Zdrav plod zdravoga sjemena
Hrvatski je jezik svoga roda dika
Pa se na njeg diže kuka i motika.
I Hrvati u tuđini služe svojoj Domovini.
Pročitali svi su „Telegrama“ DEKLARACIJU…
Spasiti se mora svu hrvatsku naciju
I jezik mu sveti, što ni Tito nije uspio oteti!
Kroz rešeta sito procuriše vijesti:
Mi smo narod stari i za jezik hrvatski
Svaki Hrvat mari.
Savjest nas sve zove
Da i Pravopise objavimo nove,
I da se u njima naš hrvatski jezik
HRVATSKIM i zove!
Prođe vrijeme. Pade teško breme
I Hrvatsko proljeće pravo, zdravo
Posijalo sjeme.
Iz ljubavi ploda, tako bješe, tako uvijek bit će
Da iz zdrava sjemena i zdrav plod tad niče.
Trajalo je dosta doba izbjeglištva,
Mučenja i posta,
Ali vjera rodu u slobodu
Zdrava – živa osta!
Za slugu i roba Hrvat nije spreman
Pa je i svoj život ovozeman
Za buduće dane htio žrtvovati.
Hrvatska mu nije maćeha,
Već MATI!
Kad zatreba, ne tek zvijezde s neba,
Već i život on će za HRVATSKU dati!