Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (12)

Ključni koraci kurikulne reforme

 

 

Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)

Mr. sc. Ivica Đaković, prof., Osnovna škola Petra Zrinskoga, Zagreb

Škola je i odgojna ustanova, ona nije „tvornica" znanja i informiranja. Imanentno pojmu učitelj, profesor, škola jest i odgoj. Naša se uloga u školi temelji na metodama pedagogijske znanosti koja nas obvezuje poučavati, uvjeravati i navikavati u onomu što je poželjno, pozitivno, moralno i prihvatljivo te postavljeno za univerzalni cilj ili kao ideal kojemu treba težiti, a ne neutralno informirati i prepuštati nezrelima, s još neformiranim stavovima, da sami rasuđuju što je dobro ili po kriteriju što je učenicima draže i ugodnije. Prepustiti praktičarima – bez sudionika cjelokupne znanstvene vertikale – da vode projekt, zapravo je nestručno i unaprijed osuđeno na neuspjeh.

 

CKR nije izvršio analizu postojećega stanja i nije utvrdio što je dobro, a što loše i što treba mijenjati, ali ad hoc improvizira i nameće diskutabilne i štetne prijedloge promjena. U svim predmetnim kurikulima pretežno se navodi i ponavlja da će učenici opisati i prepoznati nešto, a nema kognitivnih termina: razumjeti, spoznati, shvatiti, definirati, naučiti, usvojiti, znati i tako dalje. Na trećoj i četvrtoj razini nerijetko se isprepliću iste sintagme ishoda. Nerijetko se nalaze proturječnosti između smjernica i razina usvojenosti. Na četvrtoj razini na više mjesta u nekoliko predmetnih kurikula eksplicitno je navedeno da će „učenici znanstvenim metodama dolaziti do novih spoznaja". Navodi se da će učenici „razviti istraživačke kompetencije temeljene na znanstvenim principima i odgovornosti". Za 8. razred osnovne škole učenik „primjenjuje osnovne principe znanstvene metodologije i objašnjava dobivene rezultate (…), opisuje ulogu kontrolne skupine i ponovljenih uzoraka u istraživanju (…), komentira etičnost i odgovornost znanstvenika i društva pri korištenju rezultata bioloških otkrića". To je neprimjereno dobi, psihološkome razvoju i kognitivnim sposobnostima učenika. Neki kurikuli i međupredmetne teme opterećeni su neznanstvenim pristupom i politikom od kojih ih treba očistiti i zaštititi.

 

Treba spomenuti da je na izradi kurikula za osnovnu školu od 2003. do 2005. godine sudjelovalo 448 stručnjaka i sa škola i sa sveučilišta i iz HAZU-a, no to se prešućuje. Ekspertna radna skupina voditelja CKR-a ima samo krnji politički legitimitet i to stranke koja više nije na vlasti, a nikako ne i stručni; osobito ne za područja s kojima nemaju nikakve veze, ali su i za njih diktirali pravila i nametnuli preuske kurikulne okvire. Primarni je i opravdani zadatak reforme školstva rješavati ugroženi materijalni položaj zaposlenika u školstvu. Zdravlje u nekim dijelovima sadrži i odrednice i postupke s kojima se ne slažemo. To se odnosi na znanstvene i moralne aspekte u vezi početka života, prava na život od začeća, nuspojave i posljedice neodgovornoga ponašanja, bolesti istospolnih partnera o kojima se učenicima ne daju egzaktni podaci, a oni su zabrinjavajući.

 

Smatramo poželjnim i opravdanim proširiti sastav Ekspertne radne skupine sa znanstvenicima iz STEM i drugih područja, a neke pojedince koji nisu opravdali ukazano povjerenje ne uključiti u daljnji rad. Ako se pak inzistira da u tome timu trebaju biti i predstavnici politike, onda je nužna ravnoteža. Plediramo za struku, a politika će na kraju dati svoj sud o svemu te prihvatiti ili odbaciti projekt. Struku valja povjeriti eminentnim stručnjacima. CKR nije poštivao ciljeve odgoja iz Zakona, čl. 4.: „razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta". Neki kurikuli i međupredmetne teme opterećeni su neznanstvenim pristupom i politikom od kojih ih treba očistiti i zaštititi.

