Savez Bosanskohercegovačkih Država

Bošnjaci izdaju zemlju Turcima i Turskoj

Dvadeset i pet godina svjetska zajednica šerifira Bosnom i Hercegovinom i urliče o njenoj održivosti, i to onakvoj kakvom su je upravo oni stvorili i priznali, podijeljenu između triju naroda na dva dijela, s genocidnim temeljima jednog manjeg dijela, priznanjem i legalizacijom učvrstili nepravdu i uveli je kao pravilo vladavine. U tako neuređeno uređenoj zemlji gdje je jedan dio genocidan, drugi dio planiraju također genocidizirati u miru, s najmalobrojnijim narodom je plan da ga se istrijebi, najbrojnijem narodu pak dozvolili da dovede beha petstogodišnjeg turskog okupatora te da opet uvede danak u krvi, udaraju se u prsa da će je urediti, vratiti joj stari šareni izgled na cijelom njenom prostoru.

Sve to planiraju i govore oni koji su je nepravedno podijelili i ruše, svjetska zajednica, zajedno sa brojnija dva beha naroda, Srbima i Bošnjacima. Iz Bosne i Hercegovine sve od turskog genocida i konfesiocida što ih počinila u polutisućljetnoj okupaciji u svijet izlaze takva lažna obećanja kroz smijenu okupatora, agresora, diktatura, protektora, zbog ćega ova obećanja daytonista i ne iznenađuju. Njihovo  lažno obećanje ravno je svakoj izvršenoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, zapravo to je vid agresije, budući da je to obećanje neizvedivo upravo zbog nepravedne podjele i legalizacije genocida kojeg su priznali u Daytonu. Stoga im se toj njihovoj laži mnogi smiju, i pitaju se dokle, zapravo ima li granice laž svjetskih moćnika koji se poput djece kad slažu Lego igračke igraju sa sudbinama, ne pojedinca već cijelog naroda. Samo lažovi kakvi su se potvrdili daytonisti, i brojniji beha narodi, mogu govoriti i govore da je ovako nepravedno podijeljena zemlja cjelovito održiva. Idu i dalje pa govore, nema alternativu.

Govoriti da ovakva Bosna i Hercegovina s jednim genocidnim dijelom i drugim na putu da bude isti sa tim manjim, znači da su ti koji to govore največe njene ubojice. Ovakva Bosna i Hercegovina nema budućnost, a ne alternativu, i ako joj se želi dobro mora se prihvatiti jedno, od nekoliko u svijetu uspješno funkcionalnih rješenja uređenosti zemlje. Bila bi to alternativa ovako neodrživoj zajednici. Naime, potrebno je zemlju urediti u saveznu zajednicu nacionalno regionalnih entiteta, ili pokrajina kako izgleda Savezna Republika Njemačka. Alternativa ovako nedovršenoj i propadajućoj daytonskoj tvorevini bio bi Savez Bosanskohercegovačkih Država po uzoru na Savez Američkih Država. Alternativa ovoj nakaradnoj zajednici entiteta i federacije mogla bi biti i Švicarska konfederacija, zemlja uzor u svim segmentima funkcioniranja društva sa četiri jezika, od kojih svaki ima svoje i TV i radio kanale.

Zašto ne graditi Bosnu i Hercegovinu i po uzoru Europske unije od 28 članica od kojih svaka ima svoj identitet i teritorijalni integritet. Bosanskohercegovačka Unija tri republike, svaka sa svojim posebnostima, razlikama, identitetima, sa zajedničkim Danom neovisnosti koji bi se slavio na cijelom beha prostoru. U tako uređenoj Bosanskohercegovačkoj Uniji Dan njenog ustroja obilježavala bi zajednički sva tri naroda i ne bi se četvrt stoljeća ponavljala slika sa dva lica Bosne i Hercegovine gdje na jednom jedni obilježavaju 1. ožujak kao Dan neovisnosti, a na drugom njenom dijelu jedan njen narod ne može ni zamisliti taj dan kao dan neovisnosti. Za njih je to dan porobljavanja, dan ovisnosti od volje brojnijeg muslimanskog naroda.

I tako 25 godina jedni obilježavaju drugi negiraju, jedni taj dan priznaju drugi nepriznaju, jedni slave drugi rade. Za jedne to je Dan neovisnosti za druge dan ovisnosti, za jedne dan slobode za druge dan sužanjstva. I tako u nedogled, četvrt stoljeća u takvoj zemlji bez zajedničkog dana neovisnosti, bez bilo kojeg zajedničkog državnog dana kojeg obilježavaju zajedno sva tri naroda, laže se o mogućnosti njene održivosti. Kao i svaka druga laž i ova je laž agresija, ili priprema za agresiju, onih koji tu laž papagajski ponavljaju. 

Sve i svašta se silom probalo i nametalo u Bosni i Hercegovini, pa i ova laž i obmana i ništa nije nikad uspjelo i zaživilo na duži povijesni period. Te silne laži i prisile, koje su bile ubacivane ili izvana od okupatora, agresora, diktatora ili iznutra od strane brojnijeg beha naroda koji se uvijek ponašao ili kao okupator, ili kao agresor ili kao diktator, koji svojim brojem hoče da automatski ima apsolutno pravo na Bosnu i Hercegovinu koja je povijesno zemlja više naroda svaki sa svojim nacionalnim, vjerskim i kulturnim identitetom, nikad nisu dale i ne daju zemlji da krene naprijed, da uistinu bude zemlja sva tri naroda u svim njihovim posebnostima i razlikama.

Ono što suvremenu beha političku situaciju čini sve težom i nepodnošljivijom malobrojnijim njenim narodima je činjenica kako taj brojniji, bošnjački, narod, uz to što druge drži taocima svoje ekstremističke politike, se identificira, poistovječuje, i nacionalno, i vjerski, i politički sa najkrvavijim i najbrutalnijim povijesnim okupatorom Bosne i Hercegovine. Sa Turskom i Turcima. U toj silnoj ljubavi prema turskom agresoru, koji je Bosnu i Hercegovinu zabetonirao u svoju krvavu prošlost, kao ni jednu drugu tada okupiranu zemlju, genocida i konfesiocida, Bošnjaci bez straha odgovornosti za čin izdaje, čine sve da zemlju izdaju Turcima i Tursku vrate na taj dio Europe. I to je jedan od razloga novog nacionalnog teritorijaliziranja Bosne i Hercegovine, u Savez Bosanskohercegovačkih Država.

Vinko Đotlo, Švicarska