Utjecaji globalnog zagrijavanja na ribarstvo i marikulturu u južnom Jadranu
U radu su opisane promjene u morskim i estuarskim ekosustavima. Dubrovačko-neretvanske županije nastale kao posljedica globalnog zatopljenja. Promjene koje su već utvrđene, kao i one koje se predviđaju slijedećih godina, dovesti će do predvidljivih gubitaka u ribarstvu i marikulturi.
Branko Glamuzina
Dodatno će priobalni morski i esturaski ekosustavi biti ugroženi smanjenim dotocima slatke vode uslijed predviđenog smanjenja padalina u regiji, kao i prevođenjem voda iz slijeva rijeke Neretve u dubrovačko područje. Raspravljene su navedene teme i predložena istraživanja i mjere koje je potrebno poduzeti u svrhu razvoja adaptivnog gospodarenja vodama i morskim resursima.
UVOD
Procesi globalnog zatopljenja i posljedičnih klimatskih promjena imat će dva glavna učinka na morske ekosustave južnog Jadrana i Dubrovačko-neretvanske županije:
1. Temperatura morskih ekosustava će se povećavati, posebice u plićim obalnim područjima Malostonskog zaljeva i delte Neretve
2. Uslijed smanjenih padalina i promijenjenih dotoka slatke vode doći će do promjena u slanosti, posebice u estuarskim, lagunarnim i drugim ekosustavima koji su tradicionalno pod utjecajem dotoka slatke vode.
Rast temperature već ima značajne učinke na porast populacija pojedinih vrsta riba – orade u Malostonskom zaljevu i strijelke na ušću Neretve. Štete koje orade, rijetke prije desetak godina u ovom području, čine uzgajivačima školjkaša direktno se hraneći dagnjama i kamenicama s uzgojnih instalacija već su dosegle dramatične razmjere. Strijelka se na ušću Neretve pojavila zadnjih 5-6 godina, hrani se uglavnom ciplima i značajno smanjiva ulove lokalnih ribara, te uništava postojeće ribarske alate. Sve veća brojnost ovih toploljubivih vrsta je direktna posljedica zagrijavanja mora, koje omogućava migracije novih vrsta riba, produžava sezonu mrijesta starih toploljubivih vrsta i bolje novačenje mladih jedinka.
Promjene temperature i slanosti, najvažnijih okolišnih čimbenika morske vode, imat će teško sagledive posljedice na živi svijet i mora i slatkovodnih ekosustava delte Neretve. Neke od ovih promjena su već zabilježene, a neke mogu dovesti to velikih ekoloških i gospodarskih šteta. Do 2050. godine predviđa se znatno smanjenje padalina u slijevnom području Hercegovine (UNDP, 2009) iz kojeg se prihranjuju rijeke i izvori koji utječu u morski prostor Dubrovačko-neretvanske županije od Prevlake do delte Neretve. Dodatno se Projektom „Gornji horizonti” koji provodi Republika srpska/Bosna i Hercegovina, predviđa značajno prevođenje voda iz kraških polja Istočne Hercegovine iz slijeva rijeke Neretve u podslijev rijeke Trebišnjice i njezino krajnje korištenje u HE Dubrovnik u Republici Hrvatskoj. Ovime će se još značajnije smanjiti dotoci slatke vode u rijeku Neretvu i Malostonski zaljev, što će dodatno ugroziti postojeće školjkarstvo i promijeniti sastav populacija riba, te štetiti ribarstvu kao gospodarskoj djelatnosti, i promijeniti značajke morskog prostora u Župi Dubrovačkoj. U radu su pregledno opisane već utvrđene posljedice klimatskih promjena u morskim ekosustavima južnog Jadrana, te moguće promjene u bliskoj budućnosti.
