Hrvatska i sporazum EU-a s Kanadom: Tko ga je uopće pročitao?
Sporazum CETA već je godinama velika kušnja za EU, a sad je došao na ratifikaciju i u Hrvatski sabor. Hrvatski zastupnici u EP-u složno su glasovali "za" – ali čini se da u Saboru malo tko uopće zna što u njemu piše.
Europski parlament prihvatio je 15. veljače ekonomski sporazum CETA između EU-a i Kanade, a dokument je početkom ovog tjedna stigao i u Hrvatski sabor. Slijedi njegova ratifikacija u parlamentima zemalja članica Europske unije u onom dijelu koji bi zadirao i u nacionalne propise i zakonodavstva. CETA, odnosno Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum Europske unije i Kanade, ugovor je koji je u pripremnoj fazi izazvao zamjetnu količinu primjedbi širom Europe, naročito među nevladinim organizacijama i među komentatorima neovisnih, tj. nekomercijalnih medija.
Razlozi za kritiku bili su brojni, od načelne ekonomsko-liberalizacijske naravi sporazuma u pogledu deregulacije tržišta, pa do vanjskih faktora koji se tiču npr. neprimjereno oskudnih javnih rasprava o tom dokumentu. Pojedinačno najistaknutiji moment zacijelo se odnosi na uvođenje novog sistema rješavanja sporova s privatnim investitorima. Oni bi po CETA-i imali priliku tužiti određenu državu na čijem su području započeli s poslovanjem ako tamošnje zakonodavstvo naknadno izglasa stanovitu regulativu, ekološku ili socijalnu ili zdravstvenu ili neku četvrtu, a koja im ne odgovara.
Hrvatska i Estonija – jedine složno "za"
Sudeći po uvodnoj prezentaciji na sjednici triju odbora Hrvatskog sabora, zastupnici – bar oni koji su bili prisutni – još nisu razvili kritički diskurs spram ugovora s Kanadom. Polemički tonovi mogli su se čuti jedino od sindikalista i nevladinih aktivista pridruženih sjednici. Pitali smo za mišljenje predstavnike dviju saborskih grupa kako bismo stekli uvid u raspoloženje u hrvatskim strankama. "Općenito je posrijedi dosta opasan sporazum“, rekao nam je Maro Kristić iz Mosta, platforme nezavisnih kandidacijskih lista, glavnog partnera HDZ-a u vladajućoj koaliciji.
Inače, najjače su hrvatske stranke valjda već izrazile svoje stajalište preko svojih članova koji sjede u Europskom parlamentu. Hrvatska je uz Estoniju bila jedina zemlja čiji su zastupnici u Strasbourgu jedinstveno glasali za CETA-u. „Ne mogu nastupati u ime Mosta oko pitanja sporazuma s Kanadom“, ogradio se Kristić, „budući da još uvijek nismo interno govorili o tome. Mogu se samo nadati da će se kolege u Mostu složiti sa mnom. Smatram da CETA otvara neke tržišne perspektive za poduzetnike, ali ugrožava kvalitativne standarde koji štite građane RH i EU, npr. kad se radi o uvozu GMO-proizvoda.“
„Nisam detaljno proučio sporazum, govorim samo o pojedinostima koje su mi zasad poznate. Tržišne perspektive samo su perspektive sve dok se ne realiziraju, a to ovisi o mnogočemu. I dalje ne znamo koliko su naši proizvođači uopće konkurentni za kanadsko tržište pa vjerujem da se ne smijemo upuštati u rizik bez pažljivog proučavanja CETA-e i uvođenja zaštitnih klauzula“, zaključuje Maro Kristić. On smatra kako se poseban problem otvara uvođenjem sustava arbitražnih postupaka po tužbama ulagača. Po njegovu se mišljenju tako vezuju ruke zakonodavstvu i to dugoročno, uz nepredvidive posljedice.
Liberali vjeruju u CETA
Taj mostovac pribojava se da će Hrvatsku dostići golema novčana potraživanja na osnovi takvih postupaka, samo zato što bi se usudila prilagođavati pojedine zakonske standarde u interesu svojih građana. Uostalom, RH je već izložena takvim procesima kroz bilateralne ugovore s nekim državama, a broj sličnih arbitraža u svijetu je u osjetnom porastu. Veliki dio hrvatskih političara ne gleda tako pesimistično na CETA-u. Očekivano su liberalno nastrojeni zastupnici HNS-a, oporbene stranke koja tradicionalno koalira sa SDP-om. HNS-ov zastupnik Goran Beus Richembergh drži da CETA pomaže gospodarstvu i nije pristalica olake usporedbe s TTIP-om, sličnim nacrtom ugovora između SAD-a i EU-a. „TTIP je imao visoku dozu tajnosti u nastanku, dok u sporazumu s Kanadom već imamo bolje tretirana pitanja kao što je GMO. Što se tiče arbitraža između ulagača i države, mogu tek načelno reći da je uvijek dobro kad se nađe osigurač za objektivnu zaštitu poslovanja“, rekao nam je Richembergh. Ipak, na koncu je dodao da ni on nije podrobnije proučio sporazum i rečenu mu objektivnost, a što će, kako ističe, biti nužno uoči saborske rasprave o CETA-i.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više