Hrvatski Fokus
Znanost

Hrvatska Lista opasne hrane iz 2012.

Na temelju članka 84. stavka 3. i 4. Zakona o hrani Listu potpisuje bivši SDP-ov ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina

 
 
U kolovozu su neki mediji uzbunili hrvatsku javnost jer su otkrili jedan dokument objavljen u Narodnim novinama 2012. (NN 33/2012). Radi se o „Listi hrane i hrane za životinje neživotinjskog podrijetla koja predstavlja poznatu ili prijeteću opasnost, a koja podliježe povećanom broju službenih kontrola pri uvozu.“ No, o ovoj Listi još ranije pisali su i upozoravali pojedini stručnjaci kao i pojedine zabrinute osobe na raznim forumima, blogovima i sl.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/09/1200px-SalmonellaNIAID.jpg
Navedena „Lista hrane“ donesena je na temelju članka 84. stavka 3. i 4. Zakona o hrani (NN 46/07, 84/08, 55/11) a Listu dakako potpisuje ministar poljoprivrede (u ovom slučaju to je bio ministar Tihomir Jakovina): „Novi pristup sigurnosti hrane postavljen je donošenjem europskog Zakona o hrani odnosno Uredbe (EZ) 178/02 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002.“ Listu također objavljuje i Europska komisija. Na navedenoj Listi nalaze se uobičajeni prehrambeni proizvodi iz pojedinih zemalja, najčešće iz država „trećeg svijeta“ a koji sadrže štetne toksine, kemijske tvari i dr.
 
Popis toksične hrane u Hrvatskoj s Liste
 
Tako se na Listi nalaze: lješnjaci iz Azerbajdžana radi sadržaja aflatoksina, kikiriki (u ljusci, oljušten, pržen) iz Brazila, Gane i Indije također sadrži aflatoksine; suha tjestenina iz Kine sadrži aluminij; svježi pomelo (vrsta neobičnog voća iz porodice agruma ili citrusa) iz Kine sadrži rezidue štetnih pesticida; crni i zeleni čaj iz Kine također sadrži rezidue pesticida; naranče (svježe ili sušene), breskve, nar ili šipak, jagode, zatim paprike slatke ili ljute, sve iz Egipta, također sadrže rezidue štetnih pesticida; paprike iz roda Capsicum annuum (mljevene, drobljene), proizvodi od čilija, kurkuma, crveno palmino ulje – svi ovi navedeni proizvodi sadrže štetna Sudan bojila i to iz svih država izvoznica (osim iz zemalja Europske unije); paprika (C. annuum, cijela, mljevena ili drobljena) iz Perua sadrži aflatoksin i okratoksin A; suho grožđe iz Uzbekistana sadrži okratoksin A; dodatci hrani za životinje i premiksi iz Indije sadrže olovo i kadmij; slatke paprike (C. annuum) i rajčice iz Turske sadrže rezidue pesticida; grah, patlidžani, kupus, cvjetača, korabica, kelj i druge jestive kupusnjače iz Tajlanda također sadrže rezidue štetnih pesticida; bosiljak, menta i listovi korijandera iz Tajlanda mogu sadržavati opasnu bakteriju iz roda Salmonella (Salmonella 6) itd. Za više informacija svatko može pogledati Listu koja je objavljena u Narodnim novinama, uključujući i na internetskoj stranici (www.nn.hr).
 
Zašto se navedeni prehrambeni proizvodi nalaze na Listi i zašto se zahtijeva oprez, tj. zašto ova hrana podliježe povećanom broju službenih kontrola pri uvozu? Počet ću s jednom grupom vrlo opasnih toksina, a to su okratoksini od kojih je najopasniji okratoksin A (OTA). Okratoksini su sekundarni metaboliti gljivica plijesni iz roda Aspergillus sp. i Penicillium sp. a ubrajaju se u porodicu mikotoksina. Okratoksini su vrlo snažni toksini, imaju dug 'poluživot'  u organizmu čovjeka i stoga se lako mogu otkriti u krvnom serumu. Postoje okratoksin A, B i C. Okratoksin A je vrlo snažan toksin, klasificiran je u grupu 2b: mogući humani karcinogen (prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje karcinoma, IARC/WHO). 
 
