Montaža atrakcije NU2

Stankovićev igrokaz u cilju prikrivanja kriminala u HAVC-u

Pripadam kritičarima Stankovićve emisije – poglavito njegova navijaštva, neobjektivnosti i jednosmjerne ideološke usmjerenosti – da se više ne „samocitiram“, jerbo će me „nabiti“ na plagijat, tek toliko navodim. Digoh ruke od toga, nažalost ostah plaćajući uznik te i takve vizije ovdašnje televizije. „NU dva“ 19. veljače 2017. gledao sam kao drugi citirani potencijalni gledatelj od Ace na početku emisije, dakle riskirajući razne unutarnje organe, ne znam, želudac, jetru, slezenu, cijeli živčani sustav… Šalim se, naravno, ništa me tamo više ne može iznenaditi, gledao ne gledao, nu brinem se za zdravlje svekolikog, općeg i pojedinačnog plaćajućeg gledateljstva – to da, zato sam i gledao.

Hrvoje Hribar

Malo me iznenadio scenarij, naime da autor-voditelj unaprijed  citira negativne kritike emisije koja će tek teći. Zanimljiv, pače, filmski početak, „montaže atrakcija“. Uh kako je teško ovdje „srbima, jugoslavenima i komunistima“, stankovićima, hribarima…

Prije filma, mrak u kinu

Na početku Stanković citira nekoga iz mraka interneta tko se preziva Hrkač – Hrkać – Hrkac! Bože, pomislih, pa jadnik mu se javio s onoga svijeta i „postavio“ bombu i pod ovu emisiju, a on ju na vrijeme „otkrio“. Ma svaka čast. Oni tada u Beogradu nisu odmah „otkrili“ onog „Hrkaća“, malo su čekali, pa ga „otkrili“ i smaknuli. A Aca ga eto odmah prokaz'o. Hrkći k'o Hrkaći. Igra asocijacija: Bio jednom jedan Miljenko Hrkać „bombaš“, vidi Vraga, u kinu, u mraku kina, ponavljam – u kinu! Osuđen i smaknut, kao „terorist“. Danas, 19. veljače 2017. u NU2 tema film: kino, Hribar, kriminal u HAVC-u, kinu… A naš Aco u uvertiri odmah s „Hrkaćem“ iz mraka svih komunikacijskih mrakova, odnekud s interneta. Ispričavam se svim živim i neživim ljudima koji nose časno, kao i svako drugo, prezime Hrkač, ali prinuđen sam prokazati ovo zlo koje ga zlorabi, pitajući se kako se Stankoviću s istom/sličnom porukom nije prvi javio neki „Stanković“, a ima ih i nekakvih već Hrvata. Ili bilo tko, bilo koji „bimbo“- samo ne netko s prezimenom „Hrkać“.

Igrokaz na HTV-u

Odgovor je jednostavan: scenarij. Svi koji imalo znaju išta o filmu, televiziji, medijima, mogli su u-vidjeti  kako je ove nedjelje u dva scenarij emisije bio pomno složen. Pomnije nego inače. Čista „montaža  atrakcija“. Uvod smo već opisali, a onda slijedi „zaplet“ i „drama“, uključen je i „duh“ – Prtenjača. Dramatski preokret je u činjenici kako je Hribar preuzeo vodstvo emisije, nakon što je u njoj, prvi puta u historiji – nestalo struje i Prtenjačin bijedni duh ostao bez glasa. Nakon toga prijeloma, „reza“, što li, umjesto „mučo mačo“ voditelja Stanovića, vođenje emisije definitivno preuzima debeli i  „mastni“ Hribar. I da se ovdje ne pravimo blesavima, ne okolišamo – film „Masakr u Dvoru“ zapravo je središnja tema uloge Hrvoja Hribara u HAVC-u – ostalo je kokošarenje „kulturnjaka“, jer i oni su ljudi. Itekakve ljudine, žene.

Ništa ljudsko im nije strano, egzistencija, lova, donatori… Netko pije, loče, netko i pije i puši, nekome trebakruva, nekome kurva… Živjelo bi se i od filma u Hrvatskoj, što je u temelju sjajna namjera. Tko da više bolje mu se piše. Nakon toga „dvorskog“ filma, filma iz Dvora, Hrvoje Hribar je trebao nestati iz HAVC-a kao da ga tamo nikad nije ni bilo. Da je ovdje države koja do sebe drži, a i filmaša koji bi od Hrvatske kruva. Tako bi bilo. Film je naime bio – i jest, obični teroristički napad na Hrvatsku, virtualan, time još i gori, suvremeniji, opasniji rat poslije rata. A filmašima je taj „dvorski“ film, među nama govoreći bio podmetnut pod guzicu. Eksplodiralo im pod njom, al' oni su valjda bili na nečemu, pa nisu osjetili. Ili su umjetničiki za „Masakr u DVORU“.  

O tome se u emisiji, scenaristički očito predviđeno, nije baš govorilo, nije se dotjeralo temu do kraja, do zida, iako je bilo slabašnih pokušaja, ali zato je kritičarku HAVC-a redateljicu Ivonu Juku, Hribar ugurao, skoro u ustanovu psihički invalidnih. Nešto najsramotnije što sam u javnom mediju uopće vidio i čuo – dakako od tzv. kulturnjaka.  Poglavito glede te univerzalne priče o „uključenosti“. Scenaristički, pače filmski, sve bješe uglavljeno. Glumac je tute, nađe se i nešto redatelja, pa i jedna lipa, al' munjena. Zaključujem i ponavljam se „samo plagiram“: HRT ukinuti, filmove ne gledati, ne samo ovdašnje, „medije“ ne čitati… Ili se možda najbolje pokoriti. Scenariju Stankovića i Hribara. I Partiji i strankama. Plati Stankovića (HRT), plati Hribara i filmaše mu, plati SNV Novosti. „Ovdje“ ionako smiju živjeti, preciznije, obitavati, samo pretplatiše i platiše s jezikom za zubima.

Mato Dretvić Filakov