Stoljetna tradicija splitske Sudamje

U srednjem vijeku svečeve su moći pohodili i častili hrvatski knezovi i kraljevi

Koliko su Splićani od davnine štovali blagdan sv. Dujma zorno svjedoče  uvodni  članci gradskog Statuta iz XIV. stoljeća koji su izričito posvećeni proslavi njegova goda. Među ostalim, tri dana prije i poslije svatko je, osim najtežih zločinaca, mogao slobodno unići i boraviti u gradu da bi "slobodno trgovao, kupovao, prodavao na veliko i malo bez ikakve kazne". Uoči blagdana bogatiji su građani morali stolnici darovati voštanicu, a Općina veliku svijeću. Za zločine počinjene na sam blagdan, te dan prije ili poslije, kazne su udvostručavane. Sve je to bilo propisano sa svrhom da bi se "navedena svetkovina mogla časno proslaviti u miru i spokojstvu".

Biskup Dujam došao je potkraj III. stoljeća iz Antiohije u Salonu glavni grad tadanje Rimske provincije Dalmacije da bi širio kršćansku vjeru. Car Dioklecijan zato naredi neka ga kazne mučeničkom smrću. Drži se da su Splićani u VII. stoljeću povjerili opatu Martinu da u Rim ponese samo svečeve relikvije, a preostale su kosti pohranili u nekadanjem carskom mauzoleju Dioklecijanove palače, već posvećenom Blaženoj Djevici Mariji. Vjerojatno su se u splitskoj stolnici održali po povijest Crkve u Hrvata i značajni sabori 925. i 928. godine. U srednjem vijeku svečeve su moći pohodili i častili hrvatski knezovi i kraljevi. Poslije i druge okrunjene  glave i velikodostojnici. Čak i dvojica papa: Lav IX. i budući Grgur VIII.

Tijekom stoljeća blagdan sv. Dujma (Sudamja) pretvorio se u jedno od najslikovitijih proštenja na istočnoj obali Jadrana. Temeljne su mu odrednice bile: vjerski obredi, trgovanje i razonoda pučanstva. Dok su civilizacijske promjene unosile novotarije u trgovini i razonodi, vjerski su obredi s više ili manje sjaja sačuvali prvobitni oblik.

Po svoj prilici nije slučajno što su se mnoga utemeljenja, svečana otvorenja i druge po Split značajne manifestacije odvijale baš oko tog  nadnevka. Primjerice, mletačko Vijeće umoljenih odobrava 5. svibnja 1592. otvaranje prve splitske banke, a 3. svibnja 1642. generalni providur Grimani naređuje neka se osnuje prva gradska zalagaonica. U danima Sudamje 1770. u povodu posevećenja novog oltara i prijenosa svećevih moćiju odvijale su se višednevne – uvjetno rečeno – prve splitske glazbene i scenske priredbe te znanstveni skupovi. Pola godine poslije ustoličenja hrvatske općine, 6. svibnja 1883., u stolnici je u prisustvu nepreglednog mnoštva blagoslovljena zastava   narodnjačkog društva Slavjanski napredak (hrvatska trobojnica ukrašena modrom i žutom vrpcom na srebrom okovanom stijegu od ebanovine).

Općinsko kazalište otvoreno je 6. svibnja 1893., a sutradan su braća  Hrvatskog sokola po prvi put javno nastupila na Kraljevoj njivi (budućem  starom Hajdukovom igralištu). Početkom svibnja u Dalmaciji se najavljuju prvi dašci ljeta: priroda se raskošno zazeleni ukrašena cvijećem. Nude se prvi plodovi ranog voća i povrća (nekoć nije bilo staklenika!). Po nepisanom pravilu  na Sudamju građani su se pojavljivali u svijetljim  proljetnim odijelima s cvjetom ili grančicom ružmarina u zapućku. Mnogima se na glavi sjajio novi slamnati šešir. Žene bi razgalile ruke i grudi. Dječaci navukli kratke hlače, a djevojčice lake haljinice. Još početkom XX. stoljeća za taj su dan mesari i brijači običavali kupovati  nova odijela i cipele!