Okratoksini su također otkriveni u mesu, mliječnim proizvodima i pekarskim proizvodima. Kod čovjeka dnevni unos okratoksina u dozi od 1,21 mikrograma/dan dokazano je povezan s razvojem endemske nefropatije. O incidenciji endemske nefropatije počinje se izvještavati početkom 1950-ih i to u pojedinim europskim državama – Bugarska, Rumunjska, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija kao i u Africi (Južna Afrika, Kongo, Tunis, Maroko, Egipat). Okratoksini su nefrotoksični i uzrokuju nefropatije, tj. oboljenja bubrega, uključujući i tumor bubrega kao i akutno zatajenje bubrega; također su toksični i za jetru, a „poluživot“ u krvi čovjeka je 840 sati (35 dana) nakon unosa hranom.
 
Kratoksini, neurotoksini, imunotoksini…
 
Osim nefro- i hepatotoksičnosti, okratoksini su i neurotoksini, imunotoksini itd. što znači da štetno djeluju na nervni/živčani sustav kao i na imuni sustav čovjeka, ali i životinja. Okratoksini kod viših doza mogu biti embriotoksični i teratogeni. Upravo stoga Europsko znanstveno vijeće za hranu 'propisuje' unos niskih doza okratoksina u organizam: ispod 5 nanograma po kilogramu tjelesne težine/dan. Okratoskin A je najtoksičniji okratoksin a izoliran je iz plijesni A. ochraceus 1965. u Južnoj Africi. Okratoksin A se akumulira u tjelesnim tkivima i tekućini ljudi kao i životinja i sporo se izlučuje iz organizma. Okratoksin A može prijeći i kroz placentu te izazvati malformacije središnjeg živčanog sustava kod fetusa.
 
Aflatoksini se također ubrajaju u najpoznatije i najtoksičnije mikotoksine. Produciraju ih neki sojevi plijesni iz roda Aspergillus (A. flavus stvara aflatoksine B1 i B2 na žitaricama; A. parasiticus stvara aflatoksine B1, B2, G1 i G2 na uskladištenim uljaricama). Aflatoksini su nefrotoksični i hepatotoksični, tj. štetno djeluju na funkciju bubrega i jetre. Prema klasifikaciji Međunarodne agencije za istraživanje karcinoma (IARC), aflatoksini su svrstani u skupinu 1: grupa spojeva s dokazanim karcinogenim učinkom kod čovjeka.
 
Nedozvoljena bojila u hrani
 
Vjerojatno će se sada neki sjetiti i velikog problema s kojim su bili suočeni naši proizvođači mlijeka na farmama muznih krava a koji je bio uzrokovan pojavom povećane doze aflatoksina u svježem mlijeku. Grupa tzv. Sudan bojila sastoji se od više crvenih bojila: Sudan I, II, III i IV, Sudan Orange G i Sudanred B. Sudan bojila u hrani prvi puta su otkrivena u Francuskoj, u svibnju 2003., a do kraja 2003. Europski žurni sustav obavješćivanja (RASFF) objavio je ukupno 119 obavijesti o nalazu opasnog Sudan bojila u uzorcima čili paprike u prahu kao i u hrani koja je sadržavala čili. Problem prisutnosti opasnog Sudan bojila u hrani nastavio se tijekom 2004. i 2005., a najčešći izvor bili su: čili paprika u prahu, umaci s čili paprikom u prahu, „curry,“ worcester umaci, umaci za pizzu, pikantni umaci za tjesteninu, „snack“ proizvodi s okusom čilija te mesni proizvodi u koje se dodaju mješavine začina. Sporna čili paprika u prahu najčešće je potjecala iz Indije, dok su sporni prehrambeni proizvodi potjecali iz država EU-a.
 
