Domoljublje nekada i sada

            Mjesto domoljublja sreće varku nudi!

 

 

                U davnini, dok se još o slobodi snivalo,

                Domoljublje ljudi tek je znakom bivalo

                Da su živi, da se zemljom kreću

                I da svaki čovjek, jednak među svima,

                Pravo na kut sreće i slobode ima.

                Još nedavno nitko zabranjivo nije

                Domoljublja barjak da se javnio vije!

                Mijenjaju se doba, a s njima i ljudi

                Pa novija povijest prošlost davnu sudi:

                Mjesto domoljublja sreće varku nudi!

                Iz prkosa netko, iz ljubavi brojni

                Domoljubljem dišu i unuke hrane

                Da postanu ljudi, hrabri, samosvojni,

                Da ljubavlju dom svoj od zlobnika brane.

                Domoljublje danas, tako povijest veli,

                Okljaštreno strahom, prijetnjama i smrću,

                Silnici na ražnju peku i obrću,

                Jer oni su, misle, veliki. I smjeli.

           

                Danas ljubav pravu u potaji goje

                Domovine kćeri i sinovi njeni.

                Ne daju da sni im budu otuđeni           

                I poštuju tuđe, al' ne daju svoje!

                Danas domoljiublje i nije na cijeni.

                Tko se njime diči istinski i vjerno,

                Često dom svoj tamnicom zamijeni

                I tu pati. Pati nezmjerno!

                Istina je, kažu, lik ženskoga roda:

                Prevrtljiva, lijepa, kratkoročna sjaja

                Pa se često s laži, dvoličnošću spaja.

                Kažu: vrijeme teče. Sunca zrake vruće

                Sažegu i suše rijeke, šume, kuće

                I čovjeku nadu u dane buduće.

                Sunce se kadikad za oblake skrije

                Pa ga dugo, dugo ni vidjeti nije.

                Čovjek i tad kuša srca svjetiljkom

                Odagnati tamu, osvijetliti put

                Što kroz ljubav vodi u dom netaknut

               

                Mržnjom, ljudskim jalom,

                U kut skroman na prostoru malom

                Gdje vjera i nada zakoni su sveti,

                I gdje ljubav za dom

                Pobjednicom biva.

                A kada Hrvatu izgnaništvo prijeti,

                On ostaje trajno svoj na pragu svom

                Sve dok vjere ima, dok je srca živa,

                I sve ljubav dok se Domaji dariva!

 

Malkica Dugeč, 1. lipnja 2017.