Kada (po)mislimo kako Krešo Beljak ne može gore, on nas uvijek iznenadi
Danas je godišnjica smrti Stjepana Radića. Umro je od posljedica ranjavanja u atentati u Beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. Štogod mislili o Radiću, on je hrvatska politička i povijesna veličina. Pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini jedinstvena je zločinačka pojava u suvremenoj europskoj povijesti. To Srbi (politički) bogme itekako prešućuju – a tada je zapravo puno toga počelo, odnosno pokazalo se to „bratstvo i jedinstvo“ u punom sjaju. Nu, bilo, ali nije prošlo.
Nego u Hrvatskoj (još) i danas postoji stranka HSS koja se diči navodnim nasljedstvom Radićeva nauka. Predsjednik te današnje stranke je neki Krešo Beljak, što vidimo, dakako, kao politički sumrak te kraj HSS-a. Evo i ovako je to vidljivo. Umjesto da današnja stranka oda dužnu i svaku počast Stipici Radiću, a onda to treba prije svih učiniti njezin aktualni predsjednik Krešo Beljak, ili u Zagrebu na Radićevu grobu ili u Trebarjevu Desnom mu rodnom, Krešo Beljak mu je položio vijenac na nekoj ulici u Zadru. Nosi Radićevo ime, pa što? Predsjednik HSS-a, koji zgodimice „tambura“ i o Radiću, najmanje što mora, je odati počast svom najslavnijem prethodniku, makar pritom morao prekinuti i godišnji odmor. Ako tako može „obijati“ trenutačne članove i „dužnosnike“, glasače ne će moći.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više