Potrebno je naglasiti kako je Europska unija u cilju sprječavanja nedozvoljenih bojila u hrani usvojila mjere o kontroli čilija u prahu i svih proizvoda koji sadrže čili (Dec.2003/460/EC; Dec.2004/92/EC). Sudan bojila se ubrajaju u grupu sintetskih azo bojila topivih u ulju, a raspadni produkti ovih bojila smatraju se kancerogenim i teratogenim. Prema klasifikaciji IARC-a, ubrajaju se u treću kategoriju kancerogenih tvari. Inače, Sudan bojila se koriste za bojanje sintetskih materijala, voskova, naftnih derivata, pasta za cipele, pasta za parkete i dr. Iz navedenog razloga, Sudan bojila nisu dozvoljena za bojenje hrane, ne nalaze se na tzv. pozitivnoj listi aditiva Europske unije, kao ni na Listi 1. Pravilnika o prehrambenim aditivima (NN 173/04). 
 
Olovo u hrani za djecu
 
Olovo je vrlo štetno za svaki organizam: „Ne postoji sigurna razina olova u krvi,“ upozorava Jennifer Lowny, pedijatrica, jer olovo uzrokuje probleme u ponašanju i snizuje kvocijent inteligencije (IQ). Jedno provedeno istraživanje u SAD-u otkrilo je prisutnost olova i u hrani za malu djecu, uključujući i sokove od jabuke, grožđa i mrkve (rezultate istraživanja objavio je američki „Environmental Defense Fund“). Američki pedijatri stoga preporučuju roditeljima: „djeca mlađa od jedne godine ne bi smjela piti nikakve sokove.“
 
Olovo kao metal nalazimo u okolišu i prirodi u anorganskom i organskom obliku. Nažalost, olovo je značajni onečišćivač okoliša, a najvećim djelom ovo onečišćenje potječe od antropogenog utjecaja (tj. čovjek i njegove aktivnosti glavni su uzrok onečišćenja olovom). Najosjetljiviji organ na olovo kod čovjeka je središnji živčani sustav, naročito je osjetljiv mozak u razvoju; osim neurotoksičnosti, kod odraslih olovo ima kardiovaskularne i nefrotoksične štetne učinke. Nadalje, olovo se akumulira u mekim tkivima a s vremenom i u kostima. Proizvodi od žitarica i povrća kao i voda iz slavine najčešći su izvor kontakta čovjeka, tj. potrošača s olovom, ističe Europska komisija.
 
Opasni kadmij u prehrambenim proizvodima
 
Kadmij je teški metal visoke toksičnosti, osobito za bubrege, koštani i dišni sustav i uvršten je u skupinu humanih karcinogena. U prirodi je kadmij prisutan u niskim dozama, ali brojne aktivnosti čovjeka uveliko su doprinijele znatnom povećanju razine kadmija u okolišu. Nažalost, kadmij je utvrđen i u pojedinim prehrambenim proizvodima, naročito u žitaricama, povrću i korjenastom povrću bogato škrobom (krumpir, batat, kasava, yam i sl.). Kadmij u okolišu potječe pretežito iz baterija: ¾ kadmija potječe iz nikal-kadmij baterija, a ¼ iz različitih pigmenata, premaza, stabilizatora za plastiku itd. Umjetna fosfatna gnojiva važan su izvor onečišćenja tla i vode s kadmijem.
 
Godišnje se u okoliš odloži oko 25.000 tona kadmija, a polovica toga završi u vodotokovima (najviše u rijekama), dok manji dio kadmija dospije u zrak putem vulkanskih aktivnosti i šumskih požara. Pušači su najviše izloženi negativnom, štetnom učinku kadmija koji odlazi u pluća. Putem krvi kadmij odlazi u jetra gdje se veže za određene proteine te tako dospijeva u bubrege gdje se akumulira / nakuplja i oštećuje filtrativnu sposobnost bubrega. A to pak omogućuje izlučivanje esencijalnih proteina i šećera iz organizma s daljnjim oštećenjem bubrežnog tkiva. Kadmij nadalje štetno djeluje i na središnji živčani sustav, imuni sustav, uzrokuje psihološke poremećaje, reproduktivne probleme, uključujući i neplodnost, frakture tj. prijelome kosti, oštećenje DNK i karcinom. Jedan stručnjak koji je ostao anoniman upozorava: „Previše je ljudi koji broje kalorije, a premalo je onih koji broje kemijske tvari u hrani.“
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezani članci

CETA je loš sporazum za ljude

HF

Britanski učitelji i sindikati uzročnici problema

HF

Otvorenost u znanosti i visokom obrazovanju

HF

Globalisti i političari stvaraju probleme

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...