Porast broja projekata energetske učinkovitosti

Energetska učinkovitost – obveza koja pruža brojne poslovne prilike

 

 

Za pravodobno i kvalitetno ostvarivanje mjera politike energetske učinkovitosti prije svega su nužne političke odluke, ističe Dean Smolar, dipl. ing., voditelj Sektora za energetiku i Nacionalnog koordinacijskog tijela za energetsku učinkovitost pri Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. Pri tome također napominje da se Hrvatska po problemima do kojih u tom području dolazi, ni po čemu mnogo ne razlikuje od drugih zemalja Europske unije. S druge strane, energetsku učinkovitost nikako ne bi trebalo smatrati prisilom, već mjerom koja će u konačnici omogućiti snižene troškove pa i nove poslovne prilike na sve zahtjevnijem tržištu.

• Na okruglom stolu o energetskoj učinkovitosti tijekom nedavnog Savjetovanja 'Energetska i procesna postrojenja' u Rovinju najavili ste da će zbog obveze energetske učinkovitosti u neposrednoj potrošnji energije, što je obveza opskrbljivača i distributera energije, u narednim godinama doći do poskupljenja energenata. Možete li to pojasniti?

– Za očekivati je da će se, prije ili kasnije, troškovi ispunjenja obveza u vezi s energetskom učinkovitošću, što proizlazi iz članka 7. Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i sustava obveznih shema, preliti na krajnje korisnike energije, tj. na građane i poduzeća. Sve je to samo pitanje trenutka i pametnim političkim odlukama se sve to može malo odlagati. Ipak, u Europskoj uniji je taj porast troškova rijetko prelazio 1 posto. No, ako se ta obveza bude odnosila na opskrbljivače energijom, u to će biti uključeni svi ili gotovo svi energenti. Na primjer, tu bi bili i naftni derivati i ukapljeni naftni plin, ali ne i drva za ogrjev. Prema postojećem Zakonu o energetskoj učinkovitosti, bilo je zamišljeno da ta obveza vrijedi za distributere energije, ali takva odluka na kraju nije donesena i provedena. Ipak, zbog toga se donošenje odgovarajućeg pravilnika otegnulo i zbog toga bi mogli nastupiti još veći problemi jer se period za ostvarenje cilja smanjuje. S druge strane, Hrvatska je na sreću Europskoj komisiji prijavila kombinaciju obveza energetske učinkovitosti i tzv. alternativnih mjera, što je napravila i većina drugih članica EU-a, a te alternativne mjere kao što su, primjerice, mjere u zgradarstvu, u javnoj rasvjeti i neke mjere u prometu, se razmjerno dobro provode.

 

• Ne postavlja li se takvom obvezom opskrbljivače energijom u svojevrstan 'sukob interesa' i to na njihovu štetu?

– Cilj svega toga je da opskrbljivači vide svoj interes, odnosno da prepoznaju svoju korist. Pri tome se, zapravo, neće kontrolirati koliko energije su oni prodali ili isporučili, već će se na osnovi tih podataka samo određivati iznos pojedinog cilja za obveznika. Ti se ciljevi mogu realizirati isključivo mjerama u neposrednoj potrošnji, no ne obvezno kod svojih kupaca i oni se ne moraju vidjeti ni u kakvoj bilanci. Isto tako, oni se mogu realizirati u bilo kojem sektoru potrošnje energije pa čak i u onom kojim se opskrbljivač ne bavi, a uštedu pojedinačno nama dokazati putem Nacionalnog sustava za mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Dakle, ključ svega je da u energetskoj učinkovitosti u neposrednoj potrošnji energije opskrbljivači energijom prepoznaju konkurentsku prednost na tržištu, bez obzira na to o kojem se području potrošnje, energentu ili kupcima radi. Uostalom, energetska učinkovitost nije sama po sebi cilj, već sredstvo za stvaranje novih poslovnih mogućnosti.

 

• Na nedavnoj Konferenciji o energetski učinkovitoj rasvjeti spomenuli ste da se broj projekata takve javne rasvjete u 2016. u odnosu na prethodnu godinu smanjio? Što se tu dogodilo?

– Do smanjenja projekata primjene mjera energetske učinkovitosti, zapravo, došlo je samo u području javne rasvjete. Dakle, kada se promotre zbirna godišnja izvješća za 2015. i 2016. godinu, to nije slučaj ni u jednom drugom području koje pratimo, iako treba uzeti u obzir da, kada je riječ o rezultatima projekata, uvijek postoji odmak od jedne godine.
Ako se pak gledaju posljednje tri godine, tj. 2014. – 2016, može se primijetiti neprestan porast broja projekata energetske učinkovitosti. Pri tome je 2015. bila predizborna godina pa je projekata bilo više jer je i financiranje bilo obilnije, dok je 2016. zbog smanjenog financiranja, a i poteškoća u koje je upravo zbog tih 'izbornih' razloga upao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, takvih projekata bilo manje. Na žalost, time je poljuljano i povjerenje građana i financijskih institucija u samu bit i svrhu energetske učinkovitosti.
S druge strane, od ove godine za takve su projekte na raspolaganju isključivo europska, odnosno sredstva iz Operativnog programa 'Konkurentnost i kohezija', dok će tzv. nacionalna sredstva ostati za financiranje dosadašnjih projekata ili pak nekih drugih područja, npr. prometa.

