Hrvatski Fokus
Kultura

Hrvatu je uvijek drugi kriv

Rječnik pojmova po Matošu

 
 
Čitam rječnik pojmova po Matošu Krunoslava Pranjića (2015.), pa lijepe prijevode na francuski pjesama Gustlovih (A. G. M) učinjenih po J. Gospodnetiću; te iako znam da je predobro poznata kritička misao umjetnikova, ipak je smatram toliko aktualnom da ju vrijedi opet pročitati! Upućujem na Domoljubne misli Matoševe priređene po Davoru Dijanoviću, Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 2015.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/08/200px-Antun_Gustav_Matos.jpg
"Mi Hrvati rado se izgovaramo i okrivljujemo drugoga za vlastite nesreće. Za sve nedaće ne okrivljuje nikad Hrvat sam sebe. Uvijek mu je drugi kriv. U politici uvijek okrivljujemo Mađare, zaboravlja da su Hrvati, da su mađarolci dovukli Mađare ovamo. Kod nas trguje i pravi cijene Židov, jer se Hrvat uopće ne da u trgovanje. Dok se kod nas uveliko već stvara filozofski, profesorski, i nastavnički proletarijat, slobodne profesije poplavljuju tuđinci. Drugim riječima, moderni Hrvat nema apsolutno nikakve inicijative i samostalnosti, pa kao mlad penzionirac ne vidi osiguranje egzistencije osim u državnoj službi. Protunarodne vlade su naravno išle na ruke toj trutovskoj, pandurskoj i gotovanjskoj našoj dispoziciji, pa u svojim odgojnim sistemima tu oskudicu inicijative još pojačavale. Sav uzgojni naš sistem išao je i ide za tim da stvori činovnike, službenike, dakle da fabrikuje duše podobne samo slušati, da fabrikuje ljudski materijal to bolji što je gori, to jest: što ima manje samopouzdanja i energije. Zato mi uz tolike školovane ljudse danas gotovo i nemamo inteligenata za samostalan život. Naš narod je, osim u Primorju, kao sve primitivne rase prirodno lijen, boji se ljute životne borbe kao svi lijenčine, pa voli biti 'osiguran' pisarčić ili stražmeštar nego da se odvaži na široku pučinu života, pa da traži sve ili ništa, rizikujući sve kao rimski i engleski kolonista, srednjovjekovni vitez ili germanski avanturist. Mene još ni jedan Židov nije prevario, to Židovi o meni ne mogu reći, mada ne trgujem ni u malo. Naša rasa pokazala je u Dubrovniku, pokazuje na Rijeci hrvatskih milijunaša i u Americi raznih Bradanovića, da ima solidnog i ustalačkog trgovačkog i privrednog duha, da ima energije za moderne oblike života, pa treba tu energiju besjedom, poukom i primjerom buditi u narodu, dižući sve forme privatne inicijative, budeći energije pravog individualizma i poštujući one naše ljude nadasve koji su uspjeli vlastitim silama stajati na vlastitim nogama.
 
