Milijan Brkić je u pravu

Što je dopušteno Martini, Dragi i Milanu trebalo bi biti i Zlatku

 

 

• »Nacionalne manjine ne će određivati sastav Vlade. Ovo je hrvatska država i uz nacionalne manjine odlučuju Hrvatice i Hrvati. To je naša zemlja. Zamislite kad bih ja govorio o tome kako će Vučić u Srbiji rekonstruirati vladu«, izrekao je Milijan Brkić, čelnik HDZ-a, prije neki dan i izazvao brojne napade nedomoljubnih snaga u državi, a i profesionalnog etnopolitičara Furija Radina. Brkić je izrekao istinu. Onu istinu za koju se moramo boriti i izboriti želimo li imati državu, a to je da su u Hrvatskoj svi njezini državljani („građani“) politički Hrvati. Isto onako kao što su u Francuskoj svi – Francuzi. I crni i bijeli, a i oni „šareni“.

Milijan Brkić

 

• Napadi iz Hrvatskoga sabora protiv Andreja Plenkovića prenijeli su se u medije i podzemlje. Mostovi čelnici nemaju ni srama ni karaktera, pa i dalje nariču i pitaju se kako to da ih je predsjednik Vlade potjerao. I kada im ti medijsko-podzemni napadi nisu pripomogli u Plenkovićevoj sotonizaciji ponovno su se u četvrtak vratili u Sabor i zlorabili njegov Odbor za za Ustav, Poslovniki politički sustav na čelu s Robertom Jovanovićem, pardon, Podolnjakom. Dok je Antun Gustav Matoš pisao kako je »Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrikaza toliko juda«, danas bismo mogli reći da je »Hrvatska prepuna raznih jovanovića…«. I gdje je izlaz? U onome što je Plenković rekao u četvrtak, a rekao je kako je njegova Vlada stvorila instrumente koji joj to omogućuju da se kroz spašavanje Agrokora spasi Hrvatska, dodavši kako je to ključna razlika između »demagogije, populizma i ozbiljnih stranaka i ozbiljne Vlade«.

 

• Zlatko Hasanbegović ustao je javno protiv Plenkovića, optuživši ga da je stranku doveo u 'talačku krizu' i da djeluje po nalogu neimenovanih zakulisnih mentora, a ne hrvatskih nacionalnih i državnih interesa. Hasanbegović, inače član Predsjedništva HDZ-a, kandidirao se na lokalnim izborima na listi Brune Esih koja nije HDZ-ova, te je zato i izbačen iz stranke. Tko je tu u pravu? Hasanbegović ili Andrej Plenković? Odgovor se može tumačiti prema statutu HDZ-a prema kojemu Plenković mora izbaciti Hasanbegovića, ali i prema praksi koja ide na ruku Hasanbegovića prisjetimo li se ne tako davnih prebjega/povratnika Martine Dalić, Milana Kujundžića ili Drage Prgometa. I ova trojica aktualnih ministara(!) – za razliku od bivšega ministra kulture – bili su u otvorenoj političkoj borbi protiv HDZ-a. Hasanbegovićev „krimen“ je daleko blaži, jer politička borba za zagrebačku gradsku Skupštinu je niža instancija od borbe za Sabor.

 

• U Saboru je tijekom prošlotjedne grčevite borbe za rušenje Hrvatske vlade bilo podosta povišenih tonova i previše primitivizma. Nezavisni zastupnik general Hrvatske vojske Željko Glasnović iznerviran nazvao je degenerikom Gordana Marasa na što se je SDP-ovac naljutio. Mostaši su stalno kukali i podsjećali na dramu iz Banskih dvora kada je predsjednik Vlade Andrej Plenković pokazao crvene kartone trojici ministara koji su si umislili da – zbog skorih lokalnih izbora – mogu činiti što ih je volja. I zastupnici iz SDP-a nikako nisu mogli prežaliti što im nije uspio manevar rušenja Plenkovića i HDZ-a. Osim u napadima na Plenkovića i Vladu, mostaši i esdepeovci su bili ujedinjeni u neprihvaćanju očite podvale HNS-a na čelu s njegovim predsjednikom Ivanom Vrdoljakom. Više su vjerovali ne samo medijskim napisima o mogućem poslijeizbornom priklanjaju stranke Vesne Pusić Plenkoviću nego Vrdoljakovim nevještim pokušajem prikupljanja potpisa za novim pokušajem rušenja aktualne Vlade.

