Govor mržnje Ladislava Tomičića

"Nekoliko tjedana proveo sam u Londonu, na Reutersovoj školi novinarstva…"

Ladislav Tomičić je novinar riječkoga Novoga lista. U Hrvatsku je došao iz Zenice kada mu je u vrijeme rata u BiH od Muslimana bio ugrožen život. Za one koji ne znaju što ovaj novinar misli i piše, podastrijet ćemo nekoliko njegovih najnovijih izjava:

„Internet portali (su) namijenjeni širenju nacionalizma i međunacionalne mržnje“,

„U vrijeme nastanka neovisne i samostalne države, Hrvatska demokratska zajednica nesumnjivo je poticala najniže strasti i promovirala stavove kakve opskurnom društvu sa snimke prezentira stranački operativac Mesić“,

„Mesić i mnogi drugi HDZ-ovi operativci početkom devedesetih imali su zadatak stvoriti atmosferu koja je na koncu omogućila nekažnjeno mučenje i ubijanje civila u hrvatskim gradovima“,

„Hrvatskoj demokratskoj zajednici onog vremena, Tuđmanovom HDZ-u, očito nije bila dovolja agresivna, zločinačka retorika Slobodana Miloševića i njegovih satelita, zagovornika velike Srbije po cijenu bilo kojeg broja mrtvih. Milošević je vatru zapalio, a Tuđmanov HDZ dolijevao je benzin na vatru. Takva politika rezultirala je brojnim zločinima, za koje su odgovorni ljudi s hrvatskim grbom na rukavu“,

„Razotkrivajući Mesića kao političkog prevrtljivca, koji u datom trenutku govori ono što sugovornici žele čuti, ekstremistički portali daju do znanja da su se hrvatski Srbi početkom devedesetih itekako imali čega bojati“,

„U najmanju ruku, Hrvatska je svoje građane srpske nacionalnosti izručila u krilo Slobodanu Miloševiću, ne ostavljajući im prostora da posumnjaju u njegove tvrdnje da Tuđman stvara državu poput one koju je stvarao Ante Pavelić“,

„Hrvatska demokratska zajednica početkom devedesetih nije učinila apsolutno ništa da naši sugrađani srpske nacionalnosti shvate da je Hrvatska, a ne Srbija, njihova matična država“.

A tko je zapravo Ladislav Tomičić, najbolje da vidimo što on sam za sebe kaže: »Rođen sam u Zenici u Bosni i Hercegovini, gdje sam se školovao do osamnaeste godine. Školovanje sam nastavio u Zagrebu, na Fakultetu političkih znanosti. U novinarstvo ušao 2001. godine, kad se kao honorarni suradnik zaposlio u Novom listu. U istom listu radim i danas. U zagrebačkom dopisništvu Novog lista prošao sve stepenice novinarske škole, od gradske rubrike do istraživačkog novinarstva. 2006. godine nekoliko tjedana proveo sam u Londonu, na Reutersovoj školi novinarstva, točnije o školi izvještavanja iz kriznih situacija. Na poziv State departmenta nekoliko tjedana proveo u Americi, gdje sam sudjelovao u radu međunarodne konferencije o istraživačkom novinarstvu. Što se istraživačkog novinarstva tiče, najviše sam se bavio kriminalom u urbanizmu i javnim poduzećima, ali i brojnim drugim područjima. Danas pišem kolumne te druge novinarske tekstove za Novi list. Surađivao sam s nizom medija u Hrvatskoj i inozemstvu. Jedan sam od osnivača i voditelja portala Lupiga. Volim sve što vole mladi. Sudjelovanje na konferencijama nije mi napeto, ali uvijek ću se odazvati ako ih organiziraju ljudi koje cijenim. Konferencije mogu biti i jesu od koristi.« (http://mad.mi2.hr/?page_id=53)

Ovo je govor koji je održao u okviru konferencije na Goethe Institutu u Zagrebu od 24.-26. travnja 2014., koja je organizirana u sklopu serije događanja "Media of Subjection, Media of Emancipation" kao dio platforme Aesthetic Education Expanded, suradničkog projekta Berliner Gazette, Kontrapunkta, kuda.org, Multimedijalnog Instituta i Mutea, a podržana je od strane programa Kultura 2007.-2013. Europske unije. 

Zrinko Horvat