Produljeni opći odgoj i obrazovanje

Nacionalni okvirni kurikul treba prikazivati ciljeve i učenička postignuća

 

 

Produljeni opći odgoj i obrazovanje omogućuje cjelovitiji razvoj intelektualnih, tjelesnih, estetskih, društvenih, moralnih i duhovnih sposobnosti učenika. Znanstvena istraživanja pokazuju da četrnaestogodišnjak ne može imati dovoljno razvijene temeljne kompetencije potrebne za cjeloživotno učenje i zapošljavanje u uvjetima promjenjivog tržiša rada. S produljenjem općeg odgoja i obrazovanja stvara se, također, pretpostavka za smanjenje ranog ispadanja učenika iz redovitog sustava odgoja i obrazovanja. Štoviše, učenici s razvijenijim temeljnim kompetencijama kasnije se lakše vraćaju u neki od oblika odgoja i obrazovanja, čime se postiže zahtjev za cjeloživotnim učenjem, odnosno lakše prilagođavanje pojedinca društveno-kulturnim i gospodarskim promjenama 

Na razini srednjeg obrazovanja mogućnost stjecanja prvog zanimanja u dobi je od 16 godina, što omogućuje ranije osamostaljivanja učenika, ali istodobno i stjecanje temeljnih kompetecija potrebnih za cjeloživotno učenje i mogućnost trajnoga zapošljavanja u promjenjivim uvjetima tržišta rada i života.(NOK 2008)

 

Odgojno-obrazovni ciklusi

 

Odgojno-obrazovni ciklusi predstavljaju odgojno-obrazovna razvojna razdoblja učenika, obuhvaćaju nekoliko godina školovanja tijekom određene odgojno-obrazovne razine, te imaju zajedničke odgojno-obrazovne ciljeve, odnosno očekivanja što učenik u određenome razvojnom ciklusu treba postići. Nacionalni okvirni kurikul određuje sadržaje i strukture pojedinoga odgojno-obrazovnog područja i odgojno-obrazovne (razvojne) cikluse učenika, što omogućuje definiranje odgojno-obrazovnih postignuća učenika po pojedinim ciklusima. Nacionalni okvirni kurikulum definira za opći obvezni odgoj i obrazovanje cikluse u vremenskim razdobljima od 4 + 2 + 2 + 2 godine.

 

Prvi odgojno-obrazovni ciklus čine I., II., III. i IV. razred; drugi odgojno-obrazovni ciklus čine V. i VI. razred; treći odgojno-obrazovni ciklus čine VII. i VIII. razred; IV. ciklus čine prva dva razreda srednje škole u određenome postotku. Prva dva ciklusa (4 + 2) predstavljaju primarno obrazovanje koje se ostvaruje u osnovnoj školi kao školskoj ustanovi.

 

Kroz četiri odgojno-obrazovna ciklusa, koja se realiziraju u osnovnoj i srednjoj školi ostvaruje se opći odgoj i obrazovanje, odnosno završava se  proces stjecanja temeljnih kompetencija. Nacionalni okvirni kurikul prikazuje ciljeve i učenička postignuća po pojedinim odgojno-obrazovnim područjima i međupredmetnim temama po završetku svakog ciklusa. Kada je riječ o srednjem obrazovanju, zasebno je propisano opće obvezno obrazovanje u strukovnim i umjetničkim školama od općeg obrazovanja u gimnazijama. Detaljnija razrada općeg obrazovanja po razredima bit će provedena u predmetnim kurikulumima.

 

Primarno obrazovanje čine dva ciklusa: prvi, koji karakterizira pretežito razredna nastava i drugi, koji je prijelazno razdoblje od razredne ka čisto predmetnoj nastavi koja se odvija u zadnja dva razreda osnovnog obrazovanja. Uvođenje prijelaznog razdoblja u kojem se u razrednu nastavu postupno uvode pojedini nastavni predmeti, ublažuje dosadašnji nagli prijelaz s razredne na predmetnu nastavu. A prijelaz na predmetnu nastavu sa složenijim kurikulumom koji zahtijeva sposobnost apstraktnog mišljenja, pomiče se na sedmi i osmi razred, kada su učenici kognitivno, emocionalno i socijalno zreliji za predmetni tip nastave.

 

Stupanj primarnog obrazovanja ne utječe na organizaciju i realizaciju oblika nastave, nego ujedinjuje obrazovne cikluse zbog koherentnog i konzistentnog pristupa poučavanju učenika – poučavanju prema učenikovim predznanjima, stupnju razvijenosti učenikovih sposobnosti i iskustvu učenika. Učenik će steći temeljne kompetencije završavanjem II. razreda srednje škole, s mogućnošću da ih u srednjoj školi općeg smjera (gimnazijama) proširi i produbi te stekne viši stupanj općeg odgoja i obrazovanja.

