Moja tužba otprije četrnaest godina

Svi smo bili u laboratoriju da se vidi koliko možemo izdržati

 

 

Pravi razlog zašto su hrvatski političari i njihova politika bez okusa boje i mirisa je što oni ne vole Hrvatsku. Kada čovjek istinski osjeća ljubav za svoju domovinu, za svoj narod, za svoju kulturu, svoj jezik i za ono što jest i što hoće i želi sačuvati za naraštaje koji dolaze spreman je učiniti sve da to sačuva od svake ugroze izvana i iznutra. Za onoga koji osjeća istinsku ljubav, a to znači i odgovornost za domovinu, narod i državu koja mu je legalnim izborima povjerena na čuvanje ne može izostati obrambena reakcija na svaki pokušaj posezanja, na sustavno vrijeđanje i širenje neistina o bližoj i daljnjoj povijesti od strane države koja je hrvatskom narodu prouzročila najveće nesreće i patnje nakon povijesne turske ugroze.

Bob Stewart

 

Mi koji srcem i dušom stojimo uz svoj narod borili smo se u ratu i nakon njega na svoj način i prema svojim sposobnostima za Hrvatsku.Nisam bila jedina ali mislim da sam dosta doprinijela širenju istine o zbivanjima u Hrvatskoj. Izostajanje žestokih reakcija diplomatski sročenih na ugroze, uvrede i teritorijalno posezanje koje se iskazuje prema našoj državi i narodu govori dokazuje da naši političari ne vole svoju državu ni njezin narod i da ne osjećaju ni odgovornost  ni sramotu za loše rezultate koje iskazuju tijekom svog mandata. Oni ne osjećaju da su u politici na obrambenom položaju kao što su bili branitelji na bojištu i da moraju osluškivati, istraživati, predviđati i sprječavati svako moguće zlo i opasnost koja bi se mogla dogoditi državi i narodu. Oni su predobro hranjeni loši psi čuvari koji loše čuvaju dobro koje im je povjereno.

 

Ovaj tekst optužnice protiv tzv. "međunarodne zajednice" u dužoj i oštrijoj verziji na engleskom jeziku uručila sam osobno američkom veleposlaniku u Hrvatskoj Peteru Galbraithu malo prije Washingtonskih pregovora. To je jednostavna istina kao što prava istina i jest jednostavna i razumljiva.

 

»Kornelija Pejčinović: OPTUŽUJEM – J’ ACCUSE

 

Optužujem u ime svih žrtava rata na prostoru bivše SFRJ i nepravedno

zatočenih, optuženih i osuđenih Hrvata u Haagu, Europsku uniju,

Ujedinjene narode – Vijeće sigurnosti, OSCE, NATO, Kontaktnu skupinu, takozvanu Međunarodnu zajednicu i sve druge međunarodne organizacije i pojedince aktivne sudionike koji su u ime svojih vlada suučesnica i navedenih i drugih organizacija i njihovih političkih tijela vršili političke, savjetodavne, vojne i kvazi humanitarne instrukcije i djelatnosti u napadnutim državama slijednicama SFRJ, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu u suprotnosti sa zaključcima neovisne Badinterove komisije. Optužujem ih za neprovođenje zaključaka ove komisije, za izazivanje i podržavanje dugogodišnjeg ratnog sukoba, za izazivanje patnji ogromnog broja stanovnika i uvođenje protektorata nad narodima koje su doveli u

sukob.

 

Rat u bivšoj Jugoslaviji je izazvala Jugoslavenska narodna armija –  JNA koja je prvotno bila savezna vojska, a koja ja 1987. nakon pojave Memoranduma – srpskog nacionalnog programa – koji je izradila Srpska akademija znanosti i umjetnosti reorganizirana kao srpska vojska i pripremana je da provede u djelo zacrtani program Memoranduma, velikosrpsku državu, na štetu svih drugih naroda federacije. U tu svrhu je kao najprikladniji izvođač bio izabran Slobodan Milošević za predsjednika Srbije koji je imao vlast i komandu nad oružanim snagama i koji je započeo rat i armiju poveo u napad na ostale federalne republike. To se dogodilo nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora 1991. na kojima je u Sloveniji i Hrvatskoj komunistička partija izgubila izbore, dok je u Srbiji i u drugim republikama još uvijek bila na vlasti. Armija je bila jednopartijska i strogo ideološki orijentirana.

