KulturaAnagram na klupi by HF01/02/2017 Četrdeset ljeta k'o da jučer bilo Postoji li? Postoji li još, ona stara, rasklimana klupa. Pamti li bezbroj, vrelih poljubaca. Čuva li tajne naših mladih dana… I rijetko koju u zaborav baca Postoje li još, slova od imena. Što sam ih kradom urezao vješto Stoje li tragovi, do ovih vremena Sa sjetom u srcu upitam se često. Svoju ćutnju srca poslao u vječnost jedan mali anagram baš za našu sreću Amorova strelica, srce probodeno Sve ono što nikada zaboravit neću Da. Postoje. I jedno i drugo Sjećanja na ljubav još uvijek postoje 40 ljeta k'o da jučer bilo A uzdasi slatki svejedno se roje …Ponekad i suza zna mi se oteti. Priznao sam ovo Znam, da niste znali Jer takve se ćutnje ne daju kopirat Anagram za sreću i za dugu ljubav Koji nitko ne smije ni pomislit dirat Zla smrt samo, nas, može rastavit Ako se primakne znaš da ću ti javit …Ljubavi! …Volim te! Vladimir Živaljić, Vukovar