Hrvatski Fokus
Aktualno

Strašno je lošo što je tako otiš’o Lošo

O bitangama, zlokovačima, zlikovcima i političkom ološu

 
 
Prije prologa
Ovo je slučaj na kojemu se, glede Hrvatske, ona uzdiže ili pada. Pad je pritom u beskraj dna, u dno ispod dna, a moguće uzdizanje je minimalno, nu nema ni njega. Evo dvojice ološa: Bojana Glavaševića i Peđe Grbina koji nas guraju na dno ispod dna, tko zna koju razinu ispod. Al' su esdepeovi junaci „ruknuli“ na admirala Domazeta-Lošu. Admiralu Loši su obojica napisali: „Odjebi!“. Peđa Grbin, kao saborski zastupnik, imun je na uvrjede drugih, a i mali Bojan, uporabljen kao “dijete kapetana Šmita“. Obojica svima uokolo mogu psovati mater i oca i slati bilo koga u tri … materine, nekažnjeno.  Peđa Grbin možda sve to može, al' ne će dok hoće, em je imun, em je snažna mrcina, a obraz i mozak – pustimo to.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/09/kolinda-australija-9_599166e89632d-scaled.jpg
Nu mali Glavašević – ne može, on je s Vakulteta od vilozofije, s neke jezikoslovne stolice jošte k tome. Izgleda kako ništa tamo nije naučio pa ni elementarna pravila pristojnosti, kao, recimo, jedno prastaro za kojega se nadam kako još uvijek vrijedi – naime da se u komunikaciji ne psuje sugovornika, poglavito pismenoj, naročito ne starije, da ne kažem još i uglednije. Ništa nije naučio ni od prof. Milorada Pupovca  s iste stolice (koji ga je, navodno, tamo i ustoličio), a naročito ne od političara Pupovca. Njemu se tako što nikada ne bi dogodilo – doduše on tako, još i gore, komunicira preko „Novosti“, nu to je nešto drugo, drugačija, lukavija igra – koju smo na ovim, još i tiskanim stranicama  davno prozrijeli. Bez spaljivanja. Samo čitanje, tu i tamo. S maskom, kako bi se zaštitili od laži, manipulacija i mržnje. 
 
Pitanje, može li ovakav primitivac, psovački ološ, kao što je Glavašević biti nastavnik FF-a i primati plaću iz državnog proračuna od svih poreznih obveznika – od kojih je jedan i admiral Lošo? Ne može. Ili Glavaševićevim rječnikom rečeno –  jebeš Fakultet čiji nastavnik, asistent, što li već jest, mora se izraziti psovkom, a s katedre jezikoslovne. Tamo se bave semantikom, znači – odjebite ga s Vakulteta. Neka radi nešto drugo, nakon što mu istekne mandat u „tom“ Saboru. Ali ne, on nam je jedan od korifeja buduće reforme  obrazovanja koja će uvesti novi bonton, ukoliko bude nastavila – po svemu sudeći hoće – Jokićevim stazama; odjebat će Hrvatsku, mislim na djecu, punit im glave masonskom ideologijom relativizma i sinkretizma, sekularizma… Takva, ukratko, je ta kulturna revolucija.
 
Hajdaš-Dončić je mrvicu kulturniji, pa na aktualnom satu u Hrvatskom saboru pita Plenkovića: "Da li se Hrvatska nalazi uz zemlje stare Europe, koje počivaju na solidarnosti ili više naginjete prema Mađarskoj i Poljskoj?" Nakon odgovora, koji ovdje nije bitan kaže premijeru: "Vi ste europski političar, ali vi i predsjednica, koja je u zadnje vrijeme i Orbanova glasnogovornica, gurate Hrvatsku rubu Europe, prema nekoj novoj Vojnoj krajini. Bojim se kako će Hrvati od toga imati na kraju jednu uspravnicu. Znate na što mislim", rekao je Hajdaš Dončić. I što bih nakon ovoga mogao otpisati Hajdašu-Dončiću do li: Puši i Hajdašu i Dončiću tu „uspravnicu“. Dva puta: i kao Hajdaš i kao Dončić. Znate na koju mislim. Mučnina mi što ovako moram pisati, ali moram govoriti na jeziku („semantika“) koji su ovi esdepejci nametnuli, inače ne će razumjeti.
 
Uostalom najvažnija ideološka i frakcijska podjela „elite“ u SDP-u je ona na neotesane bitange (većina) i nešto malo pristojnih. Mnoštvo je još primjera za takvo što, a dostatan je i unutarpartijski napad na Bernardića zbog čestitke Bujancu povodom vjenčanja.
 
