Trenutak slobode Tišina je kutak moga mira Gdje me svjetlo ni tama ne dira, Gdje sjećanje na davnine boli Novu nadu u sreću sokoli. Tišina je trenutak slobode. Brzo svane. A još brže ode, Pa u srce, što sve jače bije, Još virila ni prodrla nije. Ja počesto, u gluhoj tišini, Pjesme pišem i o Domovini, Pjesme mira, čežnji i ljepote Što ih prošla sudba rodu ote. Tišina je i oltar mi sveti Sa kojega zloba mi ne prijeti, Već na njega i suze se liju Kad ljepotu molitve otkriju. Tišina je djelić moje sanje, Vjera budna a i svjetlo danje. U tišini gorčine i slada U Dom sretan čeliči se nada! Tišina je i moj kutak tajni U kojemu, na nju već obik'o, Stih ljubavi za dom svoj je nik'o. Procvjetao i vrt zavičajni. U tuđini, u gluhoj tišini Ja se klanjam svojoj Domovini. Slušam kako njeno srce bije Sve to jače. Al' umorno nije! Malkica Dugeč, 10. 10. 2019.