Pojava novih vrsta morskih organizama u Južnom Jadranu
Budući da ribe reagiraju na zatopljenje one mogu poslužiti kao koristan pokazatelj učinaka zatopljenja na Jadranu. Sjeverozapadna struja koja utječe duž istočne jadranske obale pogoduje ulasku vrsta s južnih područja Mediterana. Širenje prema sjeveru i povećanje brojnosti južnih vrsta odvija se u nekoliko faza. Na početku, pojavljuju se odrasle jedinke. Potom započinje reprodukcija i novačenje mlađi. Na koncu, južne vrste dostižu status novih stanara. Primjeri invazivnih vrsta riba utvrđenih u južnom Jadranu uključuju sljedeće vrste: lampuga, Coryphaena hippurus, kostorog, Balistes capriscus, strijelka skakuša, Pomatomus saltatrix, škaram, Sphyraena sphyraena i niz drugih vrsta. Kostorog šezdesetih godina prošlog stoljeća nije živio u području južnog Jadrana, te je za potrebe dubrovačkog akvarija donešen iz napuljskog akvarija. Danas je kostorog česta vrsta u dubrovačkom akvatoriju. Strijelka je do 2000-e godine bila nepoznata riba u Hrvatskoj (Dulčić i sur., 2005.)
Postoji detaljno istraživanje o fenomenu migracije vrsta u susjednim ekosustavima. Po izgradnji Sueskog kanala, plovnog kanala između istočnog Mediterana i Sueskog zaljeva, 1869. godine, stotine vrsta iz Indijskog oceana vrsta prešlo je kanal i naselilo se u Mediteranu. Taj se proces naziva lesepsijskom migracijom te se smatra ključnim čimbenikom povećanja raznolikosti mediteranskih riba. Dvanaest lesepsijskih vrsta riba nedavno je opaženo u Jadranskom moru.
Temperatura je ponovno najvažniji nebiološki čimbenik pri određivanju rasprostranjenosti lespsijskih riba. Iako ne postoje detaljna saznanja o utjecaju lespsijskih migratornih vrsta na jadranski okoliš, neke od novopridošlih vrsta mogle bi utjecati na okoliš i stvoriti populacije u Jadranu (kao što su Fistularia commersonii i Saurida undosquamis). Njihovo brzo širenje na Jadranu i nagli porast populacije na područjima u koja su prodrli mogli bi imati određene utjecaje na populacije lokalnih riba (Dulčić i sur., 2008.).
Utjecaj novih vrsta koje su se već pojavile u Jadranskom moru dvojak je s ekonomskog stajališta i iznimno zabrinjavajući s ekološkog stajališta – predstavlja prijetnju domaćim vrstama, kako komercijalnim, tako i nekomercijalnim. Kirnje i strijelke predstavljaju dva primjera, prvi dvojakog, a drugi potpuno negativnog, utjecaja na populacije ribe i industriju. Kirnje su bile rijetka ribana južnom Jadranu i uopće ih nije bilo na srednjem i sjevernom Jadranu prije 1990-ih. U 1990-ima, počele su migrirati, prvo kao odrasle jedinke, a potom stvarajući populacije. U posljednjih 10 godina na srednjem/sjevernom Jadranu po prvi su puta uočene neke nove vrste kirnji (Glamuzina i sur., 2000; 2002) Sveukupni učinak na komercijalno ribarstvo bio je pozitivan. Međutim, s ekološkog i biološkog stajališta, postoje negativni učinci uslijed kompeticije s autohtonim vrstama za hranu i stanište (Glamuzina, 1999).
Strijelka skakuša je prvi puta zabilježena 2004. godine na sjevernom Jadranu, gdje je ribari prijenisu vidjeli (Dulčić i sur., 2005). Ona je tipični predstavnik predatora, koji vreba uglavnom ciple. Prije nekoliko godina pojavila se i na ušću rijeke Neretve, gdje ribolov cipala čini najvažniji segment lokalnog ribarstva. U samo nekoliko godina, strijelka je desetkovala brojnost cipala na tom području. Ona također često uništava mreže prilagođene za tradicionalni izlov cipala. Ribari još uvijek nemaju adekvatne alate za njihovo uspješno hvatanje. Stoga je tradicionalno neretvansko ribarstvo na granici održivosti, a potencijalna ekonomska korist od izlova strijelki još uvijek nije ostvarena.
Utjecaj klimatskih promjena na ribarstvo je složen, obzirom da su učinci i pozitivni i negativni. Oni obuhvaćaju promjene morskog okoliša, promjene u migracijskom ponašanju riba u otvorenom moru, potencijalne promjene u brzini rasta i vremena potrebnog za uzgoj ribe, te potencijalni porast broja invazivnih vrsta. Sve će ovo sve više utjecati na lokalno ribarstvo, te će biti potrebno poduzimati brze adaptivne mjere, kako bi negativne pojave bile minimizirane, a potencijalna korist brzo uočena i korištena.
