Hrvatski Fokus
Znanost

Plagiranje i korupcija u znanstvenoj zajednici

Plagirali su me Valerije Vrček i Ivana Vinković Vrček

 
 
Uglednog hrvatskog agronoma, istraživača i oplemenjivača bilja, umirovljenog profesora Marijana Jošta iz Križevaca ne treba posebno predstavljati hrvatskoj javnosti kojoj je on ipak najpoznatiji kao gorljivi protivnik genetskog inženjeringa i genetski modificiranih organizama. No, ovaj puta razlog razgovora s profesorom Joštom nije genetski inženjering niti brojni problemi uzrokovani genetski modificiranim organizmima već jedan njegov znanstveni rad koji su neki drugi ugledni (!) hrvatski znanstvenici željeli iskoristiti za vlastite interese te se 'poslužili' plagiranjem. A izostanak svake reakcije Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske, kojeg imenuje hrvatski Sabor, dokazuje da plagiranje u znanosti nije ništa novo u Hrvatskoj te da su, nažalost, sve pore hrvatskog društva prožete mitom i korupcijom.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/01/krizevciblog.files_.wordpress.com_2016_10_jost-joc5a1t.jpg
• Profesore Jošt, molim Vas da kao voditelj znanstvenih istraživanja čitateljima Hrvatskog fokusa predstavite ukratko Vaš znanstveni rad, tj. istraživanje koje ste proveli sa suradnicima.
– Diljem Svijeta znanstvenici u poljoprivredi provode pokuse kojima žele potvrditi ili dokazati neke svoje postavke. Jedna od tema oko koje se 'lome koplja' je ekološka proizvodnja hrane, od proizvodne cijene (isplativosti) do hranjive vrijednosti proizvoda. Neki agronomi pod ekološkom proizvodnjom podrazumijevaju odsustvo primjene sintetskih gnojiva, herbicida, fungicida i pesticida, pa ako takav pokus postave na konvencionalnom tlu upropaštenih svojatava (kiselo, bez organske materije, siromašno na mikrosvijetu) dobiti će manje prinose, slabiju hranjivu vrijednost itd. Iznošenje takvih podataka istraživanja je namjerno zavođenje na stranputicu, daleku od istine.
 
Ne prihvaćajući takav pristup, svjestan činjenice da današnja poljoprivreda nije održiva, zamislio sam pokus koji bi se paralelno provodio na dva tla konvencionalnom i ekološkom. Međutim kako je ekološko tlo danas gotovo nemoguće naći, bio sam prsliljem stvoriti ga, pa sam tako na parceli namijenjenoj pokusu provodio kalcizaciju, gnojidbu stajskim gnojem ili zelenu gnojidbu leguminozama (zaoravanje bijele lupine – Lupinus albus). Ovaj proces vraćanja života u tlo trajao je  sedam godina. Nakon sedme godine postavljen je identični pokus sa osam genotipova pšenice (4 sorte i 4 novooplenjene linije)  na tom ekološkom (živom) i drugom konvencijonalom (mrtvom) tlu. Mikropokus je postavljen po standardnoj metodi, na parcelicama od 5 m2 u pet ponavljanja, s namjerom još dva vremenska ponavljanja. U ekološkoj poljoprivredi preporuka za plodosmjenu je sedam godina – svake sedme godim može ista vrsta (usjev) biti zasijana na tom tlu. S obzirom na moju poodmaklu životnu dob, ovaj period plodosmjene skraćen ja na četiri godine. Prvi pokus je žet 2008., drugi 2012. a treći 2016. godine.
 
• Koji su bili ciljevi Vašeg znanstvenog istraživanja i što su pokazali dobiveni rezultati?
Rezultati prinosa zrna prve godine sve su nas iznenadili. Pšenice u ekološkom uzgoju, na živom tlu, bez primjene sintetskih gnojiva dale su u prosjeku za 1,1 t/ha viši urod zrna. Jedan od razloga bile su i specifične klimatske prilike, a upravo zbog tih klimatskih razlika, takvi pokusi se izvode u vremenskom ponavljanju.
 
