Hrvatski Fokus
Religija

Zaključen Biskupijski postupak

Službenica Božja Klara Žižić bit će proglašena blaženicom

 
 
Nakon što je prošle godine, 30. svibnja 2016. u Šibeniku zaključen istražni Biskupijski postupak o službenici Božjoj Klari Žižić, utemeljiteljici Družbe sestara franjevki od Bezgrješne (Šibenskih franjevki) i predan 16. lipnja iste godine na Kongregaciji za proglašenje svetaca u Rimu, Kongregacija na čelu s prefektom kardinalom Angelom Amatom izdala je 30. lipnja 2017. 'Dekret valjanosti' kojim je pozitivno ocijenjen istražni Biskupijski postupak obavljen od biskupskog ordinarijata u Šibeniku, o životu, krjepostima, glasu svetosti i znakovima (čudesima) službenice Božje Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrješne.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/07/klara-zizic.jpg
Vijest je s osobitom radošću primljena u Družbi sestara franjevki od Bezgrješne, kao i od šibenskog biskupa Tomislava Rogića i biskupa u miru Ante Ivasa koji je predsjedao otvaranjem i zaključivanjem Biskupijskog postupka o službenici Božjoj Klari Žižić. „Odlikovala se svojim potpunim predanjem Bogu pokazujući to brojnim djelima milosrđa. Franjevačkom malenošću bila je bliska svakom čovjeku. Njezini suvremenici usporedili su je sa svijećom koja neprestano sjaji a njezina svetost prepoznata je od ljudi još za njezina života, kao i u vrijeme i nakon njezine smrti“, rekao je biskup Ivas i istaknuo kako je postupak proglašenja Klare Žižić blaženom, važan događaj za njezinu Družbu, Šibensku biskupiju, ali i cijelu Crkvu.
 
Šibenik je kolijevka najstarije ženske redovničke zajednice nastale na hrvatskom tlu od hrvatske utemeljiteljice Prominke, majke Klare Žižić. Svoj početak ova franjevačka redovnička zajednica bilježi 1673., dolaskom Mare s. Klare Žižić iz Promine u šibenski Varoš, kako nam to opisuje Knjiga od uspomene, stara kronika Sestara franjevki, pisana bosančicom i štokavskom ikavicom. (Kritičko izdanje Knjige od uspomene objavljeno je u Šibeniku, 2005.). Stoga, da bi se pisalo o Sestrama franjevkama nužno je najprije doznati nešto o njihovoj utemeljiteljici majci Klari Žižić.
 
Službenica Božja majka Klara Žižić, krsnim imenom Mara, rođena 1626. u Promini, utemeljiteljica je samostanskih trećoredica sv. Franje, najstarije izvorne hrvatske redovničke zajednice, koja svoj početak bilježi u Šibeniku 1673., i od tada u neprekinutom višestoljetnom kontinuitetu traje do danas, pod nazivom Družba sestara franjevki od Bezgrješne ili Šibenske franjevke. Vrijeme u kojem je živjela obilježeno je strahotama osmanlijskih osvajanja i pustošenja, sveopćom bijedom naroda, moralno-duhovnom, vjerskom i materijalnom.
 
Velik dio svoga života provela je u rodnoj Promini, župi koja obuhvaća više sela u Dalmatinskj zagori, između Knina i Drniša. U teškim okolnostima osmanlijske vlasti, kada je bilo vrlo teško sačuvati vjeru u narodu, Mara Žižić posvećuje svoj život Bogu zavjetom djevičanstva i posvećuje se pouci u vjeri i brizi za narod u bliskoj suradnji s franjevcima provincije Bosne Srebrene. Takav oblik suradnje s Bogu posvećenim ženama franjevci su u vrijeme Turaka prakticirali u mnogim mjestima zbog njihova nedovoljnog broja na širokim područjima koja su bila pod njihovom pastoralnom skrbi, gdje im je   pristup bio često nemoguć i ograničen. Uloga Mare, kasnije s. Klare, osobito je bila značajna u Promini kroz dugo razdoblje (24 godine), od 1648. do 1672., potpune odsutnosti franjevaca s tog područja. Ona je ostala u Promini pod cijenu vlastita života s ostatkom naroda, koji nije u organiziranom pokretu u kojem su sudjelovali i franjevci s Visovca, prešao na područje uz more koje je bilo pod vlašću Mletačke Republike.
 