Utjecaji klimatskih promjena na marikulturu u južnom Jadranu
Utjecaj globalnih klimatskih promje na na marikulturne vrste u Jadranu općenito bi trebao biti pozitivan. Produžene će biti sezone rasta i skratit će se uzgojni ciklusi. Ovo se posebice odnosi na dvije toploljubive vrste: oradu, Sparus aurata i mediteransku dagnju, Mytilus galloprovincialis. Ove dvije vrste su bolje prilagođene višim temperaturama i pogodovat će im porast temperature jadranske vode. Jedini mogući problem se može pojaviti u razdoblju mrijesta dagnje, tijekom kojeg ova vrsta treba snižene slanosti morske vode za uspješan mrijest, a koji bi mogao biti ograničen uslijed niže razine padalina na ovom području i manjih dotoka vode iz hercegovačkog zaleđa. To će biti posebice važno tijekom ljetnih mjeseci, kad se očekuje pad razine padalina na obali – možda čak sve do 39,3 % u ljetnim mjesecima u Dalmaciji (UNDP, 2009.).
Situacija s druge dvije vrste – lubinom, Dicentrarchus labraxi europskom plosnatom kamenicom, Ostrea eduls je drugačija, budući da one preferiraju hladnije vode. Iskustva iz Grčke i Turske se mogu primijeniti na buduće uvjete na jadranskoj obali. Ondje, uzgoj brancina nije dominantan zbog toplije vode i njoj povezane podložnosti bolestima. Porast temperature za jadranske uzgajivače stvorit će uvjete slične onima s kojima su se susreli grčki uzgajivači, a rezultat će vjerojatno biti nužni prijelaz na uzgoj orade, vrste koja podnosi više temperature. Kao alternativa, kavezi s brancinom će se morati pomaknuti u hladnije zone ili će se koristiti mreže koje sežu sve do 10 metara dubine. Opasna/ smrtonosna temperatura za kamenice je iznad 26°C i već je zabilježena duž obale i u tradicionalnom području uzgoja u Malostonskom zaljevu.
Kako svi razvojni planovi Dubrovačko-neretvanske županije predviđaju rast proizvodnje ove skupocjene vrste, povećanja temperature vode u budućnosti predstavljat će jednu od potencijalnih prepreka za dugoročno planiranje. Kao i u slučaju brancina, kako temperatura bude rasla, uzgoj bi trebalo premjestiti u dublje vode tijekom kritičnih ljetnih mjeseci. Za većinu uzgajališta to bi značilo samo pridodavanje nekoliko metara užadi na uzgojne instalacije, no za neka druga uzgajališta ova promjena podrazumijevat će kompletnu promjenu mjesta uzgoja. Iako ovo ne predstavlja kompliciranu mjeru prilagodbe, doći će do povećanja troškova uzgoja kamenice. Međutim, kamenica bi trebala imati iste koristi kao i dagnja – produženu sezonu rasta, raniju i dulju sezonu reprodukcije i smanjenje trajanja ciklusa uzgoja. Općenito govoreći, učinci globalnog zatopljenja na uzgoj školjkaša trebali bi biti pozitivni, no vjerojatno će biti potrebne neke promjene uzgojnih tehnologija.
Utjecaji klimatskih promjena na dotoke slatkih voda u morske ekosustave
Stalni i prirodni dotoci slatke vode u priobalne morske ekosustave su od presudnog značaja za životne cikluse priobalnih morskih organizama. Slatka voda u morske ekosustave Dubrovačko-neretvanske županije dotje če uglavnom iz vodnog slijeva rijeke Neretve, koji je danas radi napravljenih tehničkih zahvata (brane, umjetna akumulacijska jezera, betoniranje riječnih korita i ponora, iz gradnja tunela za potrebe rada elektroenergetskih postrojenja) uvelike izmijenjen. Vodni slijev rijeke Neretve obuhvaća veliko područje zapadne i istočne Hercegovine. I dok su promjene u zapadnoj Hercegovini dovele do promjena u vodnim režimima pritoka i rijeke Neretve tijekom pojedinih godišnjih doba, promjene u istočnoj Hercegovini su dovele do velikog prevođenja voda iz slijeva Neretve u područje južno od Dubrovnika. Ova promjena uvjetovana izgradnjom hidrocentrala na Trebišnjici i probijanjem tunela za hidrocentralu u Platu, dovela je do potpunog nestanka prirodnog vodnog režima.