Energični, za sve vrste egzistencije sposobni pojedinac najveći je kapital i jedini temelj našeg narodnog kapitala, koji pada samo zato, jer rapidno pada kult moralni, fizički i intelektualni naših energija u pravcu što veće osobne i privatne inicijative. Što će nam Nagodba i drugi ugovori i prava ne znamo li ih braniti? Što će nam inteligencija bez slobode? Što će nam znanje bez snage za upotrebu? Šta će nam zemlja bez racionalnog rada? Šta će nam ideje bez energije? Jer tko je energičan, radije umire no da tek vegetira za svoju ideju. Uzmite prve zemlje svijeta: samo savršenim razvitkom i disciplinom pojedinačnih energija savladava sve zapreke japanski vojnik amerikanski farmer, engleski mornar i francuski građanin. Tuđinac može samo tako kod nas napredovati, jer je od nas jači, eneregičniji, za život sposobniji. Dođimo do zaključka da smo u domovini i mi danas na žalost tuđinci i da ju pod svaku cijenu moramo osvojiti, da moramo biti složni i da moramo dizati vlastitu energiju do najviše potencije, pa nas neće pregaziti bjelosvjetski dotepenci i golotrbi uljezi. – Jest nagodba nije sreća, kao ni birokratski sistem, ali zar sami Hrvati ne stvoriše i zar još ne podržavaju jedno i drugo. Što da bacamo kao balavci krivicu uvijek na druge kada znamo da smo tako lijeni, tako indolentni, tako mlohavi i bez ikakve inicijative, da u Zagrebu bez balkanskih, 'barbarskih' Bugara ne bi imali ni čestitog povrća. Jest, kao u Relkovićevo vrijeme je naš svijet lijen, bez samopouzdanja i ponosa, radin i poduzetan samo pod moraš, pa je zbog te nečuvene oblomovštine naša plodna zemlja i naš lijepi, daroviti, blagoslovljeni narod u banovini bez onih razvijenih stališa, koji danas svuda vlastitom inicijativom, self-helpom i samopouzdanjem stvaraju građanstvo i slobodne profesije. Čime, molim vas lijepo, priječi Nagodba našem Šokcu bolje obrađivanje zemlje i urednost porodičnog života? Tko smeta našoj omladini da mjesto u pisare i pandure ide u elektrotehničare, trgovce i ekonome? Koja Nagodba tjera naše neznalice i glupane da se posvećuju prosvjeti i knjizi? Koji sistem na svijetu može me prisiliti da budem ignorant, lijenčina, bludnik ili sinja kukavica? Vjerujmo mi: dolce far niente je priča u Fiorenci, dok je jamačno stvarnost kod nas"
 
O domovini
 
„Jer što je domovina? Svakako nije narod – narod bez zemlje, kao ni zemlja što nije zemlja bez naroda. Otimač zemlje ubio je narod, kao što je pobjeditelj naroda upropastio zemlju. Dok se prije kod narodnog uništenja upotrebljavala ova druga metoda – tlačenje i direktno ratovanje proti narodu – danas, u vrijeme humanitarnih i antimilitarističkih licemjernih fraza, shvata se pitanje narodno kao ekonomsko, upravo agrarno, jer se uviđa da je lakše narod upropastiti lišavajući ga zemlje no lišavajući mačem zemlju naroda. Turci usuprot svim užasnim anarhijama ne uništiše vjekovima balkanskih kršćana, jer ih u potrebi kmetskih seljaštva ne mogahu učiniti iskorjenjenicima, rajom bez zemljišta.“
 
Nesposobnost u domovini
 
„Sramota je da naš domaći čovjek, koji zna u tuđini izdržati svaku konkurenciju od najgrubljih do najkomplikovanijih poslova, od prostog amerikanskog nadničara pa do Mihanovića, Kernicove i Milke Trnine, sramota je da Hrvata, self-made-man u Misiru, Transvalu i Americi, ne može podnijeti najprimitivnije konkurencije na vlastitom zemljištu. To dolazi otuda što smo mi Hrvati u Hrvatskoj od svih nehrvatskih elemenata najnesolidarniji i najslabije organizovani. I Cigani su, čini mi se, složniji od nas."
 
Vjerujte u Hrvatsku
 
„Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patiti, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet. Vjerujte u Hrvatsku koja nekad kao Francuska bijaše slika Marije, majke božje za sedam mačeva u srcu na banskoj staroj zastavi! Vjerujte u domovini i molite za nju Boga ljubavi, mučeništva, slobode i potpunog požrtvovanja! Marulić je tako za nju plakao i molio u uzdasima svoje Judite. Gubec, Zrinjski, Frankopan, ilirske žrtve i Kvaternik prepatiše za nju Golgote i crvene Kalvarije. Ona je molila u molitveniku jedne svijetle banice, Katarine Zrinjske. Ona se gorko kajala i besmrtnim suzama plakala u Suzama sina razmetnoga. Ona je pod znamenjem Kristovim obranila Dubrovnik, branila Krupu, Klis, Siget i padala Četrdeset osme za Hrvatsku i za kralja. Jedan Strossmayer ju je digao u visinu kao zlatni kalež vjere i ideala, a jedan Ante Starčević je za nju radio kao apoštol, živio kao pustinjak, a preminuo kao svetac. Vi se smješkate riječima Hrvatska i sloboda, a te bi riječi mogle biti našom vjerom – jedinim ciljem životnim. Bez toga je cilja smiješno hrvatski pisati, smiješno možda i živjeti onima, koji nemaju drugog vjerovanja. Ta vjera nije ljubiti krdo, koje se zovu Hrvati, nego ljubiti svoju energiju, svoju budućnost; svoj jezik – dobra neizvediva bez neke sloge i zajedničkog stupanja. Stupati – ali s kim, kamo?"
 
