Hrvatski Fokus
Društvo

Inovacije i kreacije kandidata

U pomanjkanju pravih ideja posiže se za bilo čim

 
 
Ne znaš bili se smijao ili plakao kad vidiš i čuješ kako se svakodnevno nadmeću pojedinci, interesne skupine, političke stranke i političke koalicije u osmišljavanju, prezentiranju i realizaciji svojih predizbornih i izbornih programa povodom sljedećih lokalnih izbora. U pomanjkanju pravih ideja posiže se za bilo čim. Bitno je tko je to prvi osmislio i rekao, a ne što bi to trebalo biti, čemu i koliko doprinosi, je li primjereno, uvrjedljivo po bilo koga, primitivno, nehumano, smiješno ili žalosno. Gledajući i slušajući sve to čovjek se zapita je su li ti ljudi normalni? Na čemu su? Ni djeca u vrtiću se više tako ne ponašaju. Njihove tete znaju kako s njima treba postupati, kako ih usmjeravati, kako od svakoga od njih “izvući” ono najbolje, kako ih zaposliti, kako ih odgajati, kako im osobnim primjerom pokazivati što je dobro, a što nije i kako ih pripremiti za školu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/03/www.hns_.hr_wp-content_uploads_2016_07_anka-847x477.jpg
Anka Mrak Taritaš
 
Da bi se sve to bez većih problema i poteškoća obavljalo bilo bi dobro imati nužno potrebne uvjete za rad, od adekvatne  zgrade, dovoljno unutarnjeg funkcionalnog prostora, ekološkog  dvorišta, praktičnog igrališta, didaktičkih sredstava i pomagala, zdrave prehrane, stručnih kadrova, suvremenog standarda, primjerenih planova i programa rada, dozvoljenih “slobodnih” inovacija i kreacija, umjesto sputanih ruku i danih šablona. Tetama u vrtiću ne nedostaje niti znanja, niti sposobnosti, niti vještina, niti dobre volje, niti elana, niti mašte, niti entuzijazma, što bi trebalo barem donekle adekvatno nagraditi. Nedostaje im puno toga, za što nisu one krive, jer same ne mogu  baš sve nabaviti, niti uz pomoć i razumijevanje roditelja. Zna se dobro tko mora osigurati normalne uvjete rada svakog vrtića – lokalna zajednica i grad. To se ne čini u dovoljnoj mjeri, naročito u Zagrebu, inače se tete ne bi bunile i prosvjedovale.
 
Koga briga za to? Pogotovo sad kad se zahuktava izborna kampanja  za gradonačelnika i ostale “funkcionere” grada. Ne će se sad valjda  kandidati opterećivati time gdje prokišnjava koji vrtički krov, gdje je slomljena ograda, gdje su potrgane ljuljačke, gdje se psi olakšavaju po rupama s pijeskom za igranje djece, gdje su noćni tulimi ovisnika, pa spremačiće ujutro skupljaju igle i ostali kontaminirani pribor kako to  djeca ne bi pronašla. Pojedini kandidati smišljaju genijalne ideje, kojima će pridobiti birače, pa prilaze i podilaze roditeljima: sa školskim uniformama i dječjim  šlapicama.
 
O školskim odorama je već puno toga rečeno i napisano u zadnjih petnaestak godina. Po meni je to stvar (problem) i odluka svake škole, od ideje , preko kreacije do realizacije, svi zajedno djeca, roditelji, škola, kvart, grad. O vrtićkim šlapicama je nešto sasvim novo. To je inovacija, kreativna ideja. Pitanje je samo čija. Ispada po ponašanju nekih gradskih čelnika kako je to ovaj puta bitno. Zar oni zaista nemaju drugih ideja? Zar se prepucavaju preko dječjih šlapica? Kaad vidiš kako ozbiljno o tome polemiziraju, iako te to navodi na neobuzdan smijeh, ne možeš se smijati, jer je to zabrinjavajuće i postaje opasno. U gradu s toliko problema važne i prijeporne su postale šlapice za djecu u vrtiću.
 
Ima li toga igdje, osim u Zagrebu? Nekako je pomalo shvatljivo i logično kako je dugogodišnjem gradonačelniku, s puno raznih  različitih osobnih problema, s puno osmišljenih, ostvarenih i izmaštanih projekata, teško  sada doći na neku novu, dosad već neiskorištenu i neprožvakanu ideju, pa se čovjek dosjetio dječjih šlapica. Toga se nitko dosad nije sjetio, a sad mu tu ideju žele drugi preoteti. Time bi spasio kućni budžet i opet uspostavio suradnju s tetama u vrtiću. Pred njima je velika zadaća. Treba svu djecu anketirati i statistički obraditi podatke (numerički i grafički), kakve papuće po boji, funkciji, materijalu, modelu,broju, … marki, a ne marki. Čelnik gradskog HDZ-a, Andrija Mikulić, navodno kandidat za novog gradonačelnika, na televiziji se izjasnio kako vrtićke šlapice originalna ideja HDZ-a, koju je gradonačelnik Milan Bandić prisvojio, kao i mnogo toga dosad time se ovaj put zakitio, relativizirajući  novi “projekt” time, kako nije bitno tko nešto dobro napravi, već je bitno da je dobro napravljeno.
 
Mislim, da u ovakvoj situaciji, kada se glavni muški akteri u borbi za mjesto gradonačelnika Zagreba, preko televizije prepucavaju oko dječjih šlapica, obje dame koje su istakle svoje kandidature za gradonačelnicu i već su daleko u preizbornoj kampanji, više ništa ne moraju raditi, nego samo čekati i smijati se, neviđenoj inovativnoj kreativnosti svojih rivala, jednako onog koji je definitivno izgubio kompas, koji kadrovira u Holdingu kao da je to njegovo dvorište u Poganoj Vlaki, kao i onog koji s pozicije doktora znanosti mudruje o dječjim šlapicama i Borovu. Bilo bi možda dobro da dotične gospođe, kandidatkinje za gradonačelnicu Zagreba, povremeno izmjeste svoje urede po kvartovima, uz isticanje svojih insignija, rješavanje kvartovskih problema, slikavanje s kojim konjem, kravom, ovcom (u ruralnim predgrađima), druženjem s kvartovskim čelnicima, isprobavanjem ića i pića u svakom kvartu, općim narodnim veseljem uime zahvale na ugošćavanju, s aktivnim sudjelovanjem u pjesmi i plesu lokalnog karaktera, bez protokola, uštogljenosti, nadmoći, već onako prirodno, narodski, po domaće.
Vjerujem da to znaju i mogu Anka i Sandra, ali sumnjam da je to baš sukladno njihovim inovacijama i kreacijama.
 

Ankica Benček

Povezane objave

Povratak majci Zemlji

HF

Djeca leptiri

HF

Učiteljica i njezini učenici

HF

Strast za čokoladom

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više