 

Gubitak komunista na izborima u Sloveniji i Hrvatskoj bio je znak za discipliniranje odmetnutih republika. Za ovo pripremano povijesno preoblikovanje prostora bivše SFRJ u jednopartijsku, komunističku, velikosrpsku, nedemokratsku državu, i to u vrijeme nadolazeće globalne propasti komunizma, znale su sve obavještajne službe vodećih svjetskih sila i unatoč zaklinjanju u antikomunizam, demokraciju, ljudska prava, prava naroda i nacionalnih manjina, pružile su aktivnu i pasivnu političku, vojnu, pravnu, obavještajnu i svaku drugu podršku Slobodanu Miloševiću i vojnom vrhu u Beogradu, i podsticale su razvoj prilika koje su vodile direktno u krvavi međunacionalni sukob i genocid na prostoru bivše Jugoslavije. Činjenica je da Međunarodni sud za ratne zločine… u Haagu u ovom trenutku sudi samo Hrvatima iz Viteza u BiH, i to poglavito za zločin u selu Ahmići za 100 mrtvih, i time se bavi od svog osnutka već pune četiri godine, za čitavo to vrijeme kleveće Hrvate i hrvatskim tobožnjim zločinima puni stranice svjetskog tiska i arhiva međunarodnih organizacija.

 

Taj zločin su izvršili britanski vojnici iz sastava UNPROFOR-a a pod zapovjedništvom pukovnika Boba Stewarta u organizaciji britanske tajne službe, a u tradiciji i prema običajima britanske kolonijalne politike. Pukovnik Bob Stewart, zapovjednik britanskog bataljona UNPROFOR-a stacioniranog u Vitezu, je neposredno nakon pokolja u Ahmićima, na još svježim zgarištima i toplim leševima, pozirao ekipi BBC-a i uzvikivao bez dokaza i istrage pred kamerama: Bloody Croats, Bloody Croats – Prokleti Hrvati ili krvavi Hrvati. Snimka je bila namijenjena čitavom svijetu, a Sky News ju je objavljivao svaki puni sat širom SAD-a, Velike Britanije i engleskog govornog područja.

 

ZAŠTO?

 

Cilj ove akcije je bio sprječavanje potencijalnih saveznika Hrvata i Muslimana da se ujedine u obrani, izazivanje sukoba Hrvata i Muslimana kao pomoć Srbima koji su počeli gubiti na bojištu, i pretvaranje srpske agresije u građanski rat što puno više odgovara režiserima ovog rata, nego obrambeni rat. Da su se udružili potencijalni saveznici Hrvati i Muslimani Srbi su mogli biti poraženi, a stanje na terenu se vratiti u vrijeme prije Sarajevskog atentata 1914 i Versailleskog sporazuma. Nije li čudno da je upravo Bob Stewart glavni tužitelj Hrvata iz Bosne i Hercegovine na Sudu u Haagu i da su njegovi vojnici iz Chichesterske i Yorkshirske pukovnije bili nevjerojatno neprijateljskog držanja prema hrvatskom stanovništvu Lašvanske doline. Tajni napuci britanskim vojnicima u BiH su bili: Srbi su saveznici, a Hrvati su katolici poput Iraca. Gospoda iz Narančaste lige koja već tri stoljeća pustoše Sjevernom Irskom su Hrvate, potičući i naoružavajući Muslimane, držali 14 mjeseci u potpunom okruženju i izgladnjivanju u nadi da će kapitulirati. Proboj blokade je načinio dr. Slobodan Lang organizacijom konvoja “Bijeli put za Novu Bilu”.