"Veliki imperijalizmi <https://hr.wikiquote.org/wiki/Imperijalizam>, malim narodima kobni, nalaze uspjeha samo u barbarstvu neevropejskih kolonija, dok se može predviđati vrijeme kada će zbog ekonomskih konkurencija, kao što je npr. sjeveroamerička, Evropa malo po malo morati ulaziti u ekonomski savez koji mora uroditi i savezom političkim"
 
Carnegie je kazao da "razlog pada velikih država ne bijaše bijeda ili potreba,već luksuz i korupcija. Da, ali mi znamo biti i bijedni i korumpirani. Što je netko gluplji to je sretniji. Mudri Grci bijahu pobijeđeni od glupljih Rimljana, kultivirani Latini od glupih barbara, sjajna Francuska zbrisana od tupe Njemačke, i tako danas je Europa potukla Kinu, a jednako su Europljani blesavi u usporedbi sa mudrom djecom Konfucijevom. Tko je jači od Europe danas? Mračna i primitivna Rusija. (1902.)
 
Nije potrebno dokazivati korisnost javnih knjižnica. One nam pokazuju stupanj znanja,obrazovanosti, čak i karaktera jednog naroda. Biblioteke upotpunjuju obrazovni sustav začet od države. Jedan čovjek obrazovan samo školom, bez druge lektire,nije kultivirani čovjek. Kultura jedne zemlje može se mjeriti brojem knjižnica,svojih knjiga i čitalaca. S ove točke gledišta mi nismo kultiviran narod.
 
O demokraciji Matoš veli: "Cilj prave kulture ne može biti nego pojedinac. Tendencija kulture je tad (znači, op. T. T.) aristokratska i mi vidimo da  prvaci duhovni (između njegovih A. G. M., op. T. T.) suvremenika razglašuju antikulturalnost demokracije."
 
Iako zaključuje da se kultura najbolje razvija u demokracijama (Atena, Firenca, Dubrovnik, suvremena Francuska i Engleska) Matoš dodaje: "ako postoji apsolutistička demokracija, kao (npr., op. T. T.) teror jakobinaca i puritanaca, to nisu demokracije jer su pod vlašću apsolutnoga šefa, tiranskoga diktatora. Ako je apsolutizam inteligentan kao pod vlašću Friedricha II. Velikoga, on je nedobrovoljno oživljen nekim demokratskim načelima teokracije. Ako smo u suvremenoj demokraciji uznemiremi (kako, op. T. T.) masa razbija individuu, nekompotentnost kompetenciju, kako kultivirani barbar zapovijeda nadmoćnom pojedincu, to nije demokracija već revolt glupih protiv inteligentnih, sile protiv slobode, to je tiranija gora negoli apsolutizam jer odgovornost tu ne uključuje niti jednog jedincatog čovjeka već organizirano mnoštvo, to je antidemokratska reakcija pod prividom demokracije; anarhija i demagogija koji daju najgoru moć. Prava demokracija je samo ona u kojoj su dionici u moći oni najsposobniji, na odgovoran način (a jesu li nužno moralni, op. T. T.). Čak i ako je to načelo proturječno i kako proglašavaju skeptici – utopija, demokratska misao osvaja svu Europu.
 

Teo Trostmann

Povezani članci

Udžbenicima su potrebna pravila, ne savjeti

HF

Sakralna tema = razmišljanje i molitva!

HF

Izložba Borisa Bućana u Splitu

hrvatski-fokus

Magična prožetost

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...