskih svjetionika nudi širok raspon vizura i panorama, a već po naravi okoliša poprilično se razlikuju sjeverni od južnih ambijenata, otočni od kopnenih objekata. Svaki je pojedini svjetionik opet svijet za sebe, ponosan u svojoj nepristupačnosti i neobičan u afirmaciji skromne ljudske mjere (pa i stanovitih civilizacijskih dometa) naspram silovitosti mora, sunca i vjetra. Kreativno, empatijski i nadahnuto primamo ih u tišini vanvremenskih protega, iako historicizmom, eklekticizmom ili pasatizmom svojih građevinskih oblika mnogi od njih sugeriraju i užitak dijakronog kretanja.
Medij fotografije najpovlašteniji je vid njihova doživljavanja i tumačenja, jer ne remeti duboki mir neophodne (željene) izoliranosti i poštuje primjerenu usklađenost kulture i tehnike s moćnim okruženjem oblaka i valova, tvrdoga stijenja i tvrdokornih biljaka. Prilazeći mikrokozmosu uspostavljena suživota prirodnih tijekova i umjetnih pritoka svaki je od suvremenih fotografa htio (i umio) na svoj način izraziti temeljnu dvojnost ili čak plodnu polivalentnost svjetioničkih (i širih) prostora. Pristupajući s mora ili iz zraka, pješice ili iz nekoga prijevoznog sredstva, slike koje su se ukazale pred zadivljenim očima zaslužile su biti zadržane na fotografijama trajnijega učinka.
Kad pogledate fotografsko-likovnu interpretaciju zatečene svjetioničke baštine ostajemo dirnuti razinom uglavnom nepoznata nam nasljeđa, ali i potaknuti bogatstvom, slobodom i vještinom kojom nam je ta vrijednost predočena. Čini nam se kao da nikad nismo tako intenzivno osjećali silinu i širinu Jadrana, kao da su lokaliteti pred nama otkrili istodobnu prvotnost i istančanost morskog elementa. Drugačije kazano, izgradnjom svjetionika postavljene su u beskraju pučine točke gravitacijskog privlačenja, nanizani reperi kojima je inače neutralna golema valovita i gipka površina pripitomljena, uljuđena, prevedena na bliže nam razmjere, a opet neiznevjerena u svojoj biti.
Likovni kritičar Tonko Maroević u katalogu izložbe ističe da „ne može biti slučajno što su umjetnici iza objektiva ponajprije prepoznali svjetlosne izazove različitih razdoblja dana i noći, atmosfersko-ugođajne prilike raznih godišnjih doba, meteoroloških prilika, sunčanih i oblačnih stanja. Jer svjetionici su i svojevrsni lakmusi vremenskih promjena, oscilograma oluja i utiha, nevera i bonaca, na crtovlju valova i obzorja. I dok su neki tražili uporište u znakovitom detalju, a drugi pronalazili dinamiku u komponiranju totala, svi su nužno osjetili kako je svaki svjetionik pars pro toto jadranskog univerzuma. U svakom od njih naime, doživljuje se napor svladavanja prirodnih tegoba, ali i čar prepuštanja čistoj ljepoti kozmičkih energetskih silnica.
Svjetionici su svoju više no stoljetnu zadaću uglavnom uspješno zaključili, ne iznevjeravajući funkciju održali su nespornu estetsku dimenziju, koja nam se pak na određenom vremenskom povijesnom razmaku ukazuje i kao etička, egzistencijalna činjenica. Dok su svojom svjetlošću održavali promet po moru, sami su bili u sjeni, zatamnjeni, skromni, suzdržani u pokazivanju. Sada ih obasjava uvećana javna pažnja, a znalačko oko umjetnika i istančanost fotografije izvlači ih iz zaturenosti i gotovo kompenzativno predaje široj publici kao nepoznato blago. Veseli se svjetlopisnoj prezentaciji svjetionika kao pozivu na duhovno putovanje, na kontemplaciju Jadrana kao iskona obogaćenoga tekovinama predaka.“ Čuvajući svoju samoću svjetionici su sačuvali duh mjesta na kojima su podignuti, održali su onu prvotnu dramatičnost (i stečenu uravnoteženost) dijaloga kopna i mora, dvoglasa bjeline i modrine. Razdajući svoju svjetlost nisu izgubili ništa ni od svoje tvarnosti ni od svoje simboličke vrijednosti, dapače, kao da emanacija, zračenje ili sijanje svjetlosti još i naglašavaju njihovu jezgrenost, sržnost, zaokruženost.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više