Slika cvijeta u sjećanju nestala Ne. Nije uvenuo cvijet. Niti je ljubav prema cvijetu Prestala. Samo se promijenio svijet Pa slika cvijeta u sjećanju nestala. Kada suze navru na oči I jedna po jedna U tuđe se oči pretoči, Srce zakuca jače I za prolivenim suzama – plače. Od pogleda u daljinu, Oči zasuze, Jer nigdje ne ugledaju Sanjanu domovinu. Trn u oku. Bol u duši. Sljepilo jave Ranu duboku Nadama vida guši. Radujem se proljeću Premda ljeto snujem Pa u jesen zimske Bure navješćujem. Ipak ima radosti U svakome danu Kojim Bog nas pogosti. Bože, Bože, sumnje nam oprosti! Malkica Dugeč, 26. 3. 2017.