Ti istina si i život i put

Nek u Njoj nađem blagoslovljen mir

 

 

U snu zalutah na nekakvu hrid.

Preda mnom noćnog nestade mraka.

Neka me zlatna obasja zraka,

Pomislih da me, možda, vara vid.

Širinom sinu neopisiv sjaj

I simbol križa k'o nebeski štit,

Uzbudna sjeta obuze mi bit.

…Pa nisam, valjda, zalut'o u raj?

 

Poljana cvjetna kao šaren sag

Mirisom ruže prekide mi dah.

Osjetih kako napusti me strah;

Shvatih, da to je moj zavičaj drag.

 

Oh, Bože, ako kucnuo je kraj

I ako smrtni pristig'o je hir,

Nek u Njoj nađem blagoslovljen mir,

Nek Ona bude suđeni mi raj.

 

Ti u Njoj raj si stvorio za nas,

Al' sa svih strana na Nju vreba tat

I svakim danom izmamljuje rat;

Ti budi joj zaštita i spas.

 

Jer, Hrvatska je Tvoje krvi kap,

Koja je s križa natopila svijet.

U Njoj se slila u svaki joj cvijet

I svaki žubor i u svaki slap.

 

Ti istina si i život i put

I naše svijetlo i snaga i moć,

Dok Ti nam svijetliš, ne plaši nas noć

Niti mač pakla na nas uzdignut.

 

Žarko Dugandžić