 

U srednjoj strukovnoj školi učenik ima mogućnost općeg odgoja i obrazovanja te stjecanja stručnih kompetencija, odnosno stjecanja zanimanja. U srednjoj strukovnoj školi učenicima se osigurava prohodnost ka višim odgojno-obrazovnim razinama pristupanjem polaganja državnoj maturi, a za što im se osigurava stjecanje razlikovnih znanja u odnosu na gimnazijske programe. Učenik gimnazije završava srednjoškolsko obrazovanje polaganjem državne mature, a učenik srednje strukovne škole završava srednjoškolsko obrazovanje izradom završnog rada. Državna se matura polaže na nacionalnoj razini, a završni se rad izrađuje u školi prema posebnom pravilniku koji se donosi na nacionalnoj razini (Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 2008.).(NOK 2008)

 

1. Matematičko područje

 

Temeljna zadaća nastave matematike jest da učenici usvoje matematička znanja potrebna za donošenje utemeljenih odluka u različitim situacijama svakodnevnoga života. Ta im znanja trebaju omogućiti da interpretiraju i uspješno koriste sve veći broj obavijesti kojima su izloženi, da uspješno prate procese donošenja odluka u društvu i da sami u tim procesima uspješno sudjeluju.(NOK 2008)

 

OČEKIVANA POSTIGNUĆA UČENIKA U STRUKOVNOM ODGOJU I OBRAZOVANJU

 

Uvođenje obveznoga odgoja i obrazovanja na srednjoškolsku razinu (Mjere za uvođenje obvezne srednje škole, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2007.) pretpostavlja ostvarenje općeg odgoja i obrazovanja kao obveznog minimalnog dijela nacionalnoga kurikuluma u strukovnoj školi. Strukovne škole kreiraju školski kurikulum ovisno o vrsti škole, odnosno kvalifikaciji i zanimanju, složenosti programa, potrebama i afinitetima profiliranja za stjecanje prvog zanimanja ili pripremanja za daljnje obrazovanje.

 

S obzirom na mogućnost završavanja prvoga zanimanja u dobi od 16 godina, škole će izraditi programe za stjecanje stručnih kompetencija u trajanju od najmanje dvije godine, uvažavajući utvrđene odnose općeg obveznog i školskog kurikuluma.

Cilj srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja je samostalna, radno osposobljena i odgovorna osoba.

Očekivana odgojno-obrazovna postignuća učenika nakon završetka strukovnog obrazovanja su:

§          razvijene komunikacijske kompetencije

§          razvijene matematičke kompetencije

§          razvijene prirodoznanstvene i društveno-humanističke kompetencije

§          razvijene informatičko-komunikacijske  kompetencije

§          razvijena tehničko-tehnologijska kompetencija

§          razvijene kreativne sposobnosti i kritičko mišljenje

§          razvijena svijest prema osobnom zdravlju i zdravlju svoje okoline

§          razvijene socijalne kompetencije

§          razvijena ekološka svijest

§          poznavanje, poštivanje i provođenje ljudskih prava

§          razvijene poduzetničke kompetencije

§          osposobljenost za samoorganizirano učenje.

Zahtjevi glede stupnja ostvarivanja pojedinih kompetencija ovisit će o razvojnoj situaciji učenika te razini strukovnog odgoja i obrazovanja. Na višim razinama pozornost bi trebala biti usmjerena više na razvoj kompetencija istraživačkog rada i kritičkog mišljenja, samoorganiziranog učenja, socijalnih kompetencija orijentiranih na profesionalni etos i zahtjeve radne kulture, na razvijanje i jačanje svijesti o sebi, osjetljivosti za druge, razumijevanju drugih i razvijanju prosocijalnoga ponašanja.

O razini srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja, odnosno o složenosti kvalifikacije i zanimanja ovisit će i kurikulumski opseg pojedinih odgojno-obrazovnih područja i nastavnih predmeta.

Strukovni kurikulum ovisi o obujmu kvalifikacije, što je mjerilo opterećenja učenika u strukovnom obrazovanju.

 

Opći obvezni dio nacionalnoga kurikula trebao bi sačinjavati jezgrovnu strukturu i to iz područja materinskoga jezika i književnosti, matematike, stranih jezika, informatike i tehnologije, područja biologije, kemije, fizike, povijesti, geografije, tjelesno-zdravstvenoga područja te umjetničkih područja kao što su likovna umjetnost, glazbena umjetnost i dr.

U gimnazijama i četverogodišnjim srednjim školama, tj. višim razredima srednje škole sadržaji će se strukturirati po nastavnim predmetima (primjerice, matematika, kemija, fizika, povijest, hrvatski jezik itd.).

Sadržaji nastave u strukovnim školama strukturirat će se kao nastavni predmeti (matematika, povijest, fizika, itd.) ili kao moduli, ovisno o naravi predmeta  i/ili profilu škole (primjerice, integracija kemije i fizike ili biologije i kemije itd.).

S obzirom na individualni pristup učeniku te djecu s posebnim potrebama, važno je izraditi diferencirane programe prilagođavajući ih sposobnostima i afinitetima učenika.(NOK 2008)

 

Školski kurikulum u strukovnom obrazovanju pretpostavlja i izradu izvanškolskih programa i aktivnosti koje će škola programski izraditi uvažavajući potrebe učenika.