Večer uoči blagdana splitska Riva prelijevala se u girlandama raznobojnih, a zvonik katedrale blistao pod galom žućkastih žarulja. Dok nije bilo ekletrične rasvjete, palile su se vatre i bezbrojne svijeće. Razdragano mnoštvo uživalo je u veselim zvucima limene glazne i kaskadama prigodnog vatrometa. U vremenu bez televizije i kinematografa, vatromet je bio glavna nezaboravna atrakcija koja se često pamtila godinama.

Na sam blagdan, veselom slavljenju sa zvonika Sv. Duje pridružila bi se zvona ostalih gradskih crkava. Prozori i nadstrešnice dućana bili su okićeni zastavama i sagovima. Od ranih sati tisuće namjernika stizali su sa svih strana u grad pod Marjanom. Oko devete ure magistar ceremonijala postrojavao je s pomoćnicima na Peristilu sudionike procesije u kojoj će pribivati đaci, bratimi, redovnici, svećenici, predstavnici društava i staleških organizacija. Pod raskošnom brokatnom nebnicom kroči biskup držeći u rukama moći sv. Duje. Prate gradonačelnik i općinski uglednici te ostali predstavnici civilnih i vojničkih vlasti. Za njima nepregledno pučanstvo u slikovitim narodnim nošnjama i svečanim građanskim odijelma…

Poslije procesije obilazilo se stotine šarenih platnenih dućančića po Rivi i Prokurativama. Da su sačuvani, mnogi bi od ponuđenih predmeta danas predstavljali zanimljive muzejske izloške. Bilo je dječjih igračaka, galanterijske robe, raznih kućnih ukrasa i pribora, gvožđarije i tekstila nevjerojatnih izuma i  patenata… Osobito bogat izbor drvenih rukotvorina i grnčarije nudili su Zagorci.

Po prastarom običaju oko 14 sati na Narodnom trgu zaigrali bi Zagorci uz diple kolo popraćeno ojkalicama. U kasno popodne počelo bi izvlačenje brojeva velike slikovite tombole. Zatim se posjećivalo raznorazne zanimljivosti zabavnog parka koji bi se smjestio na prostoru Matejuške. Doista, na Sudamju se cijeli Split pretvarao u veliki sajam i zabavište. Zaglušna larma tisuća sviraka, trubica i usnih harmonika miješala se s vikom razdraganog mnoštva i izvikivanjem prodavača. Bio je to najradosniji dan svih Splićana i namjernika iz bliže i dalje okolice.

Tisućljetnu tradiciju Sudamje nasilno je prekinuo Drugi svjetski rat. Poslije "oslobođenja", marksističko preodgajanje i komunistička prisila dokrajčili su svjetovni dio proslave, a vjerski ograničili na prostore unutrašnjosti i periptera stolnice. Donedavni "najhumaniji režim na svijetu" drsko je lišio Splićane njihove velike fešte, kao što ih je lišavao i drugih dobrih drevnih običaja. Ipak nisu svi zaboravljali taj svečani dan koji im je oduvijek bio više od vjerskog blagdana. Izlažući se opasnosti da budu zapisani u crnu knjigu sveprisutnih žbira, oni hrabriji su svečano odjeveni odlazili poslije mise na pazar da u kojeg Zagorca – ako ih revnosna milicija već ne bi rastjerala – kupe prigodnu uspomenu.

O obnovi svjetovnosti proslave počelo se raspravljati u sredstvima priopćavanja tek 1990. Nije li znakovito da su baš uoči Sudamje, 6. svibnja 1991. hrabri Splićani nasrnuli goloruki na oklopnjake, iščupali  ubojite mitraljeze i podigli hrvatsku trobojnicu na pročelju zgrade Komande JRM – simbolu zločinačke vojne sile koja je već haračila Lijepom našom.

Konačno, poslije punih pola stoljeća obnovljena je (1992.) velika tradicionalna procesija gradskim ulicama, a Sudamja  je  proglašena Danom grada Splita kada se dodjeljuju javna priznanja umjetnicima, znanstvenicima, gospodarstvenicima… Obnovljena je i slikovita procesija u kojoj pored brojnog pučanstva opet sudjeluju i predstavnici vjerskih, gradskih i državnih institucija.

Frano Baras