“Kreativna industrija” ugušila individalizam

Trenutačna polja za utaživanje moje znatiželje su digitalna fotografija, eksperimentalni video i elektronska glazba

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik slikar, kipar Vinko Fišter, istaknuto je ime aktualne umjetničke produkcije. Stvaratelj je iznimnog i slojevitog opusa slika, crteža, skulptura, prostornih objekata. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim nagradama. Višestruko je nagrađivan.

• Kada ćemo vidjeti Vašu novu izložbu?

– Trenutno ne planiram ništa od samostalnog izlaganja. Uživam u slobodi dokolice za koju kažu da je jedino pravo vrijeme umjetničkog stvaranja, a ostalo je zanat i proizvodnja.

• No ipak, ponekad izlažete.

– Povremeno pristajem izlagati na ponekoj skupnoj izložbi u čiji koncept se uklapaju moja djela i moji stvaralački stavovi. To su pretežno pozivne i koncepcijske izložbe koje propituju suvremene medije i digitalnu tehnologiju, kompjutorsku grafiku i video instalacije.

• Vjerujem da riječ dokolica kod Vas ima puno dublje značenje.

– Kad kažem dokolica to podrazumijeva permanetne eksperimente, a trenutno polja za utaživanje moje znatiželje su digitalna fotografija, eksperimentalni video i elektronska glazba. Uglavnom ona područja kojima se bave multimedijalni umjetnici izuzevši body art i performans koji mogu biti vrlo ekspresivni, ali ja za to nemam dovoljno egzibicionističkog potencijala.

• Što je ključno u Vašem radu?

– Obzirom da nisam od onih koji cijeli život rade jednu sliku preferiram  manje cikluse (serije) od 10 ili najviše 20 radova na istu temu i istim tehnički-tehnološkim postupkom. To je dovoljno da izrazim ono što želim, a da pritom ne upadnem u tautologiju. Tako sam obradio sve svoje cikluse: crteža, grafika, slika, skulptura, objekata i instalacija.

• Kako doživljavate suvremenu umjetnost, zbivanja u njoj i oko nje?

– Kako neokapitalistička histerija imperativa permanetne proizvodnje mijenja sve paradigme humanizma tako je promijenila i paradigmu duhovnog i umjetničkog te sada barata pojmom "kreativna industrija", a ja osobno tu baš i ne vidim sebe jer se zalažem za individualizam koji je oduvijek bio imperativ umjetničkog stvaranja bez obzira na pripadnost stilu.

• Što Vas osobno, kao umjetnika zanima?

– Nisam opsjednut uspjehom, tržištem, hiperprodukcijom pa nikad nisam pripadao nikakvim klanovima, društvenim ili političkim strukturama. Ne zanima me ono što sam učinio jer na to nemam više nikakavog utjecaja. Moji radovi će svjedočiti za mene ili protiv mene. Zanima me jedino ono što još nisam napravio, a želim napraviti i to je moj primarni stvaralački imperativ.

• Što preferirate u umjetnosti?

– U ovo naše vrijeme u kojem je princip šoka zamijenio princip estetike i u likovnoj umjetnosti ja ipak preferiram estetiku i gradim vlastita djela prvenstveno na njezinim pricipima, (skladu i ljepoti), ali  reagiram i na pojavnosti  svakodnevne zbilje. Usprkos svemu još uvijek vjerujem u autonomiju umjetnosti i umjetničkog djela. Živimo razdoblje postmoderne (gdje i sam pripadam), u vremenu hibridnosti i citatnosti na svim poljima ljudskog djelovanja pa tako i onog umjetničkog. Shodno tome i jezik unmjetnosti se stalno mijenja i teče, a koliko otkriva nove svjetove to će pokazati budućnost.

Miroslav Pelikan