Zbog učinkovitijega osiguravanja okomite, ali i vodoravne prohodnosti potrebno je pristupiti izradi općih i stručnih programa koji bi se trebali temeljiti na bodovnom sustavu (ECVET). Svako stjecanje određene kompetencije u srednjem strukovnom obrazovanju podrazumijeva označavanje ocjena postignuća iz pojedinih predmeta i stečenih bodova (ECVET) te dobivanje certifikata.

Načelo autonomije i fleksibilnosti pretpostavlja izradu školskoga kurikuluma pa je potrebno zakonski urediti odnos jezgrovnog i školskog kurikuluma.

Završetak školovanja na određenoj razini u strukovnim školama podrazumijeva izradu završnoga stručnog ispita i i dobivanje diplome te stjecanje zanimanja.(NOK 2008)

 

Učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, prema strateškom razvojnom dokumentu o odgoju i obrazovanju (Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010.) i Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008.), učenici su s teškoćama različite pojavnosti i stupnja oštećenja te daroviti učenici.(NOK 2008.)

 

2. Darovita i talentirana djeca/učenici

 

Iako među darovitom i talentiranom djecom i drugim učenicima postoje znatne razlike, smatra se da imaju neke zajedničke osobine na kojima se može temeljiti prilagođeni kurikulum. Obično ih se opisuje kao one koji imaju veći kognitivni potencijal, razvijenu sposobnost bržeg razumijevanja kompleksnih ideja i pojmova, uče brže i s većom dubinom od svojih vršnjaka, pokazuju veliku znatiželju  i zanimanje za određeno područje, pokazuju kreativnost, originalnost, domišljatost i sposobnost produkcije velikog broja ideja te sposobnost sagledavanja stvari iz različitog ugla gledanja. U školi ovi učenici trebaju biti uključeni u dodatnu nastavu i u druge oblike rada koji potiču njihove sposobnosti i kreativnost.

 

Program koji se temelji na osobinama i posebnim odgojno-obrazovnim potrebama ove djece i skupine učenika, treba biti kvalitativno, a ne kvantitativno drugačiji od redovitog, općeg kurikuluma. Zahtijeva ne samo odgovarajuću prilagodbu, odnosno diferencijaciju   sadržaja ili tema i tempa savladavanja sadržaja, već i procesa podučavanja i oblika rada, prije svega izrade individualiziranog plana učenja.

(NOK 2008)

 

Djeca/učenici s "dvostrukim posebnim potrebama"

 

Darovita i talentirana djeca/učenici s „dvostrukim posebnim potrebama“ darovita su djeca koja imaju dodatnu teškoću, kao što su npr. ADHD, teškoće u učenju, osjetilne i motoričke teškoće itd. Darovitost i talentiranost ove djece najčešće ostaje neprepoznata te nemaju mogućnost ostvariti svoje potencijale. Stoga oni zahtijevaju posebne oblike identifikacije i potpore u odgojno-obrazovnom sustavu, ali i izvan toga sustava, kroz alternativne izvanškolske obrazovne, terapijske programe. Sljedeća grupa darovite djece, koja su u opasnosti ne ostvariti svoje potencijale, učenici su „otpadnici“, odnosno darovita djeca koja izgledaju prosječni i ispodprosječni, nestalni u radu, ne završavaju zadatke itd. Ova djeca/učenici također zahtijevaju posebno dijagnostičkog testiranje, alternativne izvanškolske oblike učenja, netradicionalne vještine učenja, mentorstvo.(NOK 2008)

 

To znači da se nastoji uočiti i poticati ono u čemu učenik ima šanse uspjeti, a izbjegavati stavljanje u prvi plan aktivnosti za koje je jasno da učenik nema šanse postići neki zadovoljavajući uspjeh. Ovo osobito vrijedi za osnovno i obvezno školvanje koje treba temeljiti na pedagogiji uspjeha za sve i didaktičkom ugovoru kao sredstvu za ostvarivanje takva pedagogškog polazišta.(NOK2008)

 

Praćenje i ocjenjivanje  razlikovat će se u skladu sa shvaćanjem funkcije ocjene u odnosu na razvoj učenika. Razlikovanje razvojnih posebnosti u obrazovnim ciklusima zahtijeva i razlike u funkciji ocjene. Tako će u  prvom odgojno-obrazovnom ciklusu (I., II., III. i IV. razred) značajno mjesto zauzimati opisno ocjenjivanje jer je učenicima te dobi lakše shvatiti opisivanje njegove uspješnosti ili neuspješnosti, a teže razumjeti apstrakciju brojčane ocjene. U drugom odgojno-obrazovnom ciklusu (V. i VI. razred), a kasnije i u trećem (VII. i VIII. razred) i četvrtom (prva dva razreda srednje škole) bit će sve naglašenije brojčano ocjenjivanje, premda će verbalno ocjenjivanje, kao svojevrsno tumačenje ocjene, i dalje imati važnost u razumijevanju ocjene, odnosno, vrjednovanju učenika. (NOK2008)

 

Laslo Torma, dipl. el. ing., Zagreb