Hrvatski Fokus

U Sarajevu zadnja crkva izgrađena 1936.

 
 
Govore, gotovo pa urliču u samohvalisanju, nema rata u Bosni i Hercegovini, a on zapravo nikada i nije prestao. Nije rat samo kad se puca, rat se vodi i drugim vrlo ubojitim sredstvima, jednako razarajuća za beha društvo i zemlju kao i onaj oružani. Secesionistički srpski, i unitaristički muslimanski ratnici koji su ga započeli devedesetih godina prošlog za svijet ratnog stoljeća, nikada i nisu priznali da je Dayton rat zaustavio. Nikada nisu ni tu činjenicu prihvatili. To zbog toga što ni jedni ni drugi nisu ostvarili ciljeve zbog kojih su krvavi rat započeli i tako brutalno ga vodili.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/02/komunistickizlocini.files_.wordpress.com_2016_05_groblje-c48dasnih-sestara-u-tuzli-danas.jpg
Ono što nikada nije stalo, i prestalo, čak ni na kratko i zaustavilo, je proces progona i istrjebljenja hrvatskog naroda i trganje njihova tisućljeća starog korijena. Rat je stao, rat traje, stanje je u Bosni i Hercegovini. Zaustavljeno etničko čišćenje je nastavljeno samo drugim načinima i metodama, dijelom i ratno prijetećim i ono se svakim danom širi, beha teritoriji su sve etnički i vjerski čišći, srpski i muslimanski, danas bošnjački.
 
Da rat zaista nije stao i proces etničko i vjersko čišćenja Hrvata katolika pokazuje sve učestalije ubijanje hrvatskih povratnika i  zastrašivanje Hrvata u tuzlanskom kraju i pljačka njihovih kuća i poljoprivrednih strojeva, siječa šuma, uzurpacija zemljišta, gotovo isto kao i u genocidnom manjem srpskom entitetu. Pljačka i krađa je toliko raširena da sve više liči na ratnu pljačku muslimanske Armije na okupiranim hrvatskim prostorima tijekom agresije, i poslije. Zapravo muslimanski proces pljačke Hrvata na prostorima koji su pod njihovom kontrolom bili prije i tijekom rata, kao i u postdaytonskom četvrtstoljetnom periodu, je nastavak procesa etničkog čišćenja hrvatskih prostora, planirani planom osvajanja teritorija u beha građansko-vjerskom sukobu.
 
Tako razmjerna, te ponekad i usred bijela dana krađa po hrvatskim naseljima u tuzlanskom kraju moguča je jedino u suradnji lopova, od kojih su mnogi bivši pripadnici muslimanske armije Bosne i Hercegovine, jer oni su nedodirljivi i vladajuće politike tog kantona. I ako nikada muslimanska strana nije pronašla  njima poznate ubojice hrvatskih povratnika, a do sad nije, gotovo ni jednog, onda je naivno očekivati da će pronaći i poznate lopove po hrvatskim naseljima u tuzlanskom kraju.
 
Takav združeni planirani zločin progona Hrvata muslimanska strana provodila je i tijekom oružane agresije na hrvatski narod  kada mu je kukavički udarila nož u leđa. To je zločin kojeg su u detalje razradili i usavršili u Lašvanskoj dolini tijekom etničkog čišćenja ti hrvatskih teritorija. Bošnjačka krađa po hrvatskim kućama, danas u tuzlanskom kraju a sutra po cijeloj beha federaciji finaliziranje je izgradnje muslimanskog etnički i vjerski čistog federalnog entiteta.
 
Ta osmišljena pljačka Hrvata od strane bošnjačkog političkog vrha koje, jer krađe nema bez suradnje lopova i vlasti, vjerojatno i nepronalaženjem lopova što je znak da surađuju sa njima, zar nije rat poslije rata, nastavak onog istog za koji govore da je prestao. Krađa hrvatske imovine ravan je teroristički čin onom islamskom terorizmu u Bugojnu, Zvorniku, pucnjima na američko veleposlanstvo u Sarajevu, ubojstvu hrvatskih povratnika u Konjicu, Ovnaku, Kaknju, hrvatskih dječaka po Sarajevu i tako u nedogled terorističkih akcija koje isilovski tresu i razaraju gotovo razorenu Bosnu i Hercegovinu.
 