 

Nelogično i nedobronamjerno je nakon zlodjela srpskog okupatora od Vukovara, Zadra, Gospića, Okučana, Novske, Županje, Dubrovnika, do četverogodišnje opsade Sarajeva, Žepe, Srebrenice, Goražda, Bihaća i drugih srpskih opsada i zlodjela, suditi pune četiri godine malobrojne Hrvate iz Bosne za zločin u malom selu Ahmići, a namjere su da se nastavi suditi Hrvatima iz Hrvatske koju su sudjelovali u oslobađanju vlastite države u nemogućim uvjetima nametnutog embarga, pod kvalifikacijom međunarodnog sukoba i kršenja međunarodnog prava. Mogu s pouzdanjem reći da osim srpsko-crnogorske inicijalne dugo i pomno pripremane i izvršene agresije na svim prostorima bivše Jugoslavije nikakve druge agresije nije bilo, niti bilo drugog međunarodnog sukoba. Stoga sve kvalifikacije sukoba koje donose pod pritiskom svjetskih centara moći “pravni mudraci” haaškog Tribunala su zlonamjerne, neistinite, lažne i pravno nedolične.

 

U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, potom i na Kosovu je Europska unija i tzv. “Međunarodna zajednica” ta koja je naručila od Badinterove pravne komisije analizu Ustava SFRJ iz 1974, a neizvršavanjem odluka te komisije isplanirala je i započela rat protiv svih njenih naroda. Obvezujući zaključci Badinterove komisije iz siječnja 1992 godine su glasili: SFRJ je prestala postojati, bivše republike – federativne jedinice – novonastale države su punopravne slijednice SFRJ s pravom na međunarodno priznanje i sukcesiju zajedničke imovine prema udjelu. Europska unija i “Međunarodna zajednica” nisu postupile prema pravorijeku zaključaka neovisne Badinterove komisije koji su je obvezivali kao naručiteljicu, a koji bi osigurali trajan mir na prostoru bivše SFRJ. One su nakon napada na Sloveniju, užasnih razaranje, genocida i progona koje je srbizirana federalna vojska JNA pod komandom Slobodan Miloševića i generalštaba u Beogradu počinila u Hrvatskoj 1991., tu i takvu vojsku – JNA-, koja je raspadom federalne države SFRJ i nastankom novopriznatih država, prema zaključcima Badinterove komisije izgubila državu čija je vojska bila, one su tu i takvu vojsku morale razoružati, raspustiti, uhititi one koji su već počinili ratne zločine, suditi im, teško naoružanje uništiti i izvrstiti demilitarizaciju prostora bivše SFRJ. Zatim su morale organizirati mirovnu konferenciju novonastalih država koja bi utvrdila buduće međusobne odnose i međusobne obveze država slijednica i sukcesiju.

 

To bi bilo istinsko i trajno mirovno rješenje sukoba na prostoru bivše Jugoslavije prema ustaljenim pravnim normama i u skladu s takozvanom politikom demokratiziranja ostatka svijeta, ljudskih prava, prava manjina itd. Sve je to u to vrijeme bilo lako izvodljivo jer je nestalo SSSR-a i Varšavskog pakta. Evropska unija i ostatak “Međunarodne zajednice” nisu učinili ništa od toga na što su bile obvezne. Suprotno zaključcima Badinterove komisije one su toj i takvoj vojsci, koja se pokazala kao zločinačka i spremna na sve u Sloveniji i Hrvatskoj, naredile da se s kompletnim teškim naoružanjem i s komandnim kadrom povuče pod pratnjom njenih vojnih promatrača u Bosnu i Hercegovinu, u kojoj se nalazilo 70 % svih vojnoindustrijskih pogona bivše države. Tamo su se nalazile već do zuba naoružane stacionirane trupe JNA i naoružane paravojne srpske jedinice i jedinice Srba iz Srbije.

 

Međunarodna je zajednica ovo sve znala. Donijevši ovakvu odluku namjeravala je drugačiji rasplet događaja, a ne ostvarenje trajnog mirnog rješenja. Očekivanja su vjerojatno bila da će snage JNA u uvjetima općeg embarga na uvoz oružja žrtvama agresije brzo pokoriti tamošnje Hrvate i Muslimane i da će reorganizirana i osnažena tamošnjim JNA trupama i paravojnim srpskim jedinicama ponovo izaći na granice bivše SFRJ. Jedan od razloga što do sada stoji zastava bivše države pred zgradom UN-a je ovaj, da do danas stanje još nije definirano, pa zakulisni režiseri događanja na ovim prostorima drže one nedemokratsku, tiransku, tom zastavom simboliziranu Jugoslaviju još uvijek mogućom. Protiv nje se u čitavoj njenoj povijesti od 45 godina oni nisu nikada pobunili, nisu u njoj kontrolirali stanje ljudskih prava i sloboda, slobode medija, niti su slali svoje promatrače i kritizirali politiku Titove diktature „s ljudskim likom”. Tu su državu primali u sve međunarodne organizacije sve do 1990. bez ikakvih uvjeta unatoč masovnim ubojstvima, teroru, zatvorima, logorima, Golom otoku i punoj cenzuri u medijima, Bijeloj knjizi, verbalnom deliktu i sličnom. Oni su branili i još uvijek brane ovdje “socijalizam s ljudskim likom”, istim onim ljudskim likom kakva je bila i njihova politika na prostoru bivše Jugoslavije u proteklih 10 godina. To je njihov model budućeg društva za treće tisućljeće.

