Radovi na papiru Antuna Motike

Izbor djela iz Zbirke umjetnina grada Pule

U  Galeriji Emanuel Vidović u Splitu otvorena je izložba  'Antun Motika – radovi na papiru, Izbor djela iz Zbirke umjetnina Gradske galerije Pula'. Organizator izložbe je Muzej grada Splita, a radovi se mogu pogledati do 20. kolovoza 2017.

Ova izložba, koja je plod suradnje dviju muzejskih ustanova, Muzeja grada Splita i Zbirke umjetnina grada Pule, važan je kulturni događaj za grad Split i za grad Pulu ponajviše zbog toga što predstavlja zbirku jednog od najznačajnijih protagonista hrvatskog likovnog modernizma rodom iz Pule čija je posljednja samostalna izložba u Splitu održana davne 1963. godine. Dakle, izložba 'Antun Motika – Radovi na papiru, Izbor djela iz Zbirke umjetnina grada Pule' je prvo predstavljanje ovog umjetnika u Splitu nakon više od pola stoljeća. Ona uključuje mali, ali reprezentativan izbor radova na papiru iz svih faza umjetnikovog stvaranja te kao cjelina može pružiti prilično jasnu sliku o formalnim i tematskim preokupacijama te umjetničkim dosezima Antuna Motike. 

Antun Motika hrvatski slikar i kipar (Pula, 30. XII. 1902 – Zagreb, 13. XII. 1992.), započeo je studij kiparstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Kasnije potiskuje kiparstvo te prelazi u slikarsku klasu Maksimilijana Vanke. Za vrijeme studija uči i kod Ljube Babića.
 

Završivši Akademiju postao je prvi istarski slikar s diplomom likovne akademije. Usavršavao se u Parizu. 1929.g. odlazi u Mostar gdje radi kao srednjoškolski nastavnik u Državnoj gimnaziji sve do 1940.g. Nakon jedanaestogodišnjeg boravka u Mostaru seli u Zagreb i predaje do umirovljenja u Školi primijenjene umjetnosti. Raznolikost Motikinog načina izražavanja (slike, crteži, skulpture u terakoti i staklu, kolaži, frotaži, organski i anorganski eksperimenti) započeta je u mladenaštvu. Motikina prva faza umjetničkog stvaralaštva tzv. rana ili istarska faza (tj. predakademsko razdoblje) najmanje je poznata. Tijekom đačkih dana ilustrirao je knjige 'Crvena brada' i 'Put na mjesec'  te biografiju 'Moje karikature', u tom razdoblju crta i 'Futuropolis' tzv. 'grad budućnosti'. Linije su mekane, sjenčanja blaga, perspektivni odnosi usuglašeni. U spomenutim radovima vidljiv je utjecaj znanstvene fantastike osobito francuskog pisca Julesa Vernea. Na Akademiji je razvio crtačku sigurnost i usvojio kompozicijsku slobodu. 1929–30.g crtao je karikature za zagrebački satirički list Koprive (u početku se potpisivao pseudonimom Lopata). Primjenjivao je oblikovna načela neoklasične figuracije i sintetičkoga kubizma.

U Zagrebu su nastale Motikine prve apstraktne slike, tada počinje eksperimentirati s likovnim tehnikama. U razdoblju od 1929–40.g. živio je i radio u Mostaru (tzv. mostarsko razdoblje). Boravak u Mostaru prekidao je dva puta odlaskom u Pariz, stoga su se utjecaji prethodno spomenutih gradova ispreplitali na početku Motikina stvaranja. Boravkom u Parizu 1930. i 1935 (tzv. pariška škola) odbacuje veći dio nauka sa zagrebačke Akademije. Likovni govor ostvaruje na apstrahiranju, minimaliziranju vidljivog svijeta i stilizaciji, predao se vlastitom izrazu. Stvara u duhu tzv. postimpresionističkog intimizma. Osamljuje se i zatvara u atelijer. Slikanje zatvorenih prostora, interijera nastavlja i nakon povratka u Mostar. Za vrijeme mostarske faze naročito je došla do izražaja njegova majstorija s bjelinom. Boja i podloga postaju svjetlije, potezi kraći, namazi lazurniji.

Motika je bio slikarski genij bjeline koja je diktirala i sam izbor njegovih motiva. Njome je slikao prirodu, interijere, djevojke čak i željeznički kolodvor raskošno bijel od oblaka dima. Za boravka u Mostaru prevladava slikarski medij (crteži, akvareli, gvaševi, ulja na platnu), obilježen prozračnošću i svijetlom kromatikom, istraživanjem u zagasitoj paleti i uporabom mješovitih tehnika.
 

U Mostaru je svojim tzv. erotskim crtežima svjedočio o vlastitom vrhunskom ovladavanju crtačkim konvencijama. Crtež je Motikino umjetničko polazište, ono ne predstavlja samo početnu mladenačku fazu već je cijeli njegov slikarski opus prožet crtežima. Želeći prodrijeti u samu bit umjetničke materije i umjetničkog postupka, tijekom rata dok je živio u Zagrebu , radio je atelijerska istraživanja (kolaži, dekalkomanije, frotaži, fotografije, dimnice, radovi na staklu i celofanu, proučava lumino-kinetičke efekte). Posvetio se ženskom aktu i erotskim prikazima, tako nastaje erotski ciklus kao oda ženskoj privlačnosti i ljepoti. U spomenutom tzv. zagrebačkom razdoblju napravio je skulpture u staklu koje je izrađivao u Veneciji s majstorima iz Murana. Prvi put je izlagao 1942. na Venecijanskom bijenalu. Nakon deset godina održana je izložba prijedloga za izradu predmeta od keramike pod nazivom 'arhajski nadrealizam' koja prikazuje autorov pogled na umjetnost vremena i društvenog konteksta. Izložba je postala jedna od najvažnijih proboja hrvatske moderne umjetnosti.

U Motikinim radovima iz 1950-ih godina prošlog stoljeća (crteži, slike, kolaži i fotokolaži) često je prisutan motiv interijera. Istraživao je prostor, volumen, plohe i linije dok mu je doslovna deskripcija prostora bila manje važna. U drugoj pol. 1950-ih u štafelajnom slikarstvu okreće se ekspresionizmu. U to vrijeme zaokupljen je vijestima o istraživanju Svemirskih prostranstava, stoga se u njegovim radovima pojavljuju kozmički motivi. Luminokinetički eksprimenti 'Svjetlosni odrazi' te niz grafičkih predložaka 'Redizajniranje' dva su značajna projekta napravljena u zrelim godinama Motikina stvaralaštva. Od 1982.g. sve je rjeđe slikao, povlačio se u svoj svijet, eksperimentirao je i crtao. Njegov likovni govor obilježava visoki modernizam, intimizam, liričnost. Godine umjetničkog stvaralaštva Antuna Motike odredilo je njegovo shvaćanje umjetnosti kao procesa i propitivanja vlastite naravi, nasuprot shvaćanja umjetnosti kao izolirane estetske činjenice.

Nives Matijević