Prolog
 
Nego s područja kulture, tako drage i neoglobalističkim kominternovcima, s „umjetničkog dojma“ i „bontona“, vratimo se bitnome, na to što je Lošo „rek'o lošo“ u razgovoru za Direktno, 13. 9. 2017.? Ništa, baš ništa, što ćemo i pokazati. Kontekst ovoga kratkoga razgovora aktualni je hrvatsko-slovenski spor oko odluke Arbitražnog suda u pitanju utvrđivanja granica između dviju država. Hrvatska od 2015.  ne priznaje Arbitražni sud, pa time ni njegovu presudu, dok Slovenija inzistira na njenoj primjeni. U vezi spora ucjenjivački, na različite načine, prijeti Hrvatskoj. Najnovije: najavljena je blokada ulaska Hrvatske u OECD, a najiritantnije je zazvučalo sazivanje Odbora za obranu slovenskog parlamenta s temom „spremnosti slovenske vojske za provedbu  arbitražne presude. “(Čitam: vojska za Sloveniju spremna!). Predsjednik slovenske vlade, Cerar, tražio je od predsjednika tog odbora da otkaže sjednicu s tom temom. Mladac, Žan Mahnič (27), inače član oporbene Janšine stranke, fol ne će. I totalni medijsko-politički nepismenjak i „slijepac“ mogao je prozrijeti ovu slovensku političku igru kao dodatno „granatiranje“ Hrvatske. Al' nije ga se našlo, da ga sa svijećom tražiš.
 
Primjerice, kad bi imali pameti, kad bi bili prohrvatski, kad bi vodili računa, na koncu o svojoj stranci, esdepejci su mogli reagirati. Ta njihov „veliki“ Račan zakuhao je u dogovoru s Janezom Drnovšekom tu morsku graničnu priču. Jadranka Kosor, uz slovenske ucjene i eunijski „blagoslov“ arbitražom ju je zapržila, a onda je naš dragi Zoka, esdepejac, stvari donekle vratio na početak. Možda i njegov najbolji, možda i jedini državnički potez. Treba reći, Bravo Zoka! I sad umjesto da njegovi „nasljednici“, ili oni koje je on čak i izmislio, idu njegovim tragom i kad su u oporbi, pa barem kažu kako su pročitali slovensku igru – oni šute, k'o …ke. Il' su budale, il' im nimalo nije stalo do Hrvatske, pa čak ni do Partije, il' je neki koktel u pitanju. Jednostavno – mućke i muk. Na koga će oni, do li na admirala Domazeta kojega od dvije tisućite dere ovdašnja matična medija i svaka medijina šuša, uš i buha, da to nije ni za slušati ni za gledati, pa misle kako je on „meka“ ionako već razvaljena meta. Junaci. Skoro bih im dodao i „pomoz' Bog“.
 
Zaplet
 
U razgovoru za Direktno.hr. admiral Domazet-Lošo je najprije  rekao da je „priču“ odmah pročitao, kao „slovensko glumatanje“. Malo je doduše žešće od „glumatanja“, ali to je to. U nastavku razgovora admiral nije rekao ništa novo. Od konstatacije o dogovoru srpskih i slovenskih intelektualaca 1985. u ljubljanskoj birtiji znakovitog imena „Mrak“ (Pakao) gdje su dogovorili mirnu „amputaciju“ Slovenije iz Jugoslavije, što su 1991. sporazumima „uglavili“ Milošević i Kučan – da bi se Srbi lakše posvetili obračunu s Hrvatskom – te „fingiranog rata“ u Sloveniji 1991. (kako sam ga među prvima, a možda i prvi nazvao u VUS-u dok je trajao) pa nadalje, računajući sve ucjene. Sve to admiral Domazet je tko zna koliko puta ponovio, u knjigama i na raznim javnim nastupima, dakle od njega ništa novo.
 
To što je rekao o hrvatskom pješaštvu koje bi za 48 sati moglo „do Ljubljane“ znači samo kako je razumio „slovensko glumatanje“. Ujedno je i ovdašnjim lignjama, somovima i štukama bacio udice, pa su se mnogi upecali. Najtvrđa Lošina konstatacija glasi: „U geostrateškom smislu, Slovenija je samo privjesak Hrvatske i ništa više od toga“, i dodao: „I to bi hrvatska politika nakon 2000. godine konačno trebala shvatiti. Na takvo 17 godina dugo ucjenjivanje Hrvatske, koje zapravo traje još od Domovinskog rata, može odgovoriti na jedini način na koji oni razumiju – a to je za oktavu više“. Geostrateški položaj, u odnosu na Hrvatsku je takav, čista „matematika“, a ostalo je jednostavno politička istina. Ipak najvažnije je sljedeće što je rekao: „U ovome slučaju, ne treba ništa zaoštravati, jer gospodari kaosa hoće kaos u Hrvatskoj. U tom kontekstu treba gledati sve ovo što se događa, od požara do ploča, fašista, antifašista, ustaša, ne-ustaša, i svega ostaloga. To je unutarnji kaos, i Slovenija to hoće iskoristiti jer joj se čini da je Hrvatska slaba“. Ne bi, dakle, angažirao pješaštvo, uostalom on je admiral, „morski“ zapovjednik, a odavno je već u mirovini, bez realnih snaga, izvan stranaka, sustava… „Skinula“ ga davno, davno sa skupinom generala jedna lažljiva predsjednička bitanga.
 