 

Ja tužim Europsku uniju, UN, OSCE, Kontaktnu skupinu i čitavu takozvanu “Međunarodnu zajednicu” zbog neprovođenja zaključaka Badinterove komisije. Posljedice neprimjenjivanja tih zaključaka su gotovo 300.000 mrtvih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tome treba pribrojiti i žrtve na Kosovu. Vjerojatno je da je ranjeno između 70 – 100.000 tisuća ljudi, silovano je od 50.000 tisuća muškaraca i žena. Milijuni su protjerani, a broj duševno i tjelesno osakaćenih je ogroman i nedovoljno poznat. Razaranje su ogromna, a treba spomenuti i nepregledna minska polja kao ostavštinu rata za budućnost.

 

Tužim Europsku uniju, UN, OSCE, Kontaktnu skupinu, NATO i takozvanu “Međunarodnu zajednicu” i sve njihove aktivne političke i vojne posrednike za propuštene radnje u sprijecavanju zločina, za planiranje i aktivno dugogodišnje sudjelovanje u zločinu. Posebno tužim Europsku uniju zbog naredbe o povlačenju kompletno naoružane vojske bez države – JNA, s kompletnim zločinačkim vojnim komandnim kadrom u Bosnu i Hercegovinu, kada se već vidjelo i znalo sve o namjerama i ponašanju te vojske i njenim ciljevima. Tužim ih za neprekidno podržavanje zločinačkog režima Slobodana Miloševića i vojnog vrha u Beogradu i Radovana Karađića na Palama.

 

Tužim Europsku uniju, UN, “Međunarodnu zajednicu” i sve aktivne tvorce i izvršitelje takozvanih mirovnih rješenja na prostoru bivše SFRJ zbog uvođenja EMBARGA na uvoz oružja žrtvama agresije i režiranju i produljavanju njihove patnje do dana današnjeg.

 

U prigodi mnogih nastupa članova Europske unije, UN, OSCE, Kontaktne skupine i drugih predstavnika “Međunarodne zajednice” u Bosni i Hercegovini, a to se danas više nego ikad vidi u Hrvatskoj i na Kosovu, vrlo se često govori da je prostor bivše SFRJ laboratorij u kojem se provodi eksperiment organiziranja multietničkih i multikulturalnih zajednica u uvjetima Novog svjetskog poretka i globalizacije.

 

Tužim Europsku uniju, UN, OSCE, Kontaktnu skupinu, NATO i “Međunarodnu zajednicu”, vladine i nevladine organizacije i sve ostale aktivne organizatore rješavanja politice budućnosti naroda na prostru bivše SFRJ zbog provođenja eksperimenta nad živim ljudima.

 

