Ilegalna GE bakterija u hrani za životinje

Bakterijska kontaminacija riboflavina – dodatak hrani za životinje s nedozvoljenom genetski modificiranom bakterijom

Kontaminacija ili onečišćenje hranjivih sastojaka i dodataka hrani namijenjenih za hranidbu životinja s bakterijom ili bakterijama koje su promijenjene tehnikom genetskog inženjeringa (eng. kratica GE, genetic engineering) ilegalna je, tj. nije dozvoljena u Europskoj uniji. Njemački izvršni laboratorij još je 2014. obavijestio mjerodavne institucije i dužnosnike u Europskoj uniji o njihovom nalazu: bakterijskoj kontaminaciji riboflavina – dodatka hrani za životinje s nedozvoljenom genetski modificiranom bakterijom. Daljnji testovi pokazali su da u stvarnosti ne odgovara tvrdnja proizvođača riboflavina kao dodatka hrani za životinje.

Regulatorne institucije Njemačke i Italije sakupile su i ispitale uzorke uvezene iz Kine a nalazi su nedavno objavljeni u časopisu „Food Chemistry“ (230; autor: Paracchini, V. i sur., 2017.). Riboflavin, poznatiji kao vitamin B2, esencijalni je vitamin za sve kralježnjake. On se često koristi kao dodatak hrani za ljude i životinje. Sve do nedavno, riboflavin kao dodatak hrani proizvodio se kemijskom sintezom. Međutim, riboflavin se danas sve češće proizvodi posve drugačijom metodom odnosno tehnikom: to je tzv. komercijalna fermentacija korištenjem bakterija izmijenjenih genetskim inženjeringom (genetski modificirane bakterije). No, prema propisima o biološkoj sigurnosti Europske unije, u komercijalnim dodatcima za hranu nije dozvoljena uporaba sojeva genetski modificiranih bakterija niti bilo kojeg njihovog DNK. Međutim, ispitani uzorci kontaminiranog riboflavina sadrže za život sposobne (!) organizme, a u ovom slučaju to je genetski modificirana bakterija Bacillus subtilis. Istraživači su uzgojili i ispitali bakteriju a kasnija sekvencija DNK, odnosno slijedni nizovi DNK pokazali su da je to proizvodni soj od kojeg potječe riboflavin tj. B2 vitamin koji se koristi kao dodatak hrani za životinje.

Nadalje, sljedeće testiranje pokazalo je postojanje genomske DNK odgovorne za rezistenciju na antibiotik kloramfenikol. No, ni to još nije sve jer je otkriveno da navedeni soj genetski modificirane bakterije Bacillus subtilis sadrži ekstrakromosomske plazmide s drugim genima odgovornim za otpornost na slijedeće antibiotike: ampicilin, kanamicin, bleomicin, tetraciklin i eritromicin. Korespondencija između njemačkih diplomata, kineskih vlasti i kompanije-proizvođača riboflavina potvrdila je da ti geni za otpornost na antibiotike predstavljaju ključne razlike između sojeva koje je tvrtka tvrdila da koristi i što je točno otkriveno u njemačkom laboratoriju. Drugim riječima, to dokazuje da kineski proizvođač riboflavina ne govori istinu o podrijetlu vitamina B2, te priznaje samo postojanje gena (!) odgovornih za otpornost na antibiotike kloramfenikol i eritromicin. No, još nije jasno jesu li genetski modificirani sojevi bakterije korišteni namjerno ili su nepažnjom postali 'slučajni' onečišćivači dodatku hrani. Jedan francuski laboratorij 2015. otkrio je kontaminirane uzorke riboflavina koji vjerojatno potječu od istog soja genetski modificirane bakterije iz Kine (Barbau-Piednoir i sur., 2015.; BMC Biotechnology, 2015).