 

• »Svi su krivi, svi su lopovi, samo je Most pošten«, grmio je preambiciozni i opravdano smijenjeni ministar policije Vlaho Orepić na američkoj jugo-N1 televiziji. U javnosti je ostalo prešućeno – namjerno ili slučajno – da je taj isti bivši oficir JNA u vrijeme najveće borbe u Saboru za rušenje ministra financija Zdravka Marića, a time posredno Plenkovićeve Vlade, pohodio prostorije GONG-a u središtu Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 15, IV. kat. O čemu je Orepić razgovarao i o čemu se je dogovarao s Draganom Zelićem i Jelenom Berković dva i pol sata ne znamo. Jedino znamo da je na dan odluke u Sabor stigla izvršna direktorica Gonga Jelena Berković i zdušno pokušala pomoći Orepiću i drugim mostašima. Klasični sukob interesa a la Dijana Orešković.

 

• Pater Ike Mandurić ima duha. U Narodu je napisao svoje prijedloge:

»Predlažem Milorada Pupovca za premijera RH. Čovjek ima sve referencije.

– Nije progonio Srbe za vrijeme Domovinskog rata

– U odličnim je odnosima s premijerom Srbije

– Nije ustaša, a ni otac mu nije bio ustaša.

– Nije povezan s Bozanićem.

– Nikada nije bio u HDZ-u.

– Nema hercegovačke korijene.

– Bio u partiji.

– Ima veze sa svim političkim opcijama u Saboru, i okupio bi najveću većinu.

– Opoziciju bi mu činilo svega desetak zastupnika.

Uostalom, to bi bio način vladanja na kakav smo navikli. Sve drugo je za nas šokovito.« (https://narod.hr/zanimljivosti/pater-ike-manduric-predlazem-milorada-pupovca-premijera-hrvatske)

 

• Klub bošnjačkih delegata u Domu naroda Parlamenta BiH blokirao je 4. travnja 2017. izmjene Izbornog zakona koje je predložio Klub delegata hrvatskog naroda pokrenuvši proceduru za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Bošnjaci i dalje žele preglasavati Hrvate. Sve dotle dok im to „veliki“ dozvoljavaju.

 

• Na slici ispod nalazi se jedna prekrasna vila u Dubrovniku koja ima svoju povijest, a i sadašnjost. Kuća je izgrađena 1924. godine. Tijekom srbocrnogorske agresije na Dubrovnik u studenome 1991. četnici su je pogodili i zapalili. Kuću je dao sagraditi nono od Vedrana i Andrije Benića novcima koje je zaradio kao inženjer na izgradnji Sueskoga kanala – koji je izgrađen 1863. –, a obitelj Benić je tamo do rata i živjela, uz stanare na prvom i drugom katu koje su uselili jugopartizani nakon kobne 1945. godine. Naime, otac Vedrana Benića je opasne poslijeratne 1948. godine bio u nemilosti tadanje jugoslavenske revolucionarne vlasti i bio je u zatvoru. Tko je bio arhitekt koji je napravio nacrt i tko je izgradio kuću nije poznato. Danas je kuća u vlasništvu Diane Marić, kćerke Vinka Marića, vlasnika restorana Domino u Gradu. I sada, zašto je ova vila vijest? Zato što se na vrhu vile nalazi zanimljiva mala kućica.

• Republikanski predsjednik SAD-a Donald Trump smijenio Jamesa Comeya, čovjeka na čelu FBI-ja. To je očekivan potez jer je Comeya na tu vrlo važnu dužnost 2013. postavio demokrat Barack Obama. Bilo bi čudno i neuobičajeno da ga Trump nije smijenio.