Prema zakonima svih civiliziranih država svijeta zabranjuje se provođenje bioloških, političkih, društvenih i drugih eksperimenata nad živim i sa živim ljudima. Takvi kriminalni politički eksperimenti su bili nacizam, fašizam i komunizam, a možemo reći da je i globalizacija jedan monstruozni eksperiment sa svim živim stanovništvom svijeta čiji ishod mnogi narodi neće preživjeti. Najbolji dokaz za to je upravo eksperiment “Međunarodne zajednice” u zemljama bivše Jugoslavije i hladnokrvno i pasivno laboratorijsko promatranje izdržljivosti lokalnog “urođeničkog” stanovništva u uvjetima opsade, ranjavanja, smrti najbližih, i lišavanja svake vrste koje se pri opsadi Vukovara, Zadra, Dubrovnika, Gospića, Sarajeva, Srebrenice, Žepe, Jajca, Bihaća i drugih mjesta odvijalo pred očima njihovih promatrača i oružanih snaga UN-a i Snaga za brzo djelovanje Velike Britanije i Francuske. Čak su razvili i monstruozni turizam pri čemu su najviši predstavnici vlasti tih zemalja i međunarodnih organizacija obilazili i proučavali živi materijal na terenu pružajući mu minimalnu i neadekvatnu pomoć. / Primjer je bacanje paketa iz aviona, često u minska polja, s nepriličnim sadržajem: igračkama za djecu, aspirinima, otpadnim sanitetskim materijalom i lijekovima s isteklim rokom trajanja, serumom protiv malarije u uvjetima zime u Bosni od -20° C, i slično).

 

Ako se zabranjuje po zakonima svih civiliziranih zemalja eksperiment na živom čovjeku pojedincu bez njegovog pristanka, koji to zakon bilo koje zemlje svijeta dopušta eksperiment s čitavim narodom. Toga nema u povelji UN-a i protivno je svim pozitivnim zakonima svijeta.

 

Tužim Europsku uniju, UN, OSCE, Kontaktnu skupinu, NATO i “Međunarodnu zajednicu” i sve druge aktivne sudionike tragedije u zemljama bivše SFRJ za neprekidno dugogodišnje klevetanje žrtava agresije i zbog nehumanih mjera dugogodišnjeg provođenja eksperimenta.

 

Ovu tužbu treba podnijeti Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu i bilo kojoj drugoj kompetentnoj nadležnoj instituciji za takve vrste zločina i prijestupa. Politika koja se već 10 godina provodi nad svim narodima s prostora bivše Jugoslavije, osim Slovenije, može se po monstruoznosti usporediti s eksperimentima protiv naroda u Trećem Reichu ili u SSSR-u u vrijeme Staljina. Obadva su ova režima osuđena kao monstruozna po opsegu i veličini zločina. Apeliram na sve ljude željne i žedne pravde da se pridruže i podrže ovu tužbu, jer ovo je jedini način da se oslobode žrtve zločina zatočene u zatvoru Međunarodnog suda za Ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije i Ruande u Haagu, koji prijeti da će progutati poput Minotaura sve one koji su prekršili odredbe Embarga na kupnju oružja i usudili se spašavati i privremeno se osloboditi od planiranog globalizacijskog istrjebljujućeg eksperimenta. Haaški Tribunal nije utemeljen za kažnjavanje zločina protiv čovječanstva, nego je utemeljen da bude prijetnja svim pokušajima budućih oslobodilačkih pokreta protiv neokolonijalizma u budućim uvjetima Novog svjetskog poretka i globalizacije koju planiraju svjetska financijska i vojna oligarhija zemalja G–7.

 

Pozivanjem na pravdu za sve možemo se tako ujediniti da nam se ne može prebacivati nacionalizam, fašistoidnost ili bilo koja druga etiketa kojom nas se neprekidno tjera sa svjetske političke scene kao nedorasle, nepouzdane i nesposobne za demokraciju i slobodu. Ovo je jedini način da sve žrtve prokažu svoje mučitelje i zlostavljače i da skinu sa sebe prijetnju i stvarnost protektorata. Ovo bi bio presedan i dobar znak i za druge narode svijeta koji pate od istoga zla. U nadi da će ovaj apel i pravni projekt podržati većina onih koji ga budu pročitali i pojedinci svih naroda žrtava, mogla bi se otvoriti nova budućnost za sve pogođene narode Hrvate, Muslimane, Albance, pa čak i Srbe koje podrška Međunarodne zajednice u njihovim zločinima i nepravdama lišava mogućnosti katarze i preuzimanja odgovornosti za zločine i počinjene nepravde drugim narodima. Na taj im se način oduzima normalna budućnost i čuva ih se za vječitu instrumentalizaciju u nanošenju nepravdi i zla drugima. Ono što dobivaju zauzvrat u stvari je kazna, a ne zalog budućnosti.

U Zagrebu, 3. 3. 2000.«

 

Kornelija Pejčinović