Knindža može, Thompson ne

Za progon Marka Perkovića Thompsona krivi smo mi Hrvati

Član sam Srpskog četničkog pokreta, nacionalnog pokreta koji je puno stariji od Drugog svjetskog rata. Nacionalist sam, i to je dobro – riječi su Borislava Bore Đorđevića, pjevača Riblje čorbe koji je dobrodošao u Sloveniji. »E moj druže zagrebački, eto nas kod vas u pljački, mi ćemo vas opljačkati, a vi ćete svi plakati«, stihovi su tog istog Bore Čorbe, obožavanog u Sloveniji.

»Uvek kada dođe jesen srce me zaboli, moji su četnici gore na Dinari«, stihovi su Mirka Pajčina, umjetničkog imena Baja Mali Knindža, koji je također dobrodošao u Sloveniji. Ako netko ne zna, »knindže« su bile srpska paravojna jedinica koja je sudjelovala u agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu, a prvi zapovjednik te jedinice bio je Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, državljanin Australije optužen za ratni zločin.

U usporedbi s ovim nadimcima, stihovima, rečenicama i konotacijama, Marko Perković nije Thompson nego bezopasni drveni pištolj. Njegovi najsporniji stihovi u odnosu na Knindžine milozvučna su elegija, a njegovo potencijalno ustaštvo pored Čorbina četnikovanja obična bljutava juhica. Svejedno, Thompsonu je u Sloveniji na koncu zabranjeno nastupiti, a srpski »umjetnici« tamo redovito zgrću eure i simpatije a da nitko to ne smatra spornim. Pritom uopće nije važno je li zabrana Thompsonova koncerta, sama po sebi, opravdana ili nije. Ono što sigurno nije opravdano, dapače djeluje kao jak šamar Hrvatskoj i Hrvatima, jest da Knindža i Čorba mogu, a Thompson ne može.

Dva su moguća razloga zašto je tako. Prvi je da Slovenci, a prosječan Hrvat uvjeren je u to, jednostavno mrze Hrvate, a simpatiziraju Srbe. Drugi je puno vjerojatniji, a vezan je za slike o Thompsonu koje su u svijet emitirali Hrvati sami. Knindža je, naime, nastupao i u Švicarskoj, gdje je Perković također naišao na zatvorena vrata. Budući da je teško vjerovati da Švicarci više vole Srbe od Hrvata, jedino je logično objašnjenje da su i oni, kao i svi u Europi koji brane nastup Thompsonu, jednostavno reagirali na silnu halabuku koja se protiv tog hrvatskog pjevača diže iz – Hrvatske.

Netko će reći da je i to opravdano i da smo, upozoravajući Europu na Perkovića, pokazali zavidan civilizacijski napredak o kojem Srbi mogu samo sanjati. Drugi će se pak složiti da smo na taj način pokazali samo zavidan napredak u posipanju pepelom i učinili novi korak na putu općeprihvaćenosti kao nečiji konjušari. Zanimljivo, upravo je Bora Čorba davnih godina posvetio Slovencima stih »hoće da se otcepe, bečki konjušari«. I dobro je poručio, dobro, ali ne njima.

Ivor Balen, Novi list