Da je „Informativno-politički tjednik“ nekih Hrvata u Republici Srbiji „Hrvatska riječ“ i humoristički list govorim već duže vrijeme, navodeći bisere iz njega koje ni François Rabelaise ne bi mogao smisliti. Uz famoznog kolumnistu Z.S.(??), nezamjenjivog humoriste u „Hrvatskoj riječi“, koji u današnje vrijeme piše da je ljudski ideal slijepo slijediti Vođu, a u ovom broju nam „objašnjava“ na pune dvije stranice kako menadžerica kulturnih aktivnosti svih Hrvata u Republici Srbiji nije uspjela na Salon knjiga u Novom sadu dovesti subotičke Hrvate (profesionalne Hrvate „pisce“ za novac), a ništa o tome da su na salonu knjiga sudjelovali novosadski Hrvati (Hrvati književnici entuzijasti) sa svojih preko 50 naslova knjiga!
No zato u ovom broju na čitavoj strani tjednika (koji tjedno sve Hrvate ovdje košta 5.000 eura!) čitamo iz pera I.D. (??) kako je baš na Cvijetnu nedjelju naš Vođa propjevao haiku na bunjevačkoj ikavici! Tako uz prigodne članke o Isusu i Uskrsu, jedan velečasni, inače Vođin Govornik (vidi Domanovića), bavi se u vjeronaučkoj dvorani Male Bosne čudom koje se zove „O, čuj puče, hai(=j)ku(=a) o viri s piska“. Pa kaže (neukom puku):
Kroz 30haiku stihova, bunjevačkom ikavicom sročenih, iskri se prikus vremenitosti i viječnosti, svijetla i tame, lednosti i topline, očaja i nade, jedrosti i utrnuća – Uskrs na koncu!
Ja sam mislio da je 30 stihova malo i za Malu Bosnu, ali polije ovog uzvišenja haikavice na samo raspeće mijenjam mišljenje, jer još 3 takva stiha i evo nama, ne samo Uskrsa, već i Svih svetih i Božića! O likovnoj i grafičkoj opremi ovog božanskog djela govori nam još jedna Vođina Govornica, pa kaže (neukom puku) da je autor svijestan važnosti zaodijevanja vlastitog pjesničkog izričaja i onim vizualnim, koji naglašavaju sročeni stih i njegovu duhovnu smisao. A u zaodijevanju nezaobilaznog pakera svega što je hrvatsko u Republici Srbiji sve je spakirano tako da se nama ovdje daleko u Srijemu to čini kao direktni poklon našeg Vođe samom dragom Isusu čim uskrsne.
Posebno nas je fascinirao nastanak ovih nebeskih stihova. Sam autor kaže kako je prije nekoliko godina kao SMS poruke bilježio slike zavičajnih krajobraza svoje Čikerije. Predpostavljamo da mu je mobitel Nokia iz Tokia pa su se stihovi valjda sami vezivali u budističku slogovnu srukturu 5-7-5, i eto nama bunjevačke haikavice. A Vođu ćemo od sada zvati Buda.
BUNJEVAČKA HAIKAVICA
Sna-gom Tvog ze-na*
u Či-ke-ri-ju sti-že,
ta moć za-ze-na.**
Iz Ja-pa-na, kao,
a iz te Bos-ne Ma-le,
jav-ljaš nam se, jao!
SMS ša-lješ nam Ti:
„Sad mo-ju ha-ika-vi-cu
čuj-te Hr-va-ti svi!“
Mo-bi-tel Ti sam
u pet se-dam pet sla-že
sve te ri-či nam (blago nama).
Objašnjenja:
*zen – probuđenje (u budizmu)
**zazen – meditacija (u budizmu)
Branimir Miroslav Cakić, autor zbirke pjesama Salauka
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više