Najviše slikam imotske motive

Slikam kad osjetim potrebu za unutarnjim pražnjenjem u pozitivnom smislu

 

 

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik iz Imotskog, Denis Kujundžić, rođen je 1971. godine. Završio je autorsku školu slikarstva u Zagrebu. Autor je vrlo lijepog i odmjerenog slikarskog opusa.

• Gospodine Kujundžiću, na Vašim slikama s vrlo prepoznatljivim motivima suvereno vlada ljepota, arkadijska atmosfera.

– Život na selu i ljepota imotskog krajolika imali su veliki utjecaj na moje likovno formiranje. Bog je stvorio tu ljepotu a nama umjetnicima dao je mogućnost da je ljudima prezentiramo na drugačiji način .

 

• Kolor je odmjeren ali itekako nazočan.

– Kada slikam pinelom ili špatulom stvori se neka doza adrenalina i često boje idu iz tube bez mješanja sa drugom bojom. Nema tu puno razmišljanja i straha za pogrješkom.

 

• Vrlo često slikate prirodu, neposredno oko Vas.

– Najviše slikam imotske motive i kao slikar osjećam dužnost da kroz svoje stvaralaštvo promoviram rodno mjesto.

 

• Kako pristupate motivu?

– Ideja za motiv samo bljesne i onda kao što dirigent maše štapićem ja na svojstven način mašem pinelom, špatulom ponekad i prstima. Slikam kad osjetim potrebu za unutarnjim pražnjenjem u pozitivnom smislu.

 

• Što je temeljna karakteristika Vašeg slikarstva?

– Temeljno je to da sam sam sebi najveći kritičar i po svaku cijenu se ne prilagođavam likovnim trendovima. Nastojim slikati onako kako osjećam motiv a ne samo kako ga vidim.

 

• Što mislite o suvremenom slikarstvu?

– To je širok pojam. Kao što bi glazba trebala imati određeni sklad i harmoniju tako slično doživljavam umjetničko djelo. Apstrakcija također zna biti ljepa.

• Zanima Vas i portret.

– Mišljenja sam da umjetnik  ima moralne obveze prema svom kraju pa tako i svojim velikanima. Kako bi izgledalo da se ja ne dotaknem portreta velikoga Tina 

 

• Što je novo u atelijeru?

– Atelijer je privilegija koju ne mogu sebi priuštiti ali zadovolji me i slobodna soba u sklopu obiteljske kuće. Trenutno ne slikam ništa i inspiracija dolazi periodično.

 

• Planovi, izložbe, monografije…?

– Čekam da netko prepozna moj talent i otvori mi već dugo zatvorena vrata. Živjeti u maloj sredini bez galerija, muzeja je svojevrstan hendikep za umjetnika. Još gore je kad galeristi, kustosi u vrjeme interneta ne uviđaju neafirmirane umjetnike.

 

Miroslav Pelikan