Konta gradi vrlo profinjene, izrazito simboličke konjaničke figure sa snažnim, propetim konjima…
Akademski kipar Josip Konta (Livno, 1946.), poslije sarajevske Škole primijenjenih umjetnosti, diplomira na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1972., 1974. Završava kod A. Augustinčića dvogodišnju specijalku. Autor je niza spomenika i više iznimnih autorskih ciklusa. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama. Neprijeporno je jedno od istaknutijih imena suvremene hrvatske likovne scene, uvijek pomalo povučen kada je riječ o medijskim istupima, iznimno voli mir i tišinu svoga atelijera, u kojem, iako nije posve adekvatan i danas intenzivno radi, nastavljajući istraživanje i u slikarskim i u skulptorskim ciklusima.
Svakako temeljna karakteristika kiparskog rada i angažmana Josipa Konte jesu njegove brojne skulpture od pojedinih figura (muškarac i žena) pa do njegovih omiljenih konjaničkih figura i naravno najsloženijeg dijela ciklusa, grupe. Njegove brojne, tanke, vitke figure, naizgled gotovo cjelovitog, očuvanog korpusa, no kada se pomnije pogleda opažamo najprije položaj tijela, koje je gotovo mirno, statično, zaustavljeno u kretnji, u pokretu, u nekoj već zaboravljenoj sekundi , u primitku loše vijesti i kada sve miruje a um čovjeka grozničavi radi , razmišljajući što i kako dalje. Ne mora figuru moriti tegobna vijest žalosti zbog gubitka, možda jednostavno je ostao sam u okružen cijelim svijetom i kada zna, samo je on sam. Zanimljivo je pripomenuti kako pojedine stajaće, uspravne figure imaju lice, tek u naznakama, druge su profiliranije, no gesta njihovih tijela dominantni je element.
Tada iznova opažamo neobičnu, neprirodnu necjelovitost tijela Kontinih figura. Jesu li te praznine na tijelu znaci i priznanje iznimne ljudske ranjivosti i slabosti ali i moguće nesposobnosti i nemoći da se podigne i glavu i suprostavi nadolazećim nedaćama? Je li tijelo ustuknulo nakon nemoći uma, mučeći se s tipično egzistencijalističkim pitanjima, tko sam i što tražim, što mi nedostaje, što je i gdje je moj drugi ja? Kao moguće rješenje, Konta gradi vrlo profinjene, izrazito simboličke konjaničke figure sa snažnim, propetim konjima, čija snaga može pomoći čovjeku i odvesti ga ili vratiti natrag, u naturu, u prirodnost, u tu tako željenu stvarnost.