Hrvatski Fokus
Znanost

Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (9)

Izbor širih izvoda iz recenzija

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/08/2-scaled.jpg
Autori recenzija istaknuti su stručnjaci sa sveučilišta, iz školske prakse, iz HAZU-a i iz znanstvenih instituta. Kao ilustracija ovdje se navode odabrani širi izvodi stručnih recenzija u Znanstvenome vijeću za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a osobito nove recenzije, predane nakon objave prve dvije knjige trilogije.
 
Pedagogija i metodologija
 
Nedeljko Begović, prof. Gimnazija Matije Antuna Reljkovića, Vinkovci
Svaka reforma obrazovanja mora krenuti od nastavnika. Tu je potrebno uključiti i visoka učilišta, pogotovo ona koja obrazuju nastavnike. U Njemačkoj je, na primjer, svaki nastavnik osposobljen za dva predmeta. Uvjerio sam se da je u jednoj školi, koja je slična našoj gimnaziji, ravnatelj ujedno profesor Njemačkoga jezika i Tjelesnoga odgoja. Moj bivši ravnatelj profesor je samo Tjelesnoga odgoja i tako će ostati do mirovine; ne zato što je sposoban, nego je podoban po stranačkoj liniji. Dakle, fakulteti moraju obrazovati nastavnike na drugačiji način i to bi trebao biti prioritet.
 
Što s nastavnicima koji su već u procesu obrazovanja? Ako ih zanemarimo, oni će formalno prihvatiti sve što se od njih traži, popunit će mnoštvo tablica, zadovoljiti formu, ali koristi neće biti. Zato bi trebalo uključiti postojeće resurse, poput AZOO-a i AZSO-a, a ako je potrebno i dodatno ih kadrovski pojačati. Njihova uloga u reformi bila bi priprema sada zaposlenih nastavnika za buduću reformu. Za pojedini predmet predlažem sljedeću strukturu stručnih skupina za predmetne kurikule: znanstvenik predmeta, metodičar predmeta, srednjoškolski nastavnik, osnovnoškolski nastavnik.
 
Protivnik sam ishoda onako kako ih definira CKR. Oni ne mogu biti formulirani u smislu „učenik će moći izmjeriti jakost struje". Ishodi, ako će ih već biti, moraju biti općenito definirani, npr. „učenik će moći istražiti prirodne pojave u elektromagnetizmu". Ne radi se ovdje o sintaksi nego o potrebi. Znanost se razvija brzo i mi ne znamo što će učenik moći izmjeriti ili protumačiti za pet godina. A praviti nove kurikule svakih pet godina nije baš isplativ posao. Zalažem se za istraživački pristup u nastavi prirodnih predmeta, ali da bi to bilo moguće, potrebno je škole opremiti kvalitetnim mjernim i drugim uređajima. Bilo bi potrebno dobro promisliti jesu li baš svi postojeći predmeti potrebni? Neki bi se mogli spojiti, a neki možda i ukinuti. Procjenjujem da bi u gimnazijama trebalo biti osam obveznih predmeta (Hrvatski jezik, Engleski jezik, Matematika, Fizika, Biologija, Kemija, Informatika, Povijest i Zemljopis). Ostali bi bili izborni predmeti – prema želji učenika i mogućnostima škole. Raspored sati u sadašnjemu obliku također je neprihvatljiv. Niz godina radio sam raspored pa se znalo dogoditi da učenik u jednome danu ima sedam sati, a od toga šest različitih predmeta. To ne može izdržati ni odrasla osoba. (Usput, u matematičkoj gimnaziji učenik ima četiri dana po sedam sati i jedan dan sa šest sati.)
 
Što dalje? Smatram da se CKR, barem što se Fizike tiče, ne može popraviti. Najbolje bi bilo krenuti od početka. Ono što mi posebno smeta jest povezivanje nastavka kurikulne reforme s dr. Jokićem kao voditeljem Ekspertne radne skupine. Znači da imamo aksiom: ako reformu provodi dr. Jokić i njegova ekspertna skupina, onda to jest reforma, ako pak bude netko drugi, to znači da je reforma zaustavljena. Gdje su argumenti? Nema ih, sve se svodi samo na „ovo je najbolja i najvažnija reforma ikad osmišljena". Na pitanje zašto, odgovor je zato što ju vodi dr. Jokić i njegova ekspertna skupina. Ne prihvaćam naziv Ekspertna radna skupina jer u toj skupini nisam vidio ni znanstvenika a ni matematičara 'od formata'. Zašto bi onda ova ekspertna skupina bila jamac uspješnosti zamisli i provedbe reforme? Zato što je izabrana na temelju javnoga natječaja? Recimo već jednom da to nije istina. Javni natječaj i javni poziv nisu isto. Zato što je u pripremi kurikulnih dokumenata sudjelovalo petsto, osamsto ili tisuću nastavnika? To je samo brižljivo pripremljen alibi. Kvaliteta ponuđenih prijedloga jedini je kriterij po kojemu možemo suditi o CKR-u, a nje nema. Davati proizvoljne procjene da je stručna rasprava podržala CKR nije znanstveno, barem kada je u pitanju Fizika. Imali smo ozbiljne primjedbe zagrebačkoga Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta (pojedinih stručnjaka), a bilo je i nekoliko izdvojenih mišljenja unutar Stručne radne skupine za Fiziku.
 
Progovorimo malo i o ishodovnome konceptu CKR-a. Ishodi su dobri za neke predmete i za neke škole. Recimo za strukovne škole – uz pretpostavku da će učenici ići na tržište rada, a neće nastaviti školovanje – ne moraju nužno biti loši. Međutim, tko jamči da će učenik, obrazovan na ishodovnome načelu, doživotno raditi u poslu za koji se školovao u srednjoj školi? Pogotovo je propisivanje onoga što učenik mora moći, znati, primijeniti i tako dalje neprimjereno za gimnazije jer će većina učenika nastaviti studirati. Bojim se da je trend kurikula zasnovanoga na ishodima čimbenik koji će onemogućiti kreativnost i ono što bi reforma trebala napraviti: pripremiti učenika za cjeloživotno učenje. Stoga bi najbolje bilo krenuti od početka i to nekim logičnim slijedom. Napravimo analizu stanja u cijelome obrazovanju, na temelju nje dubinski reformirajmo obrazovanje, a kurikuli će biti završni čin toga procesa.            
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Povezani članci

Od rođenja do odlaska u mirovinu

hrvatski-fokus

Weberovo izvješće je izvješće Monsanta

HF

Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (55)

HF

Trorječnik polimerstva

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...