• Jeste li, kada i gdje objavili i/ili prezentirali dobivene rezultate provedenog znanstvenog istraživanja?
– Najava interesa za problematiku minerala u ekološkoj i konvencionalnoj pšenici (bez iznošenja rezultata koji su još bili upitni) izvršena je:
– 2009. – M. Jošt. Utjecaj oplemenjivanja bilja i agrotehnike na sadržaj minerala u hrani. Međunarodni znanstveni skup „Hrvatsko oplemenjivanje bilja, sjemenarstvo i rasadničarstvo i europske integracije“ Šibenik,
– 2010. – Marijan Jošt. Značaj minerala za zdravlje čovjeka. 7. mediteranski sajam zdrave prehrane i ljekovitog bilja. Dubrovnik, 9. travnja
– 2010. – Samobor Vesna, Ivana Vinković-Vrček, Marijan Jošt.  Trace elements in organic and conventionally grown wheat grain. 5th International Agronomy Symp. – Opatija
Htjeli smo utvrditi i razlike između ekološke i konvencionalne pšenice u pekarskoj kakvoći. No kao nemamo uvjete za takav tip analiza obratili smo se za pomoć laboratoriju "Belja" te smo u suradnji s beljskim analitičarkama objavili rezultate istraživanja:
– 2009. – V. Samobor, Ž. Vukobratović, D. Nađ, I. Turk, M. Jošt.  Yield and quality parameters in conventionally and organically grown wheat. 5th International Congress FLOUR‐BREAD ʹ09.
Željeli smo utvrditi i razliku u hranjivoj vreijednosti ekološke i konvencionalne pšenice, prvenstveno na prisustvo biogenih mikrohranjiva i toksičnih teških metala, te kako niti za to nememo osposobljen laboratorij stupili smo u dogovornu suradnju s dr.sc. Ivanom Vinković Vrček. Po završetku analiza, a zbog nekih analitičkih nejasnoća ponovljene su analiza i naredne godine. Želio bih naglasiti da je kolegica u tim analizama bila bez iskustva, tako da sam se ja protivio objavi rezultata prve godine istraživanja bez provjere. Međutim ona je bila uporna i objavila rad kao poster na konferenciji u Španjolskoj:
2011. – Jurasović, Jasna; Vinković Vrček, Ivana; Samobor, Vesna; Jošt, Marijan. 2011. Multielement analysis of wheat flour: comparison of conventionally and organically grown crops. European Winter Conference on Plasma Spectrochemistry, Zaragoza (Abstracts)
Potom je dr. sc. Vinković-Vrček poslala u dva ugledna časopisa (Food Analytical Methods iJournal of Food Composition and Analysis) rad pod istim naslovom,
– 2011. – Metals in organic and conventional wheat flours determined by an optimized and validated ICP-MS method;ali s različitim redoslijedom autora, što je uobičajeno postupanje autorice.
Oba časopisa su rad odbila, prvenstveno stoga, što autorica zbog odsustva suradnje s koautorima nije bila u stanju u poglavlju 'Metodika' korektno obrazložiti agronomski dio rada. Recenzente je smetala činjenica da se uspoređuju metali u bilju uzgajanom na tlu različite kiselosti, različite organske mase, a što je u stvari bit ekološkog i konvencionalnog tla, te mi putem e-maila predložila kako slijedi:
——————————————————————————————————————-
Datum Sun, 11 Sep 2011 21:47:26 +0200 (CEST)
——————————————————————————————————————-
Kako ja na agronomski dio priče ne mogu utjecati, a očito su se napravili propusti u agronomskom dizajnu koji se ne mogu popraviti jer ne možete vratiti vrijeme unatrag i dobiti zemlju iz godina kad su analize rađene, predlažem slijedeće:
objaviti analitički rad na tržišnom brašnu, odnosno uzorke prikazati kao tržišno dostupne bez ulaženja u analizu tla i agronomski aspekt.
——————————————————————————————————————-
(Opaska: ovakvom metodologijim postavljao sam pokuse tijekom 50 godina istraživačke aktivnosti u agronomiji i normalno da nisam mogao pristati na takav prijedlog)
———————————————————————————–
 
• Tko je plagirao Vaš znanstveni rad i njegove rezultate? Imate li Vi sada određene probleme, uključujući i one financijske naravi, radi plagiranja Vašeg znanstvenog rada?
Kod pripreme i pregleda literature iz te problematike,  sa zaprepaštenjem naišao sam na dva rada:
– 2012. – Valerije Vrček and Ivana Vinković Vrček. Metals in organic and conventional wheat flours determined by an optimised and validated ICP-MS method. IJFST, 47, 1777–1783
2014. – Ivana Vinković Vrček, Dubravka Vitali Čepo, Dubravka Rašić, Maja Peraica, Irena Žuntar, Mirza Bojić, Gordana Mendaš, Marica Medić-Šarić. A comparison of the nutritional value and  food safety of organically and conventionally produced wheat flours. Food Chemistry 143, 522–529
 
Kao što ste vidjeli, za provođenje ovog pokusa bile su potrebne opsežne pripreme: ekološkog tla (7 godina), pa potom četveropoljni plodored kako bi se prisustvo korova, te biljnih bolesti i štetnika svelo na minimum, te konačno izbor genotipova pšenice, stvarane za ekološki uzgoj. O materijalnim troškovima ne govorim, jer moj prvi suradnik mi je supruga, a oboje smo bili spremni raditi na istraživanjima bez naknade, dapače pokrivati troškove određenih radova (oranje i priprema tla, sjetva, žetva) iz svojih primanja (OD i mirovina).
 
Kemijske analiza metala nastavili smo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. (danas još uvijek nismo u stanju podmiriti dug za materijalne troškove analiza). Najviše me smeta što je poremećen kompletni koncept i plan objave rezultata rada, a i koncentracija je rastepena na ove bezuspješne borbe za etiku u znanosti.
 
