Terra Incognita Bojana Doleneca

Krajobrazi mora i mističnih obala, u neposrednom dodiru, u fokusu su autorova zanimanja

Akademski slikar Bojan Dolenec, pripadnik je nove, nadolazeće generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, kontinuirano aktivan u različitim atelijerskim prostorima i prigodama (naravno i on je jedan od onih koji nemaju adekvatan prostor za rad), realizirao je zanimljiv i intrigantan dosadašnji opus, a da bi se u posljednje vrijeme posvetio oblikovanju primorskog svijeta, svijeta mora s nepoznatim obalama i obrisima, dakle TERRA INCOGNITA, motivi zapamćeni, preoblikovani, ostali slučajno s ponekim detaljima u ili u sjećanju, nezaboravljeni, umjetniku važni.

Dolenec novi ciklus ostvaruje u tehnici ulja na platnu, na srednjem formatu (uglavnom veličine 70 x 60 cm), vehementno, koloristički čvrsto, često u figurativno nefigurativnom prostoru i nihovom dodiru i prelijevanju jednoga u drugo i obrnuto. Krajobrazi mora i mističnih obala, u neposrednom dodiru, u fokusu su zanimanja Bojana Doleneca, dakle oni trenuci ili onaj trenutak kada val lijeno dosegne kamenite obale i posve nezainteresiran, odbije se i vrati jednako sporo u masu odakle je i potekao ili pak onaj kratki tren kada silina vode nahrupi i udari na obalu, mrveći je a srebrna kruna vala nestaje, gubeći se u visini.

Dolenec kombinira stvarno nestvarne motive, vješto ih upotpunjujući osobnim osjećajem za dramatiku, za dramatska zbivanja koja ne moraju uvijek izroditi sudbinski važne izrečene riječi ili učinjene geste. Istina obale koje slikar rado i sa zadovoljstvom slika i ponekad ih pretvara iz figuracije u sasvim nefigurativni obris, kriju, nedvojbeno, neku teško podnošljivu istinu, koja sve oko sebe pogađa svojim razornim značenjem ili dvojbu koja se samo pojačava na izdignutom kamenu s kojim su se poigrali valovi, zaploviti ili ostati. Kolor na slikama novoga ciklusa kreće se u rasponu od odmjerenog, nenametljivog do snažnog, dominantnog, nekako čudno uzbuđujećeg, prijeteće forme, u prostoru čiste figuracije do posve apstraktnih kompozicija prepoznatljivog pejsaža.

Razvidno je, Dolenec strpljivo istražuje raznolike mogućnosti temeljnog motiva krajobraza ,tretirajući ga, ne samo kako svjesno želi, već mu i instinktivno pristupa, nastojeći dosegnuti, realizirati tajanstvenu, mitsku obalu i odrediti joj poziciju  u svom likovnom opusu. Ostaje samo pitanje, hoće li se na novim slikama zrcaliti više površina mora ili ćemo utonuti u unutarašnjost obale, slijedeći autora  na njegovom nesvakidašnjem putovanju.

Miroslav Pelikan