Samostalna izložba Miše Baričevića u dubrovačkom Domu Marina Držića
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik iz Dubrovnika, slikar Mišo Baričević, desetoga lipnja ove godine predstavio se s novom samostalnom izložbom „Kad si s Držićem nisi svoj“ u dubrovačkom Domu Marina Držića, ukupno pedeset i jedno novo djelo i to trideset i osam akrila na kartonu, deset akrila na medijapanu i tri zidna platna u tehnici akrila na platnu, a sve u povodu 450. obljetnice Držićeve smrti. Izložba je otvorena do 4. srpnja 2017.
Pred nama su vile, satiri, Petrunjela, Pomet, Skup, Laura…, tu su i kao da nikada nisu ni otišli, oni vječno žive s nama, u nama, pored nas, samo se zovu drugačije i vjerojatno nisu svjesni svoje svevremenosti jer njihove ljudske crte postoje i žive od iskona i trajati će sve dok je ljudi. Slikajući Držićeve junake, slikar govori o današnjem vremenu jer zajedno s nama svjedoči o valjanosti i tamnim oblacima koji natkrivaju svakodnevicu, slikar bilježi sadašnjost pronalazeći u besmrtnim književnim junacima lica u zrcalima današnjice, ista lica, ispred i iza zrcala. Kada umjetnik izloži na jednoj izloži, kao Baričević sada, pedeset i jedno djelo, to najprije govori o njegovom pregnuću i želji da što je moguće bolje u interakciji s publikom zaokruži svoje likovno dosegnuće.
U Baričevićevom opusu a posebice na ovoj izložbi može se osjetiti kazališna nota, ne zaboravimo da je umjetnik više desetaka godina radio u dubrovačkom teatru i naravno da višegodišnji utjecaj mora biti na neki način i vidljiv, no ta je veza samo poduprla slikarevu želju da na svoj, osobeni način predstavi današnjem vremenu likove stare više stotina godina, likovi koji nisu nikada umrli, nestali i nedvojbeno govore o Držićevoj aktualnosti, da ne kažem kako Držić korača i danas i s nama, promatrajući nas pomno i sigurno se veseleći prepoznajući njemu poznata lica.
Izbor slika posvećenih Držiću, Baričević je definirao sa snažnim kolorom i čvrstim potezom, nastojeći prije svega približiti se što je moguće bliže samom piscu i njegovoj književnosti i svojim ga likovnim izrazom inkorporirati u sadašnji trenutak, govoreći, Držić je naš suvremenik. Zašto je Držić i danas toliko i tako zanimljiv, i za uprizorenja njegovih komada ali i autorima u drugim umjetnostima?
Zacijelo, riječ je o iznimno velikom bogatstvu osobene i neponovljive karakterologije likova i kao da još i više volimo komediografa baš zbog te izravnosti u ismijavanju i osudi , isticanju i upozoravanju, bez obzira koliko danas odmahujemo rukom jer mi smo bolji. Ne, Držić bi se da može možda zadržao i duže u ovom vremenu, sigurno ,jer mi smo vjerojatno ono pravo držićevo doba.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više