 

Mr. sc. Ljiljana Klinger, dipl. učiteljica, Osnovna škola Matije Gupca, Zagreb

Temeljni preduvjet jest usklađivanje obrazovne politike sveučilišnih nastavničkih studija, što podrazumijeva prilagodbu upisnih kvota prema potrebama obrazovanja. Trenutno stanje je alarmantno jer ne zadovoljava potrebu osnovnoga obrazovanja za učiteljima. Na tržištu rada trenutno nema raspoloživih učitelja Matematike, Informatike, Fizike, Kemije, ali i učitelja stranih jezika, Glazbene kulture i razredne nastave. Stoga zapošljavanje učitelja u školama nije pitanje izbora najboljega kandidata nego bilo kojega tko se javi na natječaj.

 

Učitelji pripravnici dolaze sa studija u školu s izvrsnim i vrlo opsežnim kompetencijama bazične struke, ali s nedostatnom pedagoško-psihološkom naobrazbom i tek površnim metodičkim spoznajama, stoga je rad usmjeren na suvremene pristupe poučavanju (projektna nastava, uporaba moderne nastavne tehnologije ili suradničko učenje) poželjan cilj, ali ne i imanentnost mladih učitelja. Neodgodiva je uspostava istovjetne jezgre te jačanje kapaciteta učiteljskih i nastavničkih fakulteta koji obrazuju buduće učitelje, neovisno o temeljnome znanstvenome području ili studijskome usmjerenju koje proučavaju na ustanovama koje obrazuju studente za učiteljska zanimanja. To su: učiteljski fakulteti, filozofski fakulteti, Hrvatski studiji, prirodoslovno-matematički fakulteti, Katoličko-bogoslovni fakultet, Kineziološki fakultet, Katoličko sveučilište, Likovna akademija, Muzička akademija, tehnički fakulteti (uz obveznu pedagoško-psihološku naobrazbu) i ostali. Uzrok nespremnosti učitelja i nastavnika jest izostanak temeljne edukacije za obnašanje razredničkih poslova (komunikacija i suradnja s roditeljima), poslova voditelja smjene (izrada rasporeda sati, organizacija zamjena), rad na terenskoj nastavi te nepoznavanje osnova rada s djecom s posebnim potrebama. Nakon završenoga nastavničkog fakulteta praćenje i ocjenjivanje učeničkih postignuća svodi se na improvizaciju utemeljenu na evociranju vlastitih iskustava. Stoga je tijekom studija neophodno  razraditi jasne i primjenjive kriterije ocjenjivanja i dati im primarno značenje.

 

Srednjoškolsko obrazovanje

 

Neodrživo je stanje u kojemu je izniman udio uporabe privatne poduke u svladavanju temeljnih znanja i vještina predviđenih nastavnim programom. U javnosti i u javnome prostoru postoji percepcija obveznoga konzumiranja dodatnih priprema radi polaganja državne mature. To je očit znak postojanja paralelnoga sustava obrazovanja. Stječe se dojam da smisao obrazovanja u srednjoškolskome, gimnazijskome sustavu nije stjecanje znanja nego polaganje državne mature.

 

Osnovnoškolski sustav

 

Prisutna je neuravnoteženost zahtjeva razredne i predmetne nastave. Učitelji se ne pridržavaju obrazovnih postignuća propisanih Nastavnim planom i programom koji je na snazi od 2006. godine. Neophodno je uvesti unutarnju kontrolu i vanjski nadzor stručnoga usavršavanja učitelja/nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja uz  licenciranje. Uvođenju novih nastavnih predmeta treba prethoditi ozbiljna i temeljita analiza kadrovskih mogućnosti i stanja. Moguće rješenje podrazumijeva prekvalificiranje ili stručno usavršavanje učitelja.

 

Stručno usavršavanje

 

Nužno je uspostaviti plan obveznoga stručnog usavršavanja učitelja na državnoj i lokalnoj razini. Uskladiti poruke i ciljeve svih savjetnika, neovisno o nastavnome predmetu, osigurati istovjetnost uputa koje stižu iz AZOO-a i NCVVO-a. Utemeljiti i osmisliti program stručne edukacije učitelja za rad s darovitom djecom.

 

Poticanje izvrsnosti

 

Ne postoji sustavno bavljenje učenicima koji su postigli izvrsne rezultate na natjecanjima. Nakon niza državnih natjecanja treba razviti program brige o djeci izvrsnih potencijala i postignuća. Dosadašnja praksa prepuštanja entuzijazmu pojedinaca osobito je prisutna uz nepovezanost informacija u obrazovnoj vertikali.

 

(Nastavak slijedi)

 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.