 

• Kakva je uopće statistika projekata energetske učinkovitosti po područjima i ima li negdje pozitivnih trendova? Što očekujete za ovu godinu?

– Na to sam pitanje upravo odgovorio. Dakle, projekti javne rasvjete su jedina iznimka, dok su trendovi u svim drugim područjima pozitivni.
Kada je pak riječ o planovima za ovu godinu, moramo izdvojiti donošenje 4. Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti. To je ključan i sveobuhvatan provedbeni dokument politike energetske učinkovitosti koji pokriva sve sektore i koji se donosi na tri godine. Znači, njime se propisuje tko, što, kada i s kojim se sredstvima treba raditi. Za njegovu izradu primarno je zaduženo Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost u koordinaciji s drugim ključnim sudionicima kao što su Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja i FZOEU. Morao bi biti dostavljen EK-u do 30. travnja, što znači da mora biti dovršen do kraja veljače.
Najvažnija novost pri tome je objedinjavanje politika zaštite okoliša i prilagodbe klimatskim promjenama s energetskom i politikom energetske učinkovitosti. Tu je i veća orijentacija na područje prometa, pri čemu se napušta poticanje primjene hibridnih vozila pa će se poticati samo 'čista' električna i 'plug in' hibridna vozila. Uz to, u obzir je uzeta i nova Direktiva 2014/94/EU o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva, što znači poticanje gradnje punionica za električna vozila, ali i punionica za stlačeni i ukapljeni prirodni plin pa u budućnosti i vodik. S druge strane, odustaje se od daljnjeg poticanja energetski učinkovitih kućanskih uređaja, što je ionako bila mjera popularizacije energetske učinkovitosti koja se nije pokazala kao troškovno učinkovita.

 

• Napušta se sufinanciranje nabave energetski učinkovitih kućanskih uređaja, što znači da građani ostaju bez popularne mjere energetske učinkovitosti. S druge strane, upravo se građani sve više suprotstavljaju mjerama kao što uvođenje individualnog očitavanja potrošnje toplinske energije. Možete li to komentirati?

– Najveći problem kod nas je neusklađenost struke i politike, odnosno to što se nakon suglasnosti struke na političku odluku previše čeka, a pri tome nitko ništa ne poduzima na informiranju i/ili educiranju onih kojima su te mjere u konačnici namijenjene. Najbolji primjer za to upravo su 'famozni' razdjelnici topline. Iz podataka HEP Toplinarstva koji su nam bili na raspolaganju jasno se vidi da je na svakoj toplinskoj podstanici potrošnja pala za 15 – 40 %. Znači da individualizacija mjerenja toplinske energije ima smisla, a to što ponegdje ti radovi nisu bili dobro izvedeni, sustavi izbalansirani, metodologija pogođena, što građani nisu bili informirani i što im nije objašnjeno da će netko na kraju i lošije proći, sasvim je nešto drugo. Na žalost, kod nas i mediji često naprave mnogo veći problem nego što on zapravo jest.

 

• U posljednje su vrijeme brojne primjedbe na obvezu energetskog pregleda velikih tvrtki. Što se tu, zapravo, dogodilo?

– Članak 8. Direktive 2012/27/EU je u hrvatsko zakonodavstvo prenesen Pravilnikom o energetskom pregledu za velika poduzeća koji je donesen u studenom 2015, dok je obveza primjene odredbi Direktive započela već 5. prosinca iste godine. Jasno je da je to uzrokovalo brojne probleme. Pri tome se dogodilo isto ono što sam malo prije spomenuo: umjesto da se već godinu dana ranije, kada se već znalo što će se dogoditi, krenulo s informiranjem i upozoravanjem svih na koje se ta obveza odnosi, s time se kasnilo oko godinu dana. Uz to, istodobno je trebalo izgraditi i cijeli sustav educiranja i certificiranja stručnjaka koji će to moći raditi.
No, moram reći da kada je taj Pravilnik donesen, sličnu regulativu je donijelo tek 40 % članica EU-a, a istodobno smo uočili i da Direktiva predviđa mogućnost odgode obveze provođenja energetskih pregleda za godinu dana. Isto tako, pojavio se i problem nejednolike definicije pojma 'velika poduzeća' u različitim zemljama EU-a.
U svakom slučaju, energetski pregled velikog poduzeća znači da ono mora napraviti uvid u sve svoje poslovne i proizvodne procese, uključujući i promet, kako bi doznalo gdje se, koliko i u koje vrijeme troši energije. Alternativa tome je uvođenje sustava upravljanja energijom prema ISO 50 001, koji također podrazumijeva provođenje energetskog pregleda, doduše, u nešto manjem opsegu. Dakle, netko može odabrati ili ISO 50 001 ili 'pravi' energetski pregled, a cilj je da u konačnici odgovorna osoba zna što, kako i kada u vezi s energetskom učinkovitošću i gospodarenjem energijom treba napraviti. To će onda pak biti ulazni podatak za dobivanje poticajnih sredstava iz europskih fondova namijenjenih za poboljšanje energetske učinkovitosti u industriji i komercijalnom sektoru općenito. 