Slatka voda koja je prevedena u dubrovačko područje, u velikoj mjeri je oduzeta slijevu rijeke Neretve, posebice u području delte Neretve. Projektom iz 1980-godina planirani biološki minimumi od 8 m 3/ sekundi koji su trebali prolaziti kroz HE Čapljina u Svitavi i dolaziti u rijeku Neretvu u zadnjih 20-ak godina se ne poštuju, a time i cijela delta Neretve ostaje bez slatke vode, posebice u ljetnim mjesecima. Dodatnim prevođenjem voda izgradnjom sustava „Gornji horizonti“ u istočnoj Hercegovini, rijeci Neretvi će se oduzeti nove količine vode, posebice u Buni, Bunici i Bregavi, te će cjelokupan tok Neretve u Hrvatskoj biti izložen potpunom zaslanjivanju tijekom cijele godine.
Već danas se u Neretvi kod Metkovića lovi tipična morska riba, u Krvavcu je ulovljena hobotnica, a u Opuzenu je sipa uobičajen plijen. Ova slika koja je sada vidljiva tijekom ljetnih mjeseci, može postati stalna, a slijedeća faza će biti ulazak morske vode u zaštićena močvarna područja Desana i Norina, te njihova potpuna degradacija. Kako je Republika Hrvatska preko državnog poduzeća HEP-a krajnji korisnik voda iz hidroenergetskog sustava Trebišnjice, jasno je da ona može napraviti temeljitu analizu gubitaka i dobiti, do kojih dolazi zaradom od proizvodnje struje i gubitaka koji nastaju zaslanjivanjem delte Neretve, poremećajima ciklusa slanosti u Malostonskom zaljevu i poremećajima temperature i slanosti mora u području Župe Dubrovačke/Cavtata. Istraživanjem trenutne situacije, biotehničkim i biološkim potrebama navedenih akvatorija, mogu se utvrditi potrebne količine slatke vode koje će očuvati biološke resurse, ribarstvo i marikulturu u županiji, te time doprinijeti održivom strateškom razvoju županije i države, na zadovoljstvo svih korisnika.
ZAKLJUČCI
Za bolje upoznavanje tekućih klimatskih promjena u morskim ekosustavima Dubrovačko-neretvanske županije, kao temeljne pretpostavke za adekvatan odgovor cijelog društva potrebno je provesti:
• Multidisciplinarno oceanografsko i hidrografsko istraživanje južnog Jadrana i Malostonskog zaljeva/delte Neretve, te identifikacija procesa interakcije između klime i morskih ekosustava,
• Stalno praćenje dotoka slatke vode u navedene ekosustave i određivanje „preporučenih prirodnih protoka“, umjesto zastarjelih bioloških minimuma protoka i dotoka slatke vode
• Stalno praćenje promjena sastava, broja i strukture hranidbenih lanaca jadranske ribe i ostalih populacija morskih organizama,
• Promicanje prilagodljivog upravljanja ribarstvom i marikulturom kako bi se čim prije odgovorilo na dramatične lokalne promjene poput onih zabilježenih na ušću rijeke Neretve i Malostonskom zaljevu,
• Napraviti studiju koristi i šteta koji Republika Hrvatska ima od korištenja voda iz slijeva Trebišnjice, imajući na jednoj strani u vidu potrebu zaštite delte Neretve od potpunog zaslanjivanja vodotokova i zemljišta, osiguranje održivog školjkarstva u Malostonskom zaljevu i turizma u Župi Dubrovačkoj/Cavtatu i potrebi za izgradnjom energetske samostalnosti cijele države na drugoj strani.
Branko Glamuzina, Odjel za akvakulturu, Sveučilište u Dubrovniku, http://www.unidu.hr/datoteke/glamuzin/Utjecaji_globalnog_zagrijavanja_na_ribarstvo_i_marikulturu_u_ju-nom_Jadranu.pdf
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više