Sve je nekako utišano, umireno

Novi ciklusi akademske slikarice Ivane Jovanović Trostmann

Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica iz Dubrovnika, Ivana Jovanović Trostmann, u posljednje je vrijeme posvećena intenzivnom radu na dva ciklusa, na prvi pogled posve različita i udaljena. Prvi je ciklus s motivom anđela (ulje/akril) i drugi, apstraktni, izveden u akrilu na kartonu i ulju na platnu, u vrlo različitim, srednjim formatima. Nakon ciklusa Isusa Krista, slikarica je realizirala niz slika s motivom anđela u nježnim bojama,  vrlo suptilno, profinjeno. Figure anđela doimaju se na izgled krhko, gracilni su,tihi, bez glasa, uživaju u šutnji, no toplina boja koje ih ispunjaju govori sve, kazuje umjesto njih, to su naši čuvari, bića koja ne vidimo a tako jasno osjećamo, bez kojih bi teško moglo živjeti i bez dodira njihove nevidljive ruke osjećati sigurnost i zaštitu.

Osobito se ističu slike Anđeo nad Koloseumom (vrlo osebujna glava anđela radoznala pogleda i struktura kompozicije) te Glava anđela u profilu (neobično upletene kose s malo pognutom glavom) uz niz drugih anđeoskih likova raširenih krila, koji nas strpljivo i pozorno promatraju.

Drugi  ciklus čini nekoliko ulja na platnu, s motivima odmjerenih rotacijskih gibanja s dominantnom bojom i slobodno plutajućim fragmentima unutar vode, zraka, na kiši.

Sve je nekako utišano, umireno, mogli bi reći i bezvučno, ali izrazitog kolorističkog pristupa, doista boja je snažna, puna, čvrsta, uvjerljiva.

U istom razdoblju nastaje i niz akrila na kartonu, višeslojnih lebdjećih elemenata, tragova simbola, oznaka, punktova, križišta, sve uz bujnu uskomešanost boja, koje kratkotrajno ili pak kontinuirano titraju na podlozi, koja je temelj svih zbivanja unutar mikro svijeta slike. Dakle odnos podloge i klizećih elemenata, s ili bez trenja, glatko ili oporo kretanje, bešumno ili pak bučno, tiho i opušteno, surovo i grčevito, to je svijet između podloge i fragmenta. Naime, dojma sam kako je uloga podloge na ovim akrilima, njihova kontrola a oni se odupiru, najprije u igri a onda i u bolu.

Ivana Jovanović Trostman vrlo se suvereno kreće unutar određenih prostora, motivski i koloristički u pojedinim ciklusima, tretirajući vrlo različite i izazovne teme, od stoljećima prisutnih motiva anđela,  aktivno doprinoseći svježinom svojih slika, do ulja i akrila razgrađenih struktura gestualnosti i kolora. Bilo bi vrlo zanimljivo kada bi se slikarica odlučila izložiti nove radove, i akrile i ulja, i anđeoski ciklus i ciklus apstrakcija zajedno, na okupu, u istoj prigodi, a izložba bi bila naslovljena samo godinom nastanka.

Miroslav Pelikan