Argonauti Lukše Peke

Moji Argonauti su nekakvi otisci u sjećanjima odvažnih pomoraca

 

 

U povodu najnovije samostalne izložbe razgovaramo s istaknutim hrvatskim likovnim umjetnikom, akademskim slikarem iz Dubrovnika, Lukšom Pekom.

• Gospodine Peko, nedavno ste se predstavili u galeriji Stećak u Kleku s dvadeset slika s naslovom Argonauti, točnije 18 slika u formatu 77 x 77 cm i dvije veće koje pripadaju ciklusu Terra incognita.

– Na izložbi u galeriji “Stečak” u Kleku izložio sam 20 slika. Njih 18 inspirirane su mitom o “Argonautima” i naslikane su prije nekoliko godina (5-6), a dio su većeg ciklusa “Terra incognita”. Ostale dvije su novijeg datuma i nešto su većeg formata ali se po svemu, tematici i načinu izrade uklapaju među prije spomenute slike o “Argonautima”.

 

• Kako su nastali Argonauti?

– Moji „Argonauti“ su nastali onako usput, spontano, u početku sasvim slučajno kao mali odmak od drugih već naslikanih slika. U početku spontano i slučajno, a kasnije duboko promišljeno kako bih sam sebi dočarao mitsku plovidbu grupe snažih i odvažnih ljudi, ljudi suočenih s mirom i nemirom dobrog ali opakog mora, sa svim tegobama zahtjevne i opasne plovidbe tamo u nepoznato, u nepregledne morske prostore uz suočenje sa svim onim što takvo putovanje donosi.

 

• Jesu li otoci Argonauti ili njihova simbolička zamjena?

– „Argonauti“ su na tim mojim slikama samo otoci – manji i veći, dio su putovanja, oni su kao nekakvi otisci u sjećanjima tih odvažnih pomoraca, ljudi koji nešto traže, za nečim žude i lutaju prostranstvima.

 

• Argonauti traju tisućama godina i još uvijek su neiscrpno vrelo motiva i inspiracija?

– Ta prelijepa mitska priča koja traje već tisućljećima vječito plijeni maštu. Svi koji u njoj sudjeluju i sami „Argonauti“ putnici istraživači i čitatelji, a i oni koji kao ja pokušavaju to na neki svoj način naslikati svjesni su kakvim su opasnostima, tegobama, oskudicama, patnjama i fizičkim naporima uz milost i nemilost prirode bili prepušteni na tom svom putu. Ja dakako ne opisujem tu njihovu avanturu na neki faktografski način. Na slikama nema ljudi, umjesto ljudi tu su poredani samo otoci pored kojih su možda prolazili, otoci manji i veći u atmosferi hladnih jutara, sunčanih dana, bonaca i oluja, mračnih i premračnih noći uz zvjezdano nebo koje ih prati i koje oni prate.

 

• Vi ste duboko i iskreno nadahnuti pejsažem u stvaranju imaginarne prirode.

– Tako je, to su imaginarni prostori i to je ono što me uistinu zanimalo dok sam to radio, to je ono što me je potaknulo i kao što vi kažete nadahnulo.

 

• Uvijek sam smatrao da Argonauti traže svoju slobodu, oslobođenost a ona često nedostaje suvremenom čovjeku.

– Oni su nešto tražili i vjerovali su da će to i naći! Što su tražili? Slobodu, zlatno runo, bijeg od sputanosti, ljubav, patnju, smrt, materijalna dobra? To naravno nećemo nikada moći točno doznati ali možemo i mi kao i oni i sami sanjati o nepoznatim zemljama, dolaziti u snovima u dodir s dobrim i lošim ljudima, nailaziti na čudna mitska bića, snatriti o zlatu, srebru, o prelijepim ženama, o blagorodnim vinogradima i maslinicima. Je li to sve u mojim slikama? Nije, naravno, one su puno jednostavnije ali su ipak dio tog njihovog, a mog zamišljenog putovanja. To su ipak samo slike i ništa više.

• Godinama njegujete izraziti kolor, Vaše slike pršte bojom.

– Da, one su snažno kolorirane, tu kako vi kažete pršti boja. To je moj dojam, moj Mediteran.

 

• Prije nekog vremena napomenuli ste kako se približio kraj ciklusa Terra incognita.

– Taj je ciklus završen, razmišljam, a i radim na nečem novom koje je drugačije.

 

• Što je još novo u atelijeru?

– Napravio sam u međuvremenu 12 grafika koje su dio grafičko-pjesničke mape posvećene 450. godišnjici smrti velikog dubrovačkog i hrvatskog književnika Marina Držića. U toj će mapi biti 25 njegovih pjesama i mojih 12 grafika u tehnici bakropisa i suhe igle. Izdavač je Dom Marina Držića iz Dubrovnika, a promocija bi se trebala odviti u rujnu ove godine. To će biti bibliofilsko izdanje od 40 mapa, a sve će grafike biti otisnute ručno u mom ateljeu. Za mene divan i zahtjevan rad u kojem zbilja uživam, bez obzira što je otiskivanje tolikog broja otisaka vrlo težak i spor rad.

 

• Nekoliko riječi o planovima?

– Planovi? Imam dosta planova ali sve manje i manje mogućnosti i vremena za njihovu realizaciju. Što se može? Radit ću koliko mogu jer je rad na slikama i grafikama za mene najveća radost, a posebno će mi biti drago ako i nešto dobro napravim.

 

Miroslav Pelikan