Ovozemni vrisak

             Nečujna putuje

                U bijegu od zala,

                Bezdomnosti, prijetnji,

                Još tisuće skala

                Uzbrdo nas vode.

                Još tisuće smetnji

                Pri silasku dolje,

                Do kruha, slobode,

                I do kobi bolje

                Na nas čeka.

                Još je tisuć mijena,

                Žuljeva i truda

                Do sna ozbiljena-

                Do doma daleka !

                U bijegu od tame

                Ne dese se čuda.

                Sve je manje kruha,

                Sve je manje nade

                I za te, i za me!

                A molitvi niska

                Usred zemnog vriska

                Nečujna putuje.

                Samo Bog ju čuje

                I za bol nam znade!

Malkica Dugeč, 9. 1. 2017.