E, da su mi opet topovi od blata

Dolaze čudna, mračna vremena

 

 

Nestaju posljednje seoske barabe.

Odlaze čari negdašnjih bećara.

Tek poneki boem još negdje se javi

I sjeta nas vrati u vremena stara…

Skoro će ih, eto, izbrisati vrijeme.

Bećare se viđalo nekad vrlo često.

Nestali i rijetki podosta su danas.

Oni preostali sakriju se vješto.

 

Zaprege se isto ne viđaju više.

U zaborav odlaze i tegleća stoka.

Stigla su nam auta, brodovi, rakete,

u modi je prašak i čudne tablete…

 

Samo se napaseš i našmrčeš praha.

U rezervi držiš uvijek nove igle.

Jer već od malena svi se mladi bodu,

curice za slavu i noge bi digle.

 

Sve češće se sjetim prašnjavih sokaka,

rumenih curica ko jabuke zrele.

Prva bračna noć je nekad čar imala,

a danas se rijetko mogu naći cijele.

 

Vrijednosti su pale, moralnost na nuli.

Skupila se svita sad u bajbokani.

Masovno se krumpir za oproste guli…

Pa kakvu su pouku našoj djeci dali?

 

Čini mi se dolaze mračna nam vremena…

 

Vladimir Živaljić, Vukovar