 

• U ponedjeljak 8. svibnja 2017., nakon vijesti Hrvatskoga radija I. program u 18 sati, emitirana je drama urednice Jasminke Tomaš Kuća koja govori. Dramu je režirala Stephanie Jamnicky, a glumili su Matija Prskalo, Ivana Boban Bićan, Duško Modrinić i Vanda Winter. Urednica drame je Katja Šimunić. Premijera drame bila je 21. studenoga 2016. U emisiji smo saznali da je to »priča o zagrebačkim "kućama koje govore" o svojoj povijesti i sudbinama bivših stanara. Jedna od takvih kuća je i zagrebačka vila u kojoj je živio odvjetnik kojega su ubili za vrijeme Drugog svjetskog rata u logoru Jasenovac«. Drama je dobra, uvjerljiva, ali joj nešto manjka, fali, nedostaje. Nigdje se ne kaže, ni u predstavi, ni u objašnjenju, tko je „kriv“ što kuća nije vraćena vlasnicima Židovima od 1945. do 1990. godine. Zbog toga je ova drama – nedorečena. A i opasna.

 

• Osim na Hrvatskom radiju i na Hrvatskoj televiziji i dalje caruju jugoslavenski kadrovi. U cijelosti. To potvrđuje emisija urednice Marijete Stipić Miočić Pogled u prošlost, koja je emitirana u nedjelju 7. svibnja 2017. Idejni tvorac emisije je Krešimir Čokolić. U emisiji su sudjelovali povjesničari Tomislav Anić s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i stalni gost komentator Mario Jareb s Hrvatskoga instituta za povijest. Kroz emisiju je vodila voditeljica i povjesničarka Nikolina Mađar. Najprije je prikazan film iz 1985. autora Obrada Kosovca, koji je u tadašnjoj Jugoslaviji napravljen u povodu 40. obljetnice završetka Drugoga svjetskoga rata i „oslobađenja“ Zagreba. Dok se prikazivao filmski žurnal iz vremena NDH upozoravano je gledatelje da je to „promidžbeni ustaški film“, a kada su prikazivani filmovi iz vremena Brozove Jugoslavije to nije učinjeno. Voditeljica Mađar je neuspješno i neumjesno upozorila kako se ima pravo prikazivati ovaj jugo-protuhrvatski film jer je navodno „narodnooslobodilačka borba“ i u Ustavu RH. Film je imao i „dobru stranu“, jer smo se mogli podsjetiti kako su Zagrebom 1945. haračili Srbi, poput Steve Dodera-Srećka, Borisa Bakrača, Zore Pavlović… a i kako su Hrvati poput Marka Belinića i Mike Špiljaka govorili srpskim jezikom. Tomislav Anić je dobio manje vremena od voditeljice Nikoline, jer je govorio istinu o jugoslavenskoj protuhrvatskoj promidžbi, ali je zato „mlaki“ Mario Jareb svojim nepotrebnim i netočnim ujednačavanjem branio jugo-partizanski režim i progone Hrvata iz Zagreba u svibnju 1945. godine. Jareb je u jednom trenutku i ovo izjavio: „Stvarni zločinci bili su nedvojbeno pripadnici ustaškog pokreta“.

 

• Nader Hashemi, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu u Denveru, jako je dobar poznavatelj prilika na Bliskom istoku. Iako je rođen 1966. u Torontu u Kanadi, njegovi iranski korijeni i obrazovanje na sjevernoameričkom kontinentu doveli su do toga da se u svijetu njegovo mišljenje s pravom uzima u obzir i danas kada se ipak nazire kraj sirijske krize. Bez obzira kako rat i poslijeratni mir završe. Hashemi tvrdi kako postoje ozbiljne naznake da će Kurdi u Siriji i Iraku zasigurno dobiti ako ne države, onda autonomiju koja se ne će puno razlikovati od države. Razlog je u tomu što su Kurdi trenutačno jedini saveznici Amerikanaca na sjeveru Sirije, što znači da je Ankara u Siriji postala protivnik Washingtona.

 

Marijan Majstorović