Moram ovdje svakako naglasiti slijedeće: ovaj tekst objavljen u znanstvenom časopisu sada otkriva jednu istinu – a to je korištenje genetski modificiranih bakterija koje se genetski konstruiraju u laboratoriju i nositelji su gena odgovornih za otpornost na niz antibiotika. Ovo otkriće je više nego zabrinjavajuće i baca jedno novo svjetlo na globalni problem rezistencije tj. otpornosti mikroorganizama, prvenstveno bakterija na antibiotike. Stoga nije slučajno da je za ovu svrhu odabrana bakterija Bacillus subtilis. To je gram-pozitivna aerobna bakterija tla koja tvori endospore a ubikvitarna je u okolišu. Ovu bakteriju također nalazimo i u vegetaciji pa se često još naziva i bacil sijena ili bacil trave, a bakterija je potvrđena i u gastro-intestinalnom traktu preživača i čovjeka i predstavlja značajnu bakteriju crijevne mikroflore.

Riboflavin ili vitamin B2 ubraja se u skupinu vitamina topivih u vodi a prirodno se nalazi u nekim vrstama hrane ili kao dodatak prehrani (rijeđe samostalno a češće u vitaminskim ili vitaminsko-mineralnim proizvodima i dodatcima hrani). Vitamin B2 nalazi se prirodno u kvascu, mlijeku i mliječnim proizvodima – prvenstveno u jogurtu, unutarnjim organima (jetra, srce, bubrezi, mišići) te u nekim vrstama povrća: grašak, cvjetača, kelj, špinat i dr.

Nedostatak riboflavina ili vitamina B2 kod ljudi uzrokuje promjene na očima (tzv. fotofobija-preosjetljivost na svjetlo), promjene na koži i sluznicama i dr. Utvrđeno je da nedostatak riboflavina u organizmu utječe negativno na funkciju štitne žlijezde (insuficijencija/nedostatak tiroidnog hormona), dugotrajniji nedostatak uzrokuje degeneraciju jetre i nervnog sustava, anemiju i kataraktu. Kod životinja nedostatak vitamina B2 dovodi do zaustavljanja rasta, anemije, nervnih i kožnih poremećaja i dr.

Riboflavin ima vrlo važnu ulogu u metaboličkim procesima kao sastojak značajnih koenzima velike grupe fermenata flavin-dehidrogenaza u čijem sastavu se nalazi u obliku flavin-mononukleotida/FMN ili flavin-adenin-dinukleotida/FAD. Ovi koenzimi imaju golemu ulogu u proizvodnji energije, stanične funkcije, rasta i razvoja kao i u metabolizmu masti, lijekova i steroida. Nadalje, riboflavin ima ulogu i u održavanju normalne razine homocisteina, aminokiseline u krvi; konverzija aminokiseline triptofan u niacin (vitamin B3) zahtijeva FAD itd.

Više od 90 % riboflavina koji potječe iz hrane nalazi se u obliku FAD ili FMN. Većina riboflavina apsorbira se u proksimalnom dijelu tankog crijeva, a organizam apsorbira vrlo malu količinu riboflavina (manje od 27 mg) i čuva ga u jetri, srcu i bubrezima. Bakterije u debelom crijevu proizvode tzv. slobodan riboflavin koji se može apsorbirati u debelom crijevu čija količina ovisi o hrani. Dokazano je da prehrana bogatija povrćem omoguće stvaranje veće količine riboflavina u odnosu na prehranu pretežito mesom.

Najbogatiji prirodni izvor riboflavina jesu jaja, jetra, mlijeko i mliječni proizvodi, meso, a od biljnog podrijetla ističu se kinoja, špinat, neoguljena jabuka, riža, smeđa riža, rajčica, sjemenke suncokreta, bademi i dr. Ljudi (osobito vegani i vegetarijanci) koji ne konzumiraju meso i/ili mlijeko i mliječne proizvode imaju povećani rizik od razvoja nedostatka riboflavina u organizmu. 

(Izvor: „Illegal GE Bacteria Detected in An Animal Feed Supplement,“ autori: dr. Jonathan Latham, PhD, i Allison Wilson, PhD; Independent Science News, 26. 6. 2017.)

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.