Epilog
 
I ode „glava“ našem admiralu po drugi puta, sad je već i u mirovini. Mlatnula ga s Malte naša Predsjednica, odatle je rekla kako će potpisati njegovu smjenu čim sleti, valjda još u zračnoj luci „Franjo Tuđman“: “Poštujem njegov ratni put, no njegove su posljednje izjave potpuno neprihvatljive, neodgovorne i raspiruju stanje među državama koje zahtijeva racionalno i odgovorno ponašanje, a ne izazivanje incidenata”. Smijenila ga iz čega, zapravo iz ničega, nekoga njenoga Savjeta domovinske sigurnosti, kolektivnoga tijela. Strašnoga  položaja s kojega je „zazvao pješaštvo“ na Ljubljanu. Pa da je kao glavni vatrogasni zapovjednik mobilizirao vatrogasce na Ljubljanu, to bi već bila frka – ovako su to bile samo, kratke, Lošine geopolitičke o geostrateške pripomene. I onda mlatnuti (umirovljenoga) admirala čak s Malte, ipak je previše. Nu to joj nije prvi puta da iz inozemstva „mlati“ po vojnicima i ministra obrane je „udarila“ iz Austrije! To se jednostavno ne radi, domaće zadaće, poglavito vojne, pišu se i naročito izgovaraju s Pantovčaka. Iz Hrvatske svakako, iz inozemstva nikako.
 
Simbolički gledano, kad vrhovni zapovjednik zapovijeda iz inozemstva, dom je već „izgorio“. Predsjedničinu zapovijed, čak s Malte, umirovljeni, davno i prisilno, admiral je bez pogovora, prihvatio. Čini se kako se na tom savjetu inako mlati(la) prazna slama, barem sa stajališta geopolitike i geostrategije, što temeljni admiralov interes. Naime glede odgovora na pitanje gdje je i kamo će „naša mala barka“ po tom uzburkanom oceanu. Uostalom glede te znanosti admiralovi stavovi su i više nego poznati, nije ga se stoga trebalo ni zvati u „savjet“, samo pročitati što je pisao, pa eventualno, nešto od toga „primiti“. Činjenica je kako su neke admiralove ocjene „prpošne“, „baršunaste“, razigrane… nu to proizlazi iz prirode znanosti s kojom se bavi u čijem središtu je, povijesno i ukupno gledeć, rat – najkompleksnija ljudska, ha recimo „djelatnost“ – vrući, hladni, medijalni… ili fundamentalno, rat intresa.  
 
Kako je ono rekao Heraklit: „Rat je mjerilo svih stvari, postojećih da jesu, a nepostojećih da nisu“. Kaže admiral, poslije smjene, kako je ovo što se sada događa Hrvatskoj „kuhanje žabe“, e to je ta njegova „razigranost“, naime ne znam je li „žaba“ već kuhana, ili nije. Plašim se naime da kad „žabu“ (Hrvatsku?) jednom turneš u duboku vrelu vodu, više ne mlati kracima. Glede „žabe“ napast će ga zaštitari životinja, koji žabu nisu ni vidjeli, ali su u udruzi, a ja „kuhanje žabe“ prevodim kao „žmikanje krpe za brisanje poda“. Dakle, ne samo da brišu, već i žmiču. A „zaštitari“ mi se ne mogu ni približiti.
 
Teti Kolindi nikako nije trebao doktorat kod Dejana Jovića
 
Nego admiralovoj smjeni vesele se (silom umirovljenog, umirovila ga lažljiva bitanga) i Ivo Josipović i njegov, fingirano, smijenjeni savjetnik Dejan Jović. (Ne će mene Josipović, kojega sam počastio s „lignjom“.) “Ošo' Lošo“, veseli se Dejan Jović. Glede Jovića, super – „ošo' Lošo“, al' kod njega došla doktorirati „teta  Kolinda“, kako su je zvala djeca. Zar je Dejan Jović njezin savjetnik? Ma nije, on je njezin profešor.
 
Ne ću tamburati o „sukobu interesa“, toj masonskoj relativističkoj paroli, nego mislim kako Predsjednici taj doktorat (studij) kod Dejana Jovića nije trebao, a ni ne će. Za drugi mandat u Hrvatskoj, ne treba, nije trebao ni za prvi, a drugi je sve dalje i dalje. Tamo daleko. A od onoga tamo, također daleko – ne će biti ništa. Doktorirala kod Jovića, ne doktorirala. Al' smjena Loše „lošo“ će joj se zapisati. Naročito ako „žaba bude kuhana“. A kuha se. Sram vas bilo, žabu kuhate? Ne, ustvari žmiče se krpa za pod. Kako da predamo Savudrijsku valu – tako da nam „uđe“, a ostanemo nevini. Običan svijet, masoni bi rekli „profani“, ne treba znati što se u stvarnosti, što se doista, događa.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Pismo ravnateljici Zdenki Pogarčić

HF

Ispravite svoje pogrješke u administriranju

hrvatski-fokus

Migrantska kriza pretvorila se u špijunski rat

HF

DANI GNJEVA – Josipovićev “treći put” po braniteljima

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više