Manjina i većina

Šačica žednih i uzjogunjenih vampira

 

 

Kada smo koncem dvadesetog stoljeća

Vraćali državnost našoj Domovini,

Vođe su obećavale puno toga.

Zaklinjali se da će iznad Hrvatskog sabora

Jedino biti veća moć svemogućeg Boga.

           

Ispuniše li državotvorci obećanja? Naravno, ne.

Godinama prividnu sliku demokracije stvaraju.

Pred svakom šušom pokorno povijaju glave

I uporno nas obmanjuju i varaju.

 

Na kugli zemaljskoj jedino u mojoj Domovini

Narod uzalud zaokružuje i bira,

A vladu i parlament obično saziva i raspušta

Ista šačica žednih i uzjogunjenih vampira.

 

Domovino moja, uzalud se pitam

Zašto jedino u tebi od iskona do sada

„Ugrožena manjina“ neprestano reži

I nad većinom moćno dominira i vlada?

 

Do kada ćemo gledati poremećene umove

Koji Hrvatski parlament neometano pretvaraju

U zadimljenu Balkansku krčmu,

U kojoj neistomišljeniku u oči skaču,

Nekontrolirano teturaju, loču, podriguju i žvaču.

 

Gospodo, na vama je povijesna odgovornost,

Što neki Hrvatski sabor, u kojem su uživali sve blagodati,

Nazvaše ni manje ni više nego kokošinjac.

Hoće li konačno doći Mesija da mu vrati dostojanstvo?

Ili ćete tu svetinju pretvoriti u zvjerinjak i svinjac.

 

Pejo Šimić