Nakon potpisivanja Kandijskog mira između Turskog Carstva i Mletačke Republike 1669. i utvrđivanja granica krajem 1671., Mara Žižić dolazi 1673. u Šibenik koji je bio pod vlašću Venecije i nastanjuje se u jednoj maloj i siromašnoj kućici u šibenskom Varošu. Ona dolazi u Šibenik 'na poziv stanovnika ovoga grada', kako stoji u jednom dokumentu, što znači da je njezino djelovanje, briga i skrb za narod bilo poznato i poželjno i u Šibeniku. U Šibeniku je odabrala mjesto među najugroženijima, nezaštićenima, izvan gradskih zidina, u blizini lazareta za gubavce i ostale kužne bolesnike, nedaleko od crkve sv. Martina i župne crkve Gospe van Grada.
 
Primanjem redovničkog odijela zajedno sa s. Serafinom Burmaz, uz odobrenje tadanjeg šibenskog biskupa Ivana Dominika Callegarija, 17. studenoga 1679., započinje redovnički život po Pravilu Trećeg samostanskog reda sv. Franje potvrđenu od pape Leona X. Iz tog Pravila s izrazitim naglaskom njeguje zajedništvo, siromaštvo i pokoru. Kao osobiti izraz pokorničkog života prvih sestara pisani izvori o njoj i njenim sestrama ističu poniznost i uboštvo s prošnjom, redovito povezano s djelima ljubavi. Sva primljena dobra dijelila je s potrebnima. U svom hospiciju iskazivala je gostoljubivost i pružala smještaj siromašnim putnicima i njihovim životinjama koji su iz unutrašnjosti, s turskog područja, dolazili u grad, krijepila je svojom pomoći bolesne i umiruće, često oboljele od kuge i gubavce. 
 
Bezuvjetnim opredjeljenjem za Krista i Crkvu, stalno hranjena sakramentalnim životom i osobitim štovanjem Blažene Djevice, djelovala je evangelizacijski i bila je svjetlo svima koji su je susretali. Stoga je u prilici njezine smrti zapisano da ju žaljaše vas grad i Varoš, budući 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom. Na drugom mjestu u istim izvornim spisima, o njoj i o s. Serafini piše kako se one učiniše jedno ogledalo ovoga Mista, a navlastito Klara. Ona se viđaše sveti život činiti, u svakomu obsluženju i dobri dili. Tako se majka Klara opsluživanjem Pravila, crkvenih i Božjih zapovijedi, i nadasve djelima ljubavi, odlikovala svetim, čak najsvetijim životom (sanctisime vixit), kako je zapisano prigodom njezine smrti. Završivši sveto svoj zemaljski život, 21. rujna 1706., tijelo joj je pokopano u vlastitoj grobnici, u franjevačkoj crkvi sv. Lovre. U vjerničkom puku, osobito među njenim sestrama, do danas je ostao glas o svetoj utemeljiteljici Družbe sestara franjevki od Bezgrješne.
 
Majka Klara Žižić bit će proglašena blaženom a onda u nekoj budućnosti i sveticom, nakon čega bi Šibenik mogao dobiti još jednog sveca. Naime, upravo iz toga grada dolazi prvi hrvatski svetac, franjevac i mučenik sv. Nikola Tavelić koji je živio od 1340. do 1391. godine.
 

Nives Matijević

Povezani članci

Buduća monarhija Antikrista

HF

SOLUS CATHOLICUS – Znakovi nutarnjeg čišćenja

HF

Hrvatska predsjednica je u pravu

HF

Novi kulturni događaj u Tovarniku

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...