Zbog srčanih tegoba ja sam studenog 2015. godine završio na operaciji srca. Kakva je veza srčanih tegoba s ovim zbivanjima za sada se nije niti pokušalo utvrditi, međutim sigurno je da sam ja ova zbivanja teško prihvaćao i da su ona ostavila svoj trag. Naime u mojih 56 godina rada u znanosti (genetika i oplemenjivanje pšenice) ja nikada nisam imao ovakav sukob zbog neetičnog ponašanja suradnika. Pored toga u pokus je uključena najkvalitetnija hrvatska pšenica Divana – koja je, iako priznata 1995., još uvijek nakvalitetnija pšenica u nas, a vjerojatno i u EU-u, kao i nove još neregistrirane pšenice. Da bi dobio takvu pšenicu oplemenjivaču je potrebno oko desetak godina rada po zimi, kiši, suncu i žezi, te dosta znanja i pomalo sreće. Svaku od tih pšenica ja doživljavam ko svoje dijete – imam dubok emotivan odnos koji ljudi iz kancelarija ne mogu niti shvatiti.
 
• Vi ste se radi plagijata obratili Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske u ožujku 2016. Iako bi Odbor morao promicati etička načela i vrijednosti u znanosti i visokom obrazovanju, u Vašem slučaju to je izostalo. Što je Odbor poduzeo i kakvo je rješenje usvojeno u svrhu zaštite Vašeg znanstvenog istraživanja i dobivenih rezultata?
– Prvo sam podnio prigovor matičnim institucijama: Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) te Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (FBF). Plagijatori su podnjeli pismeno očitivanje u svoju obrani sa suprotnom pričom, koja nije predočena i meni kao podnosiocu prigovora. Kasnije mi dopao ruku odgovor prof. dr. sc. Valerija Vrčeka, u kojem je svaka riječ laž – s ciljem opravdanja svog postupka.
 
Nečasne radnje prorektora i članova Odbora za etiku
 
 Etičke komisije obaju institucija zaključile su:
– FBF: "…zbog oprečnosti u navodima suprotnih strana, te suzdržavajući se od provjere iznesenih navoda, ne može nedvojbeno utvrditi povredu…"
– IMI: "…sukladno Članku 34. stavak 5, Etičkog kodeksa, Etičko povjerenstvo Instituta nije tijelo koje ima istražne ovlasti."
Preostalo mi je jedino da se oslonim na Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju republike Hrvatske koji imenuje Sabor RH. Ovakvo visoko tijelo ulijevalo je strahopoštovanje i povjerenje. Budući da su Etičke komisije matičnih institucija izjavile da nisu u stanju odrediti povrjedu, a pored toga nemaju istražne ovlasti, za Odbor za etiku osigurao sam tri nezavisne ekspertize stručnjaka tog područja: jednog akademika i jednog znanstvenog savjetnika iz Hrvatske i jednog znanstvenika iz SAD-a (prilog).
 
Međutim Odbor za etiku RH donosi mišljenje temeljeno na mišljenju Etičkih komisija matičnih institucija samo za dr. sc. Ivanu Vinković Vrček. O prvo potpisanom plagijatoru prof. dr. sc. Valeriju Vrčeku niti riječi, naprosto kao da ne postoji. Istovremeno prorektor zagrebačkog Sveučilišta prof. dr. sc. Ante Čović imenuje prof. Vrčeka u tijelo etičke izvrsnosti Sveučilišta (?). Teško je razumjeti tko iz koga i zašto pravi budalu. I tako, jedan nekorektan čin znanstvenika, umjesto da bude riješen uz što manje buke, izaziva sve veću međunarodnu sablazan. Ja nemam namjere stati. Slijedeći korak su međunarodne institucije koje se bave etikom u znanosti.
 
Da je nešto "trulo u državi Danskoj" ukazuju i ostavke članova Odbora koji nisu bili spremni na suradnju s nečasnim znanstvenicima (prof. dr. sc. Josip Baloban – Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i prof. dr. sc. Enes Midžić – Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu). Akademik Vlatko Silobrčić, predsjednik Odbora za etiku u znanosti RH, je također dao ostavku na mjesto predsjednika tog tijela, ali je imao namjeru ostati članom. No kako izgleda cijeli će se Odbor urušiti. Jedino preostaje nada da će Sabor ovoga puta u novo tijelo birati časne ljude, a ne ljude koji za sobom otprije vuku trag nečasnih radnji (npr. akademik Silobrčić i Imunološki institut Zagreb). Ja ću nastaviti s pisanjem u medijima s jedinim ciljem da isprovociram sudsku tužbu.
 

Rodjena Marija Kuhar

Povezane objave

Sankcije ih okrenule domaćoj proizvodnji

HF

Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (45)

HF

“Velika tajna” Alexa Vossa

HF

Ubrizgali su nam programabilne elektroničke nanotehnologije, a ne mRNA lipide…

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više