Mika Valtari: Sinuhe Egipćanin

Čovjek možda može živjeti i opstati bez prijatelja, ali umrijeti osamljen i bez prijatelja uistinu je teško

Mika Waltari (1908. – 1979.) najpoznatiji je i najčitaniji finski pisac. U svojim povijesno-književnim djelima bavio se Rimom, Palestinom, Egiptom, Bizantom, Etruščanima, Europom Karla V., Habsburga, Osmanskim Carstvom iz doba Sulejmana, finskim pripojenjem Rusiji nakon Napoleona… U djelu Sinuhe Egipćanin postavljaju se najdublja pitanja o povijesti, čovjekovoj sudbini, moralu… pa prikriveno i o kršćanstvu, što i nije čudo jer je Mika sin svećenika, a djelo je pisano neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata. Humor, oštroumnost i dobra psihologija, spretnost u gradnji priče i likova u lijepoj su korelaciji sa dubokom erudicijom. Ipak ostaje dojam da unatoč mnoštvu različitih ženskih likova kod Waltarija postoji neki osobiti tip demonske žene, začudo mizoginija nije rijetkost u pisaca. Tko je utjecao na Waltarijevog Sinuhea, možda Knittelov „Al Hakim“?

„I umjetnike je zahvatila ona jedinstvena grozničavost. Probudio im se i pojačao nov, čudan nagon za užurbanim stvaranjem. Tako su crtali, slikali i oblikovali predanije i marljivije nego ikada ranije. Kao da su osjećali kako im vrijeme izmiče kroz prste, pa su nastojali do kraja iscrpsti svoju nadarenost i stvaralačku moć. U svojim su djelima pretjerivali sa naglašavanjem istine do čudesnih razmjera,te su se pod njihovim dlijetima i crtaljkama pojavljivale prave nakaze… Upravo su se natjecali međusobno u tome tko će staviti što neobičniji i pretjeraniji novi oblik te svoju istinu! Konačno su se stali kleti kako mogu neku značajku ili pokret predstaviti u samo nekoliko crtica ili mrljica. Tako su se počeli zadovoljavati i sa samo jednom običnom krivuljom, tvrdeći kako je to umjetnički prikaz sanjarskoga izraza ljudskog oka. Na svoje slike i druga ostvarenja bili su pritom vrlo ponosni, te bi govorili: „Uistinu nitko prije nas nije ovako crtao ili oblikovao“ (zapravo Waltari govori o umjetnosti XX. stoljeća, a ne o periodu 18 egipatske dinastije,1356. – 1332. prije Krista).

„Zato se tamo gdje je mnogo zlata uvijek i lako se može naći opravdan razlog za optužbu…“

 „Ta znanje i saznanje se ne smije nikad klanjati sili“

 „Jer, bolesnik koji izgubi vjeru u svoje izlječenje i liječnikovo umijeće, umire puno češće i prije od onoga koji sačuva takvu vjeru“

 „Ali istina je poput oštra noža u rukama djeteta“

„Razmišljao sam i kako na svijetu ništa nije strašnije od sanja faraona, jer je sjeme koje oni siju tek krv i smrt. A tim se snovima na koncu raduju samo vrane, strvinari i krokodili“

 „Ali sada, kada sam ostario, spoznao sam kako su svi vladari u biti nalik jedan drugome, te zapravo nema neke velike razlike u tome tko vlada i koji narod porobljava druge narode. Jer uvijek trpi samo sirotinja“

„Samo odvažni, oni koji se mnogo usuđuju,mogu puno i dobiti“

„Jer čovjek možda može živjeti i opstati bez prijatelja, ali umrijeti osamljen i bez prijatelja uistinu je teško. No najteže je od svega umrijeti osamljen ako si cijeloga života kraljevao, posjedovao vlast i moć, te zapovijedao drugima“

„A to i jest sve umijeće upravljanja ljudima! Treba im jedino prenijeti vlastite osnove i nakane, ali na zaobilazan način, dok sami ne požele ono što smo im pripremili! Tada su pripravni počiniti najveće gluposti, čak i ludo poginuti. Pa nerijetko i nasrnu na onoga tko im je usadio svoju namisao, ako se taj naizgled protivi provedbi takve podvale“

„Zbog toga nema ni savršene pravde,te se u svakoj pravdi krije i nepravda. Čak i dobra djela mogu roditi zle posljedice.

Tako i najbolji i najplemenitiji poticaji mogu dovesti do nesmotrivih posljedaka, gomila mrtvaca i propasti. Primjer faraona Ehnatona mogao te o tome najbolje poučiti“

„Tvrdim tek kako su ljepota i razum, pa još udruženi u ženi otvrdnula srca, vrlo opasne i pogibeljne značajke“

„Ali takvi su svi muškarci. Zaneseni svojim sanjama stvaraju djela koja ih ponekad uzdižu svojom vrijednošću do praga bogova. A pritom su potpuno slijepi za svu niskost onoga tko ih je prijetvorno potaknuo“

„Jer kad je smrtan čovjek slab prepušta se volji drugoga i čak dopušta da bude uvučen u zastrašujući zločin. Umjesto da bira svoj vlastiti put i sam odlučuje… Slab će čovjek uistinu dopustiti da ga odvedu čak i u smrt, ni ne kušajući prerezati konop na kojem ga vode! Ipak mislim, nisam ja jedini takav slabić na ovome svijetu! Njih je mnogo, premnogo…“

„Ipak nemoj im ga (žito, op., T.T.) dati bez naplate, jer sam se već mnogo puta osvjedočio kako darovi rađaju bezvoljnošću i zloćom, lijenošću i pohlepom“

„Jer hirovi bez ograničenja vode gubljenju smisla i svrhe cjelokupnoga življenja“

„Što će biti od Egipta ako svatko postane pismen? Toga još nikada nije bilo… Nitko tada više ne će htjeti raditi svojim rukama niti će biti zadovoljan svojim poslom“

Teo Trostmann