Bespuće ništavila

Naše duše odlaze

 

 

Poput mnogih

ljudskih osobina,

Laž je u genima,

Svakog čovjeka.

Laž postaje alat

U rukama slabih.

Ambicije prerastuju

Urođene mogućnosti.

Trgaju se spone

Poštenja i istine.

Bez ikakvih uloga,

Dobiva se puno.

Materijalno stvara moć.

Nematerijalno ugled.

S takvog pravca,

Nema više povratka.

U čvrstoj samoobmani,

Velik, moćan i slavan,

Danonoćno putuješ

Političkom scenom.

Mnoga bezlična lica,

Tvoja  su pratnja.

S ciljem opstanka,

Na platformi jedinstva,

Utemeljenoj na laži.

Njihova je pobjeda

Pirova pobjeda.

Njihovi su uspjesi,

Potemkinova sela.

Njihova vjerodostojnost

Prijezir je naroda.

……..

Na valovima lažne sreće,

Na slavnoj prošlosti,

Na beznadnoj sadašnjosti,

Na iluzornoj budućnosti.

Nestajemo kao narod,

Propadamo kao subjekt,

Urušavamo se kao država.

…….

Bez vizija i ideja

Prolazi dan za danom,

Godina za godinom,

Desetlječa i stojeća,

U uzaludnom traženju,

Zamagljenih istina,

Alternativnim činjenicama,

Lutamo utabanim stazama.

Vrtimo u vječitom krugu.

Trgamo karike lanca.

Bježimo  u nove prostore.

Sudaramo se s istinom

U stranom svijetu.

Poput bumernaga

Vraćamo se izvoru.

Udarac nas osvijesti.

Bespomoćnost izazove

Fizičku tromost,

Psihičku tupost,

Duhovnu obamrlost.

…….

Poput beživotne,

Amorfne mase,

Nezaustavno klizimo,

Pojedinačni i zajedno,

U mračni bezdan.

U bespuće ništavila.

Naše ime nestaje

Poput truna prašine

U sivim bespučima

Povijesne zbiljnosti.

 

Ankica Benček