Kome smetaju Hrvati u tuzlanskom kraju, odgovor je na brojnijem narodu na tom kantonalnom prostoru. Zasigurno Bošnjacima, istim onima koji se hvališu, što je praksa na svim beha dijelovima na kojima vladaju, multietničnost je moguća i održiva. Da, multietničnost na papiru koji nosi svašta. Multietničnost je moguća i ona jest u šarenilu bošnjačko-arapsko-vehabijsko-mudžahedijskim bojama. A takva multietničnost je zapravo vjerski čista muslimanska Bosna i Hercegovina. No, stara je to politika muslimana i Muslimana a zatim i Bošnjaka u zemlji Hrvata, Srba i današnjih Bošnjaka. Etnički i vjerski čisto muslimansko-bošnjačko današnje Sarajevo, kojem je otet svaki europski izgled, to potvrđuje. Naime u tom beha gradu zbog bošnjačkog vjerskog radikalizma i ekstremizma koji se širi svjetlosnom brzinom, ispred kojeg su Srbi iznijeli čak i svoje mrtve, od 1936. godine nije izgrađena niti jedna crkva. Takav radikalan ekstremistički muslimanski odnos prema kršćanima i s takvim rezultatima vjerskog čiščenja Sarajeva, naravno i drugi beha gradova, osmislio je Alija Izetbegović u napisanom muslimanskom manifestu „Islamska  deklaracija“
 
Kada je predsjednik manjeg beha entiteta usporedio Sarajevo s Teheranom zasigurno je imao pred sobom i ove zastrašajuće podatke, koji opravdavaju njegove tvrdnje. Kako i te muslimanske zabrane gradnji crkava po multivjerskoj Bosni i Hercegovini nazvati drugačije  osim etničko-vjerskog čišćenja, u prvom redu Hrvata katolika a zatim i drugih kršćana. Za izgradnju jedne crkve na toj europskoj periferiji bosanskim ujacima, fratrima, jednako je teško kao i u vrijeme kada su na koljenima izlazili pred turskog osvajača moleći ga za Ahdnamu, koju su na kraju zajedno sa svojim vjernicima životima plačali. I danas u tuzlanskom kraju kroz krađe i zastrašivanja prisiljavaju se Hrvati katolici da ponovo traže ahdnamu za svoju sigurnost i sigurnost svoje imovine.
 
Koji je to onda napredak Bosne i Hercegovine u postdaytonskom vremenu. Jedino u smislu muslimansko-bošnjačkog radikaliziranja i ekstremiziranja, koje sve više sliči turskom zloglasnom od svijeta nikad kažnjenog zbog čega se i ponavlja, danka u krvi, prisilne islamizacije na koji se nadovezale i muslimanske zabrane gradnji crkava, pljačke i zastrašivanja Hrvata katolika na prostorima pod bošnjačkom kontrolom.
 
Ove činjenice najjasnije govore ko je za multi-kulti Bosnu i Hercegovinu, a tko je protiv. Za multi-kulti su oni koji su žrtve muslimansko-bošnjačkih zabrana gradnje crkava i lopova s kojima ti koji brane gradnju surađuju. A protiv multi-kulti je bošnjačka politika koja je gotovo sve beha gradove u kojima su na vlasti učinila etnički i vjetski čistim bošnjačko muslimanskim. Ubrzano rade na tome da i Tuzla sa svojim krajem postane kao Sarajevo, Zenica, Kakanj, Bugojno, Travnik… Beha građansko vjerski sukob za teritorij je zaustavljen u Daytonu ali se i dalje vodi u Bosni i Hercegovini. Svima je više stalo do multi-kulti Bosne i Hercegovine negoli najglasnijim bukačima njene održivosti, Bošnjacima i Svjetskom protektoru u zemlji, koji su zapravo največi njeni rušitelji.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Abdulah Sidran: BiH je “državni kostur”

HF

Mi

HF

Bošnjačko zbližavanje sa Srbijom

HF

Fra Mirko Majdandžić se dodvorava Bošnjacima blaćenjem Hrvata

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više