 

• Vezano uz to, što je postignuto kada se radi o Mreži industrijske energetske efikasnosti?

– Ta je mreža zamišljena kao međuinstitucionalna aktivnost, a čine je NKT, Hrvatska gospodarska komora, MZOIE kao i još mnoge institucije koje su do sada bile uključene te sve zainteresirane tvrtke iz gospodarstva i trebala bi poslužiti za rješavanje problema do kojih dolazi u tom području dolazi: od plasmana sredstava iz OPKK-a, energetskih pregleda, edukacije osoblja, pružanja tehničke i stručne pomoći itd. Na žalost, u zadnjih nekoliko godina nismo uspjeli napraviti mnogo, pri čemu bi se glavni razlog najbolje mogao opisati starom izrekom 'puno babica, kilavo dijete'. Pokušat ćemo to promijeniti u budućem razdoblju jer sada smo iskusniji i pametniji. Inače, upravo u sektoru gospodarstva najmanje je rezultata po pitanju energetske učinkovitosti učinjeno, a da je država tome značajno doprinijela.

 

• Što mislite, koje su 'najslabije karike' u cijelom sustavu energetske učinkovitosti: zakonodavni okvir, financiranje, nadležna tijela, pružatelji usluga, praksa ili pak nešto drugo?

– Odgovor je jednostavan: sve to zajedno! Kada je riječ o zakonodavstvu, neprestano se moraju mijenjati i dorađivati postojeći zakoni i propisi i donositi novi, a sve to mora biti jasno i razvidno i cijela javnost s time dobro upoznata. Kada je riječ o financiranju, glavni je problem to što čas ima, a čas nema sredstava na raspolaganju, nema kontinuiteta. Kada je riječ o nadležnim tijelima, nužno je da se političke odluke donose pravodobno tako da 'operativci' znaju što im je činiti. Kada je riječ o pružateljima usluga, pri čemu ponajviše mislim na ESCO tvrtke, sve one bi morale shvatiti da je njihova djelatnost konzultantska i da oni nisu ni projektanti ni financijaši projekata. No, moram reći da u svemu tome Hrvatska nije ni mnogo lošija, ali naravno ni mnogo bolja od većine drugih zemalja EU-a.

 

• Ako Hrvatska (i) u području energetske učinkovitosti u odnosu na druge zemlje Europske unije ispadne 'loš učenik', što će se dogoditi? 

– Na primjer, Slovenija je kažnjena zbog kašnjenja s donošenjem Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti i još nekih strateških dokumenata s 40 000 eura dnevno i to je morala plaćati dok problem nije bio riješen. Ipak, najprije je uslijedila opomena pa zatim još jedna opomena pa tužba, sud u Strasbourgu i tek se onda pribjeglo tako strogom kažnjavanju.
Hrvatska trenutačno kasni s prihvaćanjem sustava obveznih shema, za što treba samo 'zeleno svjetlo' politike. Naime, prijedlog regulacije sustava je napravljen, pri čemu je konzultant za Hrvatsku čak bila osoba koja je izradila spomenuti čl. 7, što znači da se sada samo čeka na odluku nadležnih. S druge strane, sreća u nesreći da se u EK-u promijenila osoba zadužena za praćenje Hrvatske, a i vjerojatno će nam zato što se ubrajamo u najnerazvijenije u EU-u 'progledati kroz prste'. Ipak, to ne može vječno biti tako. Zato je, unatoč činjenici što su se u proteklih godinu dana promijenile dvije vlade, što prije nužna politička odluka!

 

• I za kraj, možete li nešto više reći o Nacionalnom koordinacijskom tijelu za energetsku učinkovitost? Što radite, koliko vas ima, koje su vam ovlasti i mogućnosti?

– Mi smo tim koji danas čini sedmero ljudi, a trebalo bi nas barem biti još četiri – pet. Imamo ulogu nacionalne agencije za energetsku učinkovitost i kao takvi se spominjemo u brojnim dokumentima. Dakle, na jednom mjestu znamo što se događa, planiramo i koordiniramo sve cikluse, provodimo ono što treba, prikupljamo i obrađujemo sve podatke u vezi s energetskom učinkovitošću i izvještavamo javnost, Vladu i EK. Inače, u svim zemljama EU-a energetskom učinkovitošću se bavi 'trojstvo' koje čini ministarstvo nadležno za energetiku, odgovarajuća agencija za energetsku učinkovitost i odgovarajući fond kao ključan financijski instrument. 

 

Antonia